Foto: Thomas Ashlock/Unsplash
Welfare not warfare jasno i glasno apelira institucije EU da: “Ne trebamo više oružja; ne trebamo se pripremati za nove ratove. Ono što nam treba jest potpuno drugačiji plan: stvarna, socijalna, ekološka i zajednička sigurnost za Europu i za svijet.
Piše: Dora Tomljanović
Europa se naoružava. Početkom marta ove godine Europska komisija je usvojila ReArm Europe/Readiness 2030 plan čija je ideja financijski potaknuti taktičko naoružanje zemalja članica. Spomenuti je plan nastao kao akcijski plan za strateški okvir pod nazivom Bijela knjiga o europskoj obrani – Readiness 2030 (JOINT WHITE PAPER for European Defence Readiness 2030) koji je sastavio European External Action Service (EEAS) u martu 2025. godine. Dokumenti su proizašli iz vjerovanja da postoji potreba za jačanjem vojnih kapaciteta zemalja članica, jačanjem obrambene industrije te spremnošću za buduće prijetnje do 2030. godine. Ekonomski, to će se odraziti na prioritizaciju militarizacije u vidu 150 milijardi eura putem novog fonda pod nazivom SAFE (Sigurnost i djelovanje za Europu / Security Action for Europe), te mobilizirati 500–800 milijardi eura kombiniranjem ulaganja EU-a, nacionalnih i privatnih ulaganja.
Vesna Janković iz Ad hoc feminističke antiratne koalicije objašnjava da će sredstva koja će EU odvojiti za militarizaciju, između ostalog, kompromitirati kohezijski fond od kojeg se financira izgradnja vrtića, škola i pratećih infrastruktura, osobito u ovim manje razvijenim zemljama EU poput Hrvatske.
Pod krilaticom: ”Ne ratnoj ekonomiji, ne Europi rata!” mirovne aktivistkinje i feministkinje iz Ad hoc feminističke antiratne koalicije u martu ove godine osudile su donošenje plana ReArm Europe/Readiness 2030. Inicijativa je u proglasu upozorila da ratne strahote iz prošlog stoljeća (razaranja, genocid, logori, traume) trebaju biti dovoljna opomena protiv ponovne militarizacije. U svom proglasu šalju poruku da ratna ekonomija i vojna industrija samo proizvode sukobe i smrt, a profitiraju kapitalističke korporacije u savezu s politikom. Postavljaju pitanje hoće li Europa moći kontrolirati ogromne vojne snage u kontekstu jačanja radikalne desnice i reakcionarnih ideja. Protive se militarističkom pristupu sigurnosti koji kontaminira javni prostor i ugrožava temeljne vrijednosti EU poput slobode, demokracije i ljudskih prava. Na posljetku, inicijativa je pozvala zastupnike u EU da preispitaju podršku planu za naoružanje i okrenu se stvaranju Europe slobode, suradnje i mira.
Taj je proglas, kako saznajemo od antiratnih feministkinja, poslan na gotovo pedeset adresa donositeljima odluka u Zagrebu i Bruxellesu. Odgovor su dobile od europarlamentarca Gordana Bosanca iz Možemo!, koji je poručio kako trenutno radi na tome da kohezijski novac ne bude usmjeren na obranu. Kako Bosanac, kao opozicijski zastupnik u EP-u, radi na tom pitanju nije sasvim jasno, a njegov odgovor aktivistkinjama nije sadržavao previše detalja. Iznenađujuće, Antiratne feministkinje su prije nekoliko dana dobile odgovor iz kabineta Ursule von der Leyen. Odgovor iz ureda predsjednice Europske komisije, očekivano, ne donosi ništa, a upravo zbog toga odgovor prenosimo u cijelosti:
Zahvaljujemo na vašoj poruci od 8. ožujka 2025. upućenoj predsjednici von der Leyen, u kojoj ste proslijedili apel mirovnih aktivistica iz Hrvatske izražavajući zabrinutost zbog plana ReArm Europe. Predsjednica me zamolila da vam odgovorim u njezino ime.
Zajednička Bijela knjiga o europskoj obrambenoj spremnosti do 2030. godine naglašava da je Europska unija mirovni projekt i da to ostaje. U ovim složenim i opasnim vremenima, jedini način očuvanja mira jest uspostava vjerodostojnog i sposobnog odvraćanja. Ulaganje u našu obranu zapravo znači ulaganje u naš mir — sada i u budućnosti.
