Foto: Lighthouse report
Uvjerljivih dokaza već godinama ne manjka. Fotografije, iskazi premlaćenih i pretučenih, insajderski izvještaji: sve je i više nego jasno upućivalo na organizirano nasilje nad izbjeglicama na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Naše vlasti su rezolutno demantirale sve reportaže i optužbe uz pokoje promrljano priznanje o individualnim prekoračenjima ovlasti. Demantije su pratile i više ili manje eksplicirane poruke o međunarodnoj zavjeri protiv Hrvatske u izvedbi stranih medija i “domaćih plaćenika”. No, novi dokazi su, čini se, više nisu podložni izmotavanjima i negacijama.
Jučer je objavljena snimka premlaćivanja izbjeglica na granici koja je rezultat višemjesečnog istraživanja međunarodnog novinarskog tima u kojem su sudjelovali RTL i Novosti od domaćih snaga. Premlaćivanje, po svemu sudeći, vrše ljudi obučeni u odore interventne policije sa skinutim oznakama, a pritom koriste i pomagala kojima se služi interventna policija. Stručnjaci koji su pogledali snimku tvrde da je vjerojatnost da se radi o civilima koji su se eto tako obukli zanemarivo mala. Iz Ministarstva unutarnjih poslova su poručili da osnivaju radnu komisiju, a ministar Davor Božinović je javnosti obznanio da on ne snosi nikakvu odgovornost i ponovno sve prebacio na individualno prekoračivanje ovlasti. Time su i MUP i ministar priznali ono što snimka potvrđuje jer se jedina druga opcija zasnivala na implicitnom priznanju da policija ne kontrolira teritorij za koji je zadužena.
Bez imalo želje da našim vlastima i policiji stvorimo bilo kakav alibi, treba naglasiti da su ih nalogodavci stavili u prilično nezgodan položaj. Nasilni tretman izbjeglica na granici s BiH dio je šireg poslovno-političkog projekta Europske unije na čelu s Njemačkom. Kao što EU financira izbjegličke kampove u Turskoj, uz bakšiš Recepu Erdoganu, da se izbjeglice zadrže tamo, ili logore u Libiji u dogovoru s tamošnjim mafijaškim organizacijama, tako putem europskih fondova financira i patroliranje hrvatskih policajaca granicom uz očito prešutnu dozvolu za premlaćivanja. Nema spora oko toga da je nezanemariv broj njih jedva dočekao te ovlasti: bilo zbog realizacije ideoloških uvjerenja bilo zbog prilike za dodatnu zaradu. Pored palica po leđima, izbjeglice su redovno morale onima koji “drže vrata” na predziđu kršćanstva ostavljati novce i mobitele.
Izgledno je da će i ovaj put sav rad na izmotavanju biti prepušten hrvatskim vlastima jer je valjda tako predviđeno projektom. One europske će uputiti eventualno kakvu proceduralnu kritiku ili podržati vjerojatni nalaz oformljene radne skupine o individualnim prekoračenjima ovlasti. Međutim, ovdje se očito ne radi o prekoračenjima ovlasti već o sakrivanju uloge vlasti micanjem oznaka s odora. Pored evidentne tragedije koju proživljavaju nesretni ljudi koji se nastoje domoći sigurnosti i stabilnog života, itekako je vidljiva i politička tragedija suverene Republike Hrvatske. Njeni su policajci prisiljeni skiniti oznake, dakle, obilježja suverenosti, kako bi neometano tukli i maltretirali ljude na granicama za tapšanje po ramenu i novce iz Bruxellesa. A da tragedija bude potpuna zaokružimo politički učinak: svaki udarac palicom po leđima izbjeglica bi trebao zaustaviti rast ekstremno desnih stranaka u zapadnoeuropskim zemljama koje onda iz pozicije stabilnosti i visokih moralnih standarda dijele packe nerazvijenim demokracijama na periferiji.
Tu se krije sva tajna političkog balansa koji vodeće zemlje EU na čelu s Njemačkom, tj. umjerene opcije na vlasti u tim zemljama, žele postići. Ekstremna desnica je dovoljno prisutna da se mi možemo iskazati kao demokratski čuvari “europskih vrijednosti”, a nedovoljno jaka da nam ugrozi taj imidž. Da to ostane tako financiramo pendreke na periferiji koji skrivaju svoj identitet i tako ostaju na snazi i reputacijske razlike u odnosu na njih. Sudbine ljudi su samo transakcijski trošak.