Foto: Valter
Institucije i ustanove ignorišu upite roditelja i javnosti ili prebacuju odgovornost jedni na druge, roditelji ne preuzimaju ili ne koriste preuzete trakice u nadležnim domovima zdravlja i kupuju druge – pouzdanije, o svom trošku. Neki roditelji svjedoče da im je nakon pritužbi ponuđeno da uzmu zamjenski aparat istog proizvođača te dok su jedni u startu odbili zamjenu, oni koji su ih preuzeli tvrde da i zamjenski pokazuju ista odstupanja
Piše: Sadeta Bajrović
Više od 600 djece oboljele od dijabetesa tip 1 u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) od maja prošle godine, ravno osamnaest mjeseci čekaju da premijer Nermin Nikšić ispuni dato obećanje i rješi pitanje nepouzdanih glukometara.
“Djeca ne smiju biti taoci birokratije i procedura”, objavio je prije 18 mjeseci premijer FBiH na zvaničnoj Facebook stranici, nakon sastanka sa predstavnicima Udruženja oboljelih od dijabetesa tip 1 iz Sarajeva.
Sastanak je održan na inicijativu Udruženja, u cilju rješavanja problema nepouzdanih aparata za mjerenje šećera u krvi koji su putem Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH (ZZOiR FBiH) nabavljeni za 639 djece do 18 godina u ovom entitetu.
“Problem aparata ćemo rješiti uskoro”. (…) Djeca su najvažnija, ali i roditelji na koje su primarno oslonjenji”, naveo je, između ostalog, Nikšić u objavi.
Najvažnija djeca i njihovi roditelji, kako je naveo premijer, još čekaju u maju prošle godine obećano “uskoro” rješenje. Putem domova zdravlja i dalje se isporučuju isti aparati i trakice, iako su sve nadležne institucije dobile usmene i pisane žalbe roditelja na njihovu preciznost.
NESHVATLJIVA NEBRIGA ZA ZDRAVLJE DJECE
Za to vrijeme: institucije i ustanove ignorišu upite ili prebacuju odgovornost jedni na druge, roditeljine preuzimaju ili ne koriste preuzete trakice u nadležnim domovima zdravlja i kupuju druge – pouzdanije, o svom trošku. Slučajevi odstupanja i s tim u vezi moguće komplikacije se ne bilježe u zdravstvenim ustanovama i ne prijavljuju kao takve.
Roditelji, ali i zdravstveni radnici, primijetili su odstupanja i preko deset mmola – kod nekih je aparat pokazivao znatno niže, a kod nekih znatno više vrijednosti u odnosu na subjektivni osjećaj i uporedna mjerenja na glukometrima drugih proizvođača.
Trakice su isporučene i djeci kod koje je tek otkriven dijabetes, i čiji roditelji na samom početku nemaju dovoljno znanja i iskustva, niti su informisani o mogućim odstupanjima glukometara koje su dobili u domovima zdravlja.
„Nažalost, kasno sam i sama saznala za iste i koliko su neispravne. Ali, šok da bi se tako nešto podijelilo djeci me ne popušta“, kaže za Valter Saliha Sarajlić, majka trinaestogodišnje djevojčice iz Viteza.
Nekoliko mjeseci nakon otkrivanja dijabetesa u decembru 2022. godine, kod djevojčice su se često javljali niski šećeri u krvi. Kako Sarajlić objašnjava, mislila je da su šećeri niži zbog veće fizičke aktivnosti, pa ih je u skladu sa datim uputama korigovala medom.
Kako je dijete uporno govorilo da ne osjeti nizak šećer jednu noć je, kako kaže, nakon izmjerenog šećera 2 mmola na Medisign GH82 aparatu, koji su dobili u domu zdravlja, uzela aparat drugog proizvođača i izmjerila šećer 18 mmola. Da su šećeri bili konstantno povišeni, a ne niski, pokazalo se kasnije i na tromjesečnom nalazu iz krvi, koji je bio 15 – veći nego prilikom otkrivanja bolesti, objašnjava Sarajlić.
„Ja sam sve te trakice i aparat bacila. A voljela bih da nisam, ali u momentu sam bila ljuta i razočarana“, kaže ona.
Ono što su i ostali roditelji primijetili jeste da ovaj glukometar u odnosu na istovremena mjerenja na dva ili više drugih aparata pokazuje odstupanja oko tri, a u pojedinim slučajevima i preko 10 mmola.
Prema svjetskoj normi za tačnost glukometara, kod vrijednosti šećera manjih od 5,56 mmola, odstupanje u 95% slučajeva ne smije prelaziti plus ili minus 0,83 mmola u odnosu na rezultat mjerenja standardnim laboratorijskim analizama. Ovakvu analizu i upoređivanja institucije nisu radile, ili ih barem kao takve nisu prezentirale javnosti.
