Luksuzni hoteli i banjska lječilišta na Ilidži godinama koriste termalne izvore, izbjegavajući platiti koncesije i druge dažbine, a vlast godinama nije poduzimala ništa da naplati korištenje javnog dobra.
Kanton Sarajevo i Općina Ilidža raspolažu sa iznimnim prirodnim bogatstvima. Kanton ima velika potraživanja po osnovu koncesija korištenja podzemnih i pitkih voda zbog niza razloga, a jedan od njih je nedovoljno uređen sistem za praćenje i kontrolu korištenja prirodnih resursa.
Luksuzni hoteli i banjska lječilišta na Ilidži godinama koriste termalne izvore, izbjegavajući platiti koncesije i druge dažbine, a vlast godinama nije poduzimala ništa da naplati korištenje javnog dobra.
Svi se sjećamo 2019. i predizborne kampanje, kad je Hotelima Ilidža d.d. Ilidža isključena voda. Vlasnik Alija Budnjo ih je tužio nakon čega su morali da im ponovo uključe vodu. Prvostepena odluka je ipak išla u korist VIK-a, s obzirom na to da su u sudskom procesu potvrđene nelegalne radnje na sistemu dvojnog vodosnabdijevanja.
VIK je u Budnjinim hotelima opet isključio vodu u augustu 2020. godine zbog neisplaćenog duga od 280.000 KM. Hoteli su pretrpjeli štetu, ali je fokus bio samo na jednom vlasniku hotela. S druge strane Željeznice inspekcija nije imala pristup.
Priča počinje 2003. godine
No, krenimo redom. Priča o nelegalnom korištenju i odvođenju voda počinje davne 2003. godine, prvo u Hotelima Ilidža u vlasništvu Alije Budnje, a od 2014. i Hotelu Holywood u vlasništvu Salje Mrkulića kada je preuzeo od Slovenaca Termalnu rivijeru i napravio hotel Hills.
Akteri priče
– Agencija za vodno područje rijeke Save, sa direktorom Sejadom Delićem na čelu
– Općina Ilidža, sa bivšim načelnikom Senaidom Memićem
– KJKP Vodovod i Kanalizacija d.o.o. Sarajevo
– Federalna uprava za inspekcijske poslove
– Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo, sa ministrom Adnanom Delićem na čelu
– Hoteli u vlasništvu Salje Mrkulića – Mrkulić company d.o.o. Sarajevo u čijem sastavu djeluje Hotel Hills, hotel Hollywood i Termana rivijera Ilidža d.o.o. Sarajevo
– Hoteli u vlasništvu Alije Budnje – HBRD Hoteli Ilidža d.d., Hotel Austria, Hotel Bosna, Hotel Hercegovina, Hotel Crystal, Auto kamp Oaza, te Zdravstvena Ustanova Banja Terme Ilidža
Kada je krenulo uvođenje reda u hotelima Alije Budnje, u isto vrijeme je poslana inspekcija i u hotele Salje Mrkulića, radi kontrole unutrašnjih instalacija potrošača Hotela Hollywood. Inspekcija nije mogla obaviti kontrolu, jer je tadašnji načelnik Memić, zajedno sa vlasnikom hotela odbio pružiti asistenciju predstavnicima KJKP Vodovod i kanalizacije Sarajevo. Do zatvaranja vode ovom hotelu nije došlo, iako nisu dali inspekciji da provjeri odakle koriste vodu, da li koriste bunar, geotermalnu, tehničku ili pitku vodu.
Rješenje Općine Ilidža kojim se odbija pristup VIK-u instalacijama Hotela Hollywood
Podsjećanja radi, pomenuti hotel u vlasništvu Mrkulića, koristi koncesiju za tehničku vodu, tačnije uzimaju oko 150.000 kubika vode iz bušotine.
No, problem je odvod otpadnih voda koje ispuštaju direktno u rijeku Željeznicu.