Odgovor iz kabineta predsjednice Europske komisije komentirala je Vesna Janković: “Oni se u odgovoru zasnivaju na konceptu odvraćanja (eng. deterrence), hladnoratovske doktrine koja se temeljila na konceptu naoružajmo se do zuba, jer što smo više naoružani, manja je vjerojatnost da će nas oni drugi napasti. Kao i politike 1960-ih tako i ova politika danas je isključivo militaristička, ni u kojem slučaju se ne radi o mirovnoj doktrini – radi se zapravo o uspostavljanju ravnoteže straha.”
Što antiratne aktivistkinje planiraju odgovoriti uredu von der Leyen, otkriva Janković : “Prvu stvar koju smo htjele istaknuti je da smatramo da je najbolji način odvraćanja korištenje mirovne diplomacije i mirovnih strategija. Europa je tijekom hladnoratovskog razdoblja razvila nekoliko značajnih instituta za mirovne studije i mirovnih istraživača koji su se profilirali kao stručnjaci za prevenciju i medijaciju konflikata. Jedan od tih istraživača je danski doktor znanosti Jan Oberg, koji zadnjih nekoliko godina upozorava da se u Europi sustavno potiskuje ta mirovna strategija na račun militarizacije i medijske promocije militarističkih strategija koje su sada eskalirale s ReArm planom, odnosno Readiness 2030.”
Janković upozorava, “Paralelno s tim događa se potkopavanje uloge međunarodnih organizacija kao što su UN i OSCE (Organization for Security and Co-operation in Europe), odnosno organizacija koje su također u hladnoratovskom razdoblju imale važnu ulogu u uspostavljanju dijaloga te kanaliziranju i smirivanju tih militarističkih poriva.” Zaključno, Janković objašnjava: “Sve članice EU-a, ujedno su i članice NATO-a, osim Austrije, koja još uvijek čuva svoj neutralni status. Već sada, bez i jednog dolara dodatnog ulaganja u oružje, NATO godišnje ulaže u vojsku i naoružanje više nego sve preostale zemlje na svijetu, uključujući i Rusiju i Kinu. Dakle, po našem mišljenju, dodatno ulaganje, pogotovo tako enormno, uopće nije potrebno.”
Mirovne aktivistkinje iz Hrvatske nisu same u u borbi protiv ReArm-a. Naime, inicijativa na europskoj razini pod nazivom STOP ReArm Europe, koja okuplja više od 500 potpisnica peticije većinom organizacija civilnog društva iz cijele Europe, pod sloganom Welfare not warfare jasno i glasno apelira institucije EU da: “Ne trebamo više oružja; ne trebamo se pripremati za nove ratove. Ono što nam treba jest potpuno drugačiji plan: stvarna, socijalna, ekološka i zajednička sigurnost za Europu i za svijet.” H-Alter je također početkom ovog mjeseca pozvao čitateljstvo na potpisivanje peticije.
Jedna od inicijatorica spomenute Europske inicijative protiv ReArm Europe plana, belgijska organizacija European Network against arms trade (ENAAT) početkom ovog mjeseca izvijestila je da je Europska komisija krajem aprila odabrala 62 projekta koji će dobiti ukupno gotovo milijardu eura preko European Defense fonda (EDF). ENAAT je ukazala na jedan od mnogih problema, a to je da EDF nije potpuno transparentan – jedna stavka iz samog proračuna, predviđena za obranu od hipersoničnih projektila u iznosu od 78 milijuna eura, klasificirana je, te se ne može sa sigurnošću znati gdje će točno novac biti utrošen. Na prvi pogled, moglo bi se činiti da izostanak transparentnosti u pogledu raspodjele sredstava nije presudan, ukoliko je jasno na što se novac koristi. No, situacija je zapravo složenija jer nije poznato ni potonje, budući da ne postoji dovoljno razvijen sustav obrane za tako napredno oružje poput hipersoničnih projektila. Na primjer, ruski hipersonični projektil Avangard je neuništiv prema suvremenim sustavima obrane, a nikada nije korišten u ratnim uvjetima. U izostanku transparentnosti u dijelu izdataka za militarizaciju priključuje se i Europska komisija koja, prema riječima naše sugovornice, “pod izlikom žurnosti, nastoji isključiti Europski parlament iz procesa odlučivanja o vojnom budžetu. Ovaj postupak dodatno produbljuje demokratski deficit Europske unije. Već po sebi skandalozno, isključivanje Europskog parlamenta i javnosti iznova dokazuje da svaka militarizacija sa sobom donosi redukciju demokratskih standarda te prava i sloboda građana”.