Prema propisima, Agencija za lijekove i medicinska sredstva može po procjeni da pokrene neovisnu istragu, a institucije mogu zatražiti i kliničko ispitivanje za potrebe zaštite zdravlja stanovništva, ali do sada to nisu uradile.
Institucije nisu prihvatile uporedna mjerenja, koja su roditelji slali uz žalbe, kao validan dokaz za neispravnost aparata. Dok su, kao validan dokaz za ispravnost, prihvatili sigurnosnu provjeru koju je uradio sam proizvođač/dobavljač ovih aparata. Te na osnovu nje zaključili da „nema dokaza da medicinsko sredstvo ne zadovoljava zahtjeve kvaliteta i bezbjednosti“.
Ovi aparati godinama se nabavljaju bez minimuma definisanih specifikacija vezanih za kvalitet – po principu najjeftinije ponude. Kvaliteni i precizni aparati za mjerenje šećera u krvi važni su za dobru regulaciju oboljenja. Svako veće odstupanje može biti opasno po život i zdravlje djece koja ih koriste.
Zbog nepouzdanih aparata ranijih godina djeca su padala u hipoglikemijsku komu, o čemu je pisao Valter u maju prošle godine. Ipak, institucije nisu uradile ništa da spriječe dalju registraciju i nabavku nepouzdanih aparata i trakica.
NAJPRIJE OBEĆANJE, PA IGNORISANJE
Dijabetes tip 1 zahtijeva mjerenje šećera više puta na dan, a u situaciji gdje dva aparata pokazuju potpuno različite vrijednosti šećera teško je donijeti životno važne odluke: koliko inzulina je potrebno dati za obroke, koliko inzulina je potrebno za korigovanje visokih šećera, kada korigovati niski šećerkoji, ako se ne reaguje na vrijeme, jako brzo može dovesti do hipoglikemijske kome.
Premijer Nermin Nikšić konstaovao je, prošle godine u objavi na Facebooku, da su “djeca diskriminisana”, da “zakon nije nepromjenjiv”, te da će “u što kraćem periodu određenim izmjenama definisati ovo polje”.
Osim premijera i predstavnika Udruženja, sastanku su prisustvovali i ministar zdravstva FBiH Nediljko Rimac, direktorica Agencije Nataša Grubiša i direktorica ZZOiR FBiH Vlatka Martinović sa saradnicama.
Zaključeno je da je svima prihvatljivo rješenje da se nabavka ovih aparata prebaci na kantonalne zavode koji će roditeljima doznačavati sredstva za kupovinu trakica, pri čemu će roditelji imati pravo izbora.
“Ne želim prihvatiti da ne možemo ući u proces valorizacije ugovora sa dobavljačima – nije mi prihvatljivo da djeca pate dok se mi usaglašavamo“, naveo je premijer u Facebook objavi.
Osamnaest mjeseci poslije ovog obećanja, ostao je dužan njegovo ispunjenje kao i obrazloženje roditeljima – zašto ovo pitanje nije riješeno kako je na sastanku dogovoreno. Na novinarska pitanja i pozive nije odgovorio, iz kabineta su nas uputili da odgovore tražimo u naležnom ministarstvu.
“Ti su nalozi dati, ali ne možemo raditi posao Ministarstva. I dalje premijer insistira i moli i traži i zato je i tražio ovu informaciju. I ne znam šta je sljedeći korak i zašto tako sporo traje rješavanje tog problema“, kazali su u kratkom telefonskom razgovoru iz kabineta premijera.
ZZOiR FBiH je, kako u odgovoru za Valter navodi, u skladu sa zaključkom sa sastanka 31. maja prošle godine Ministarstvu zdravstva dostavio podatke o broju djece po kantonima, i o iznosu sredstava koji je potreban za finansiranje aparata i trakica na godišnjem nivou. A o navedenom su obavijestili i Vladu FBiH.
“Poduzimanja ostalih radnji saglasno zaključcima sa ranije navedenog održanog sastanka nije u nadležnosti ovog Zavoda, nego drugih nadležnih organa tj. Federalnog ministarstrva zdravstva i Vlade Federacije BiH kojima se možete obratiti za detaljnije informacije u pogledu predmetnog pitanja”, naveli su u odgovoru iz ove ustanove.
ZZOiR FBiH se od tada u dva navrata obraćao Ministarstvu tražeći da ih u što kraćem roku informiše o daljem postupanju, s obzirom da sljedeće godine ističe trenutni okvirni sporazum kojim su nabaveljene Medisign trakice, te da je za potrebe eventualne nove nabavke potrebno planirati i obezbjediti sredstva.