Pomenuti hoteli se nalaze na samoj obali Željeznice i otpadne vode ispuštaju direktno u rijeku Željeznicu. To ne bi bio problem da ta otpadna voda ne sadrži prekomjernu koncentraciju arsena i sulfata. S druge strane, hoteli ne žele da ugrade prečistivače i vodu ispuštaju direktno u Željeznicu koja je u trećoj vodozaštitnoj zoni izvorišta vode za piće u Sarajevskom polju odakle se pitkom vodom snabdijeva 400.000 stanovnika Kantona Sarajeva.
Na osnovu dokumentacije koja je u posjedu portala Akta.ba, KJKP VIK je prijavio Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove, da se otpadna voda ispušta direktno u rijeku Željeznicu, te se tako sa otpadnim vodama zagađuje izvorište vode za piće u sistemu javnog vodosnabdijevanja.
Upozoreno je da polutanti iz otpadnih voda mogu prouzrokovati kontaminaciju tla, a s obzirom da je ispiranje podzemnih izvorišta dugotrajan proces, negativne posljedice po zdravstvenu ispravnost vode za piće su dugotrajne.
Kako se vidi iz dopisa KJKP VIK upućenog prema Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove, ispuštanje otpadnih voda u rijeku Željeznicu se vrši iz objekata ZU Lječilište Banja Terme na lijevoj obali Željeznice u vlasništvu Alije Budnje, i iz objekta Terme Ilidža d.o.o. Sarajevo na desnoj obali Željeznice u vlasništvu Salje Mrkulića.
“Davanje saglasnosti i definisanje uslova za ispuštanje otpadnih voda iz poslovnih objekata u rijeku Željeznicu nije u nadležnosti KJKP “ViK” d.o.o. Sarajevo, već u nadležnosti Agencije za vodno područje rijeke Save. ViK je informacije o ispuštanju otpadnih voda iz objekata Terme Ilidža i Banja Terme prosljedio Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove i Agenciji za vodno područje rijeke Save, a za sve ostale informacije po pitanju ispuštanja otpadnih voda u rijeku Željeznicu se možete obratiti navedenim nadležnim institucijama”, kazali su nam iz ovog preduzeća.
Obavještenje VIK-a da se u Željeznicu vrši ispuštanje otpadnih voda
Prekomjerna količina arsena, mangana i sulfata
Laboratorija KJKP ViK ustanovila je da se prema internoj analizi uzorkovane vode nalazi arsen u koncentraciji od 756 mg/L na desnoj obali Željeznice kod bušotine termalne vode IB-2, a čak 763 mg/L na lijevoj obali Željeznice iz Lječilišta Banja Terme!
Dakle, pronađena je sedamdeset puta veća količina arsena, a da bi se otpadna voda mogla ispuštati u vodovodne instalacije i sisteme javne kanalizacije, dozvoljena je maksimalna količina arsena 10 mg/L.
Pored arsena, izvještaj o ispitivanju vode pokazao je i prekomjernu količinu mangana i sulfata.
Također, hoteli vrše zahvatanje i korištenje termalne vode koja u svom sastavu ima visoku koncentraciju hemijskih polutanata, te se i u otpadnoj vodi nalaze hemijski polunatni koji se ne smiju bez prečistača puštati u okoliš, a ni u sisteme javne kanalizacije.
Nakon saznanja o rezultatima izvještaja o ispitivanju vode, fizičko-hemijski parametri koji je urađen od strane Službe za sanitarni nadzor i kontrolu kvalitete vode KJKP VIK d.o.o. Sarajevo 04.02.2020 godine za interne potrebe, federalni vodni inspektor je 26.6.2020. godine zatražio informaciju o obavljanju monitoringa rijeke Željeznice od strane Laboratorije Agencije za vodno područje rijeke Save Sarajevo jer, kako kažu, nalaz VIK-a ne može biti relevantan jer ista laboratorija ne posjeduje ovlaštenje za analizu površinskih otpadnih voda koje izdaje Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH i nije akreditirana prema BAS EN ISO 17025 standardu.