Iako je, po Zakonu o slobodi pristupa informacijama FBiH, Ministarstvo bilo dužno da u roku od 15 dana odgovori na zahtjev Valtera, to nije učinilo ni četiri mjeseca od zahtjeva i brojnih poziva i urgencija.
Ipak, iz Ureda premijera insistiraju da odgovore tražimo isključivo od Ministarstva.
“Zovite tamo ponovo. Oni su premijeru rekli da za sve komuniciraju i sa medijima, i roditeljima, i udruženjima daju informacije i obrazloženja. Oni imaju svoju priču, svoja pravdanja da je nemoguće sad ovo iz ovih i onih razloga, tender, procedura završena, potvrde o valjanosti, i ovo i ono… Ured premijera, mi nemamo, niti smo stručni da to preispitujemo je li taj uređaj dobar. Sve ono što mi dobijemo na tu temu proslijedimo njima, i da oni kao struka, i kao neko ko je proveo proceduru to nabavio, da objasni i javnosti i medijima i roditeljima šta rade i šta planiraju da preduzmu da se to što prije riješi“, rekli su nam iz kabineta premijera.
Iako smo i usmenim i pisanim putem zahtijevali da premijer odgovori na pitanja vezana za dato obećanje roditeljima, predstvanicima Udruženja i javnosti, odgovor ni nakon četiri mjeseca nismo dobili.
ŽALBE NA ČEKANJU
Iz Agencije za lijekove, također, nisu odgovorili na pitanja Valtera, kao što su – šta u ovom slučaju Agencija prihvata kao validne dokaze, i na osnovu čega odlučuju da li je potrebno povući ova medicinska sredstva iz upotrebe. Nisu obrazložili ni ranija postupanja kada su se također roditelji žalili na ispravnost aparata, djeca padala u komu, a Agencija ispravnost pravdala kao i u ovom slučaju posjedovanjem ‘CE’ certifikata kao “garancije kvaliteta za Evropsku uniju (EU)”, iako je na stranici EU jasno istaknuto da ‘CE’ oznaka ne znači da je neki proizvod odobren kao bezbjedan od strane EU ili nekog drugog tijela.
Agencija je ignorisala i pitanje – šta mogu učiniti da se prilikom registracije ovakvih medicinskih sredstava, pored ‘CE’ oznake u ovom slučaju kao osnovne garancije kvaliteta, traže dodatni dokazi o preciznosti i ispravnosti.
U odgovoru su naveli samo da je Agencija do februara ove godine zaprimila ukupno 48 pojedinačnih žalbi na kvalitet aparata i nedostajanja kontrolne otopine, korisnika aparata Medisign GH82. S tim u vezi, kako navode, Agencija je obavijestila najprije Bauerfeind, zatim i ZZOiR i Federalno ministarstvo zdravstva. Kontaktirali su notifikacijsko tijelo koje je izdalo CE certifikat, i utvrdili da je važeći.
Iz ZZOiR FBiH naglašavaju da ova ustanova nije nadležna da vodi evidenciju o žalbama, te da je od 635 korisnika (prema posljednjoj isporuci) putem emaila i pošte upućeno 85 dopisa roditelja, predstavnika udruženja i domova zdravlja.
U slučajevima, kako navode iz ZZOiR, ukoliko se radilo “o uočenim eventualnim manjkavostima u toku korištenja predmetnog medicinskog sredstva iste se, saglasno ugovorenim odredbama, na primjeren način u ugovorenom roku otklanjaju od strane isporučioca, ili se u pisanoj formi izlažu činjenice-argumenti kojima se dokazuje da predmetna isporuka nema nedostataka”.
S druge strane, roditelji svjedoče da im je nakon pritužbi ponuđeno da uzmu zamjenski aparat istog proizvođača. Dok su jedni u startu odbili zamjenu jer se radi o istim aparatima, oni koji su ih preuzeli tvrde da i zamijenski pokazuju ista odstupanja.
Do sredine decembra prošle godine, prema informacijama ZZOiR, po dostavljenim informacijama od domova zdravlja zamijenjena su 22 aparata, a broj trakica koje nisu preuzeli roditelji djece bio je 119.860. Isporučeno je ukupno 1.067.414 trakica od ugovorenih 1.700.000.
U slučajevima nepreuzimanja, kako navode iz ZZOiR, aparati i trakice ostaju u domovima zdravljakao mjestima isporuke, domovi zdravlja ih imaju na raspolaganju za novoregistrovanu djecu, a ukoliko trakice budu neutrošene, iduća narudžba umanjuje se za broj trakica koje su na raspolaganju u domovima zdravlja.
“Podrazumijeva se da svi aparati i trakice koji se distribuiraju prema korisnicima, odnosno pacijantima, pa i ranije nepreuzete trakice, moraju ispunjavati sve propisane ugovorene uslove u pogledu kvaliteta, roka upotrebe i dr.”, navode u dopisu.