Laboratorij Agencije za vodno područje rijeke Save Sarajevo je aktom od 6.7.2020. godine dostavila odgovor da je, pored ispitivanja brojnih fizičko-hemijskih, hemijskih, bioloških i mikrobioloških parametara kvaliteta vode, ispitivan i arsen u rastvorenom obliku (četri puta godišnje) i sulfati.
“Uvidom u rezultate monitoringa kvaliteta vode rijeke Željeznice, nije utvrđeno povećano prisustvo arsena i sulfata u površinskim vodnim tijelima ovog vodotoka, a prema gore navedenim rezultatima monitoringa, standardi kvaliteta okoliša za arsen nikad nisu bili prekoračeni“, navode federalni vodi ispektori u odgovoru za Akta.ba.
Napominju da su federalni vodni inspektori u kontinuitetu vršili inspekcijske nadzore, te u okviru kontrole ispunjavanja obaveza vezanih za obračunavanje i plaćanje vodnih naknada i dostavljanje “ZV” obrazaca, subjektu nadzora izricali upravne mjere i prekršajne sankcije, što je rezultiralo žalbama subjekta nadzora.
Paralelno s inspekcijskim nadzorima, Federalna uprava za inspekcijske poslove je, nažalost, vodila i pravnu bitku na nadležnom sudu, podnošenjem žalbi na sudske odluke kojim su osporavane prekršajne sankcije izrečene od strane federalnih inspektora.
Izvještaj o ispitivanju vode iz 2020. godine i prekomjernoj količini arsena
Plaćanje odvodnje otpadnih voda nikad nije ni pokrenuto
Posjetimo, Federalna vodna inspekcija je davne 2009. godine izvršila nadzor u HBRD Hoteli Ilidža, te je naloženo da hoteli podnesu zahtjev za izdavanje vodnog akta za zahvatanje termomineralne vode sa bušotine IB2 i za zahvatanje tehnološke vode, te da ugrade mjerače protoka i da se plaćaju Zakonom propisane vodne naknade.
Hoteli su se branili da ne zahvataju termalnu vodu, nego da je samo koriste preko izmjenjivača toplote za zagrijavanje prostorija, a da se ne može ugraditi mjerač protoka radi agresivnog hemijskog sastava vode!
U prevodu, niko ne mjeri koliko vode hoteli koriste, jer je voda agresivnog hemijskog sastava, ali se s druge strane ta ista voda ispušta u rijeku Željeznicu.
Nakon što su se hoteli i dalje protivili postavljanju mjerača protoka vode, Federalna vodna inspekcija je izdala prekršajne naloge. Hoteli su se žalili Općinskom sudu u Sarajevu, ali do danas nije poznat ishod ovog sudskog postupka.
“Rješavajući po tužbi Ministarstva privrede Kantona Sarajevo kao tužitelja protiv HBRD “Hoteli Ilidža” d.d. kao tuženog, gdje je tužitelj tražio da se odredi mjera zabrane dalje eksploatacije i korištenja termalnih voda koje se nalaze u sklopu objekta Hoteli “Ilidža” na Ilidži, Općinski sud u Sarajevu 10.2.2017. godine odbio kao neosnovan prijedlog tužitelja, te je dozvolio korištenje termalnih voda do okončanja sudskog postupka. Imajući u vidu navedenu odluku Suda, federalni vodni inspektori su inspekcijski postupak završavali izdavanjem prekršajnih naloga pravnom i odgovornom licu, čime su iscpljene zakonske mogućnosti za dalje djelovanje inspekcijskih organa, s obzirom da je izricanje i izvršenje jedine preostale mjere – zabrane dalje eksploatacije i korištenja termalnih voda kao, nažalost, i najnepopularnije mjere koja bi ugrozila poslovanje privrednog subjekta i dovela do gubitka radnih mjesta, onemogućeno do okončanja sudskog postupka“, kazali su federalni vodni inspektori za Akta.ba.
Pravobranilaštvo KS je 2017. godine još jednom pokrenulo tužbu protiv privrednog društva HBRD Hoteli Ilidža zbog obaveza vezanih za eksploataciju vode, ali pitanje korištenja geotermalnih voda još uvijek nije riješeno.
Hoteli i dalje zahvataju geotermalne vode i pitku vodu. Pitanje plaćanja odvodnje otpadnih voda nikad nije ni pokrenuto.
“Od 2019. godine, federalni vodni inspektori izvršili su sedam inspekcijskih nadzora, u okviru kojih je izdato osam prekršajnih naloga s finansijskim teretom od 22.000 KM, te su izrečene upravne mjere putem dva rješenja o otklanjanju nedostataka”, potvrđeno je iz Federalnog vodnog inspektorata za Akta.ba.
S druge strane, Agencija za vodno područje rijeke Save iz Sarajeva, izdala je vodnu dozvolu u 2019. godini pravnom licu Termalna rivijera Ilidža u kojem nije precizirano da li će korisnik geotermalne otpadne vode ispuštati u javni kanalizacioni sistem ili će se ispuštanje vršiti u rijeku Željeznicu.
Direktor Sejad Delić je obavijestio KJKP VIK Sarajevo da je izdato riješenje o vodnoj dozvoli za zahvat termomineralne vode, lokalitet Zmijska stijena, u svrhu zagrijavanja vode neophodne za rad kompleksa objekata i pratećih sadržaja (bazeni, grijanje i sl.) pri čemu će se vršiti zahvatanje putem bunara IB-2 u količini od 60 litara po sekundi.
Prostom računicom, ako troše 60 litara u sekundi, a u godini imamo 31,536,000 sekundi, dolazimo do iznosa od 1.892.160.000 litara potrošene vode.
Samo odvod ove vode bi trebali godišnje plaćati 2.081.000 KM ili 1,099 KM po kubiku!
Dakle, samo na ime odvodnje otpadnih voda HBRD Hoteli Ilidža dužni su platiti 2.081.000 KM godišnje, ili 20 miliona KM za 10 godina od kada se vodi proces za Budnjine hotele, dok je Termalna rivijera od 2014. godine dužna platiti preko 18 miliona KM i još dodatno za hotel Holywood. Tako je budžet kantona ostao tanji za 38 miliona KM.
Nadalje, direktor Agencije Sejad Delić navodi da se vodi postupak vezano za ispuštanje tehnoloških otpadnih voda sa kompleksa bazena termalne rivijere Ilidža u otvoreni vodotok – rijeku Željeznicu, otpadne vode iz bazena i otpadne termomineralne vode, ali da čekaju da se okončaju istražni radovi i izradi dinamički plan koji treba da sadrži spisak aktivnosti i mjera sa finansijskom procjenom za ulaganje i smanjenje emisija.
U dopisu Agencije za vodno područje rijeke Save od 3.10.2019. godine, može se vidjeti da se ništa nije desilo po ovom pitanju. Od Agencije nismo dobili odgovor da li se situacija promijenila do danas.
Kolika je stvarna potrošnja hotela
Kolika je potrošnja navedenih hotela još uvijek nije poznato. Hoteli odbijaju postavljanje mjerača protoka vode, tako da se ne može obračunati ni cijena za odvođenje otpadnih voda. Inače, kubik vode koju plaćaju pravna lica košta 3,65 KM.
Iako nikad nije riješeno pitanje odvodnje otpadnih voda i vodi se sudski upravni spor od 2009. godine, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo je dodijelilo nove koncesije Termalnoj rivijeri Ilidža d.o.o. Sarajevo za pitku vodu.
Inače, ovi hoteli već imaju koncesiju za geotermalnu vodu i koncesiju za tehničku vodu, sada su dobili i koncesiju za pitku vodu na period od 16 godina.
Iz resornog ministarstva privrede tvrde da nastavljaju uređenje oblasti korištenja prirodnih resursa u Kantonu Sarajevo.
“U ovom mjesecu potpisali smo ugovore o koncesiji sa preduzećima “Butmir” i “Termalne rivijere” čime dodatno potičemo uređenje oblasti vezane za korištenje javnih prirodnih dobara na području Kantona Sarajevo. Svaki novi ugovor znači smanjenje broja nezakonitih korisnika prirodnih dobara uz istovremenu brigu i očuvanje tih prirodnih resursa”, izjavio je prilikom potpisivanja ugovora ministar Adnan Delić, dodajući da prave još jedan korak u uvođenju korisnika javnih prirodnih dobara u okvire zakona.
Od Ministarstva privrede smo pokušali saznati koliko će ova preduzeća plaćati koncesiju za pitku vodu, koliko za termalnu, a koliko za tehničku, te da li su dobili suglasnost za odvodnju voda. Do pisanja ovog teksta, odgovor nismo dobili.
Osim koncesije za podzemne, Termalna rivijera Ilidža je dobila i koncesiju za pitku vodu jer, prema pouzdanom izvoru poznatom portalu Akta.ba, imaju u planu da pokrenu i punionicu i proizvodnju flaširane vode.
Informacija za bunare TB1 i TB2 – te na koliko litara su dobili koncesiju, nisu poznate javnosti, ali je Ministarstvo privrede KS oformilo komisiju i donijelo zaključke .
Prema izvoru poznatom portalu Akta.ba, već duži period koriste pitku vodu i crpe oko 300.000 kubika iz Sarajevskog polja.
Za nabavku 300.000 kubika vode Termalna rivijera Ilidža trebala bi plaćati 765.000 KM za vodu i još 330.000 KM za odvodnju, dakle ukupno 1.095.000 KM.
Prema povjerljivim izvorima, uskoro će iste koncesije dobiti i Butmir d.d. kao i Terme Ilidža u vlasništvu Alije Budnje.
Šta će to značiti za izvorište vode za piće, Sarajevsko polje i 400.000 stanovnika Sarajeva, uskoro ćemo saznati. Posljednjih nekoliko godina postala je praksa da vodu kupujemo od Vodovoda iz Istočnog Sarajeva, kako bi se prikrile redukcije i nedostatak vode na izvorištu na području općine Ilidža.
Bitno je da pojedinci bliski vladajućim strukturama skupo naplate prirodno dobro, dok ugrožavanje izvorišta pitke vode, trenutno nije bitno.
Kako nam je rečeno, Federalni vodni inspektorat će, uprkos ograničenim mogućnostima djelovanja, nastaviti vršiti poslove iz svoje nadležnosti i poduzimati napore u smislu pružanja stručne pomoći, kako bi sporni hoteli što prije uskladili svoje poslovanje s pozitivnim zakonskim propisima.
Zašto je opasno zanemarivati arsen u vodi?
Historija trovanja arsenom desetljećima iznosi dokaze o njegovoj pogubnosti za ljudsko zdravlje, najprije kroz akutna trovanja, a potom i kronična oboljenja koja su dolazila iz industrije i s vodom za piće.
Literatura brojnih stručnjaka pokazuje da je nakon pijenja sedmicu dana vode koja je sadržavala 108 mg arsena, dvoje od devet ljudi umrlo, a ostali su teško oboljeli.
Dalje, da je 1985. na Tajvanu dokazan niz karcinoma i smrtnosti od vaskularnih bolesti pijenjem vode za piće s povišenim arsenom; da je na skupini ljudi u Finskoj, koji su od 1967. do 1980. koristili vodu za piće s prosječno 14 μg/l arsena, dokazana veza izloženosti arsenu i tumora mokraćnog mjehura.
Suma sumarum, arsen u ljudskom tijelu izaziva dermalne i vaskularne lezije (nenormalne promjene na strukturi kože i krvožilnom sustavu), periferne neuropatije, karcinome kože, unutarnjih organa i mokraćnog mjehura, kardiovaskularne bolesti (visoki tlak, dijabetes itd.), spontane pobačaje i drugo.
Zbog svega toga, u SAD-u je već 1942. donesena preporuka da arsen u vodi za piće ne prelazi 50 μg/l, a 1962. da se koriste izvori vode s udjelom arsena ispod 10 μg/l.
Svjetska zdravstvena organizacija je 1993. u svojim smjernicama preporučila da arsen u vodi za piće treba sniziti ispod 10 μg/l.
Autor: Akta.ba