Podrazumijeva se, dalje navode, i da se „za manji iznos isporučenih trakica umanjuju i obaveze prema ugovorenom dobavljaču“.
Kako je ranije za Valter naveo ZZOiR, Ugovorom o nabavci/isporuci aparata i trakica definisan je način podnošenja žalbi – lice koje je uočilo manjkavost sačinjava zapisnik sa domom zdravlja (isporučiocem) u tri primjerka, i istog ili najdalje narednog dana šalju zapisnik ZZOiR, ali i Bauerfeindukoji ima rok 5 dana da ili otkloni manjkavosti ili obrazloži da ne postoje nedostaci. Iz ZZOiR tvrde da nisu zaprimili nijedan takav zapisik.
Domovi zdravlja kao da ne poznaju svoje obaveze iz navedenog ugovora, pa su tako pojedini odbili da zaprime žalbe, navodeći da nisu nadležni.
Iako bi, prema propisima, institucije morale poticati pacijente da prijavljuju neželjene pojave, one svo ovo vrijeme zbunjuju roditelje procedurama – kome i na koji način se mogu žaliti. Zbog toga su roditelji morali slati žalbe više puta, na više adresa (DZ, ZZOiR, Agenciji i Bauerfaidu).
Iz DZ Zenica su u odgovoru za Valter naveli da su “odmah, nekoliko dana od zaprimanja novih vrsta trakica i aparata, roditelji počeli usmeno da se žale”. Pismeno se, kako navode, niko nije žalio – “jer nije u našoj nadležnosti da zaprimamo pismene pritužbe, ali je glavna sestra odmah nakon nekoliko primjedbi roditelja uputila FZOiR-u primjedbu na, po roditeljskim riječima, loš kvalitet istih”.
U dopisu su naveli i da je dom zdravlja “samo distributer” koji “preuzima trakice od FZOiR i prosljeđuje ih roditeljima”, te da “nije nadležan za rješavanje ove problematike”.
Ipak su, kako navode, “na pritužbe roditelja, uputili primjedbu FZOiR od kojih smo dobili odgovor (koji je proslijeđen roditeljima) da je za rješavanje te problematike nadležna Agencija za kontrolu hrane i lijekova”.
KAKO DO NOVIH TRAKICA NAKON ISTEKA SPORAZUMA
U BiH postoje Agencija za lijekove i medicinska sredstva i Agencija za sigurnost hrane, dok Agencija za kontrolu hrane i lijekova – za koju iz ovog DZ navode da je nadležna za rješavanje ove problematike – ne postoji.
Iz navedenog odgovora se vidi da nadležni za postupanje po žalbama u DZ ni ne poznaju svoje obaveze, niti znaju uputiti roditelje kome i na koji način trebaju da se žale, stoga ne čudi da ZZOiR nije zaprimio zapisnike kako je propisano ugovorom.
U 29 domova zdravlja, koji su u zakonskom roku dostavili podatke o korištenju ovih aparata i trakica, do septembra prošle godine, od 426 korisnika njih 116 je odbilo preuzeti trakice zbog nepouzdanosti aparata, 85 ih je predalo pisane žalbe, a najmanje 14 ih se usmeno žalilo. Neki od ovih domova zdravlja, također, navode da su samo posrednici u distribuciji trakica te da su roditelje upućivali da se žale direktno ZZOiR-u i Bauerfaindu.
Iz domova zdravlja navode da pojedini roditelji koji su se žalili pisanim ili usmenim putem i rekli da ne koriste trakice, iz njima nepoznatih razloga ih ne preuzimaju redovno. Istovremeno, na OLX-u se ove trakice prodaju po cijenama od 10 do 20 KM.
U pojedinim slučajevima roditelji su zahtjevali da DZ pošalje “službenu primjedbu na aparat Fondu zdravstvenog odsiguranja”, a kao odgovor su dobili zamjenski aparat, neki domovi zdravlja nisu dobili nikakvu povratnu informaciju od ZZOiR, dok je nekima sugerisano da postupaju kao do sada, odnosno da proslijeđuju trakice do njihovih korisnika – “dok god ne budemo pismeno obaviješteni o nekim izmjenama”.
Zbog nezainteresovanosti i neodgovornosti institucija za ovaj ozbiljan problem, roditelji od 2022.godine o svom troškuju kupuju druge, pouzdanije aparate i trakice. Tako na godišnjem nivou, ukoliko uzimaju jedno pakovanje mjesečno, potroše 480 KM za ovo medicinsko sredstvo. Ovo je dupli trošak za njih kao osiguranike, jer je za nabavku Medisign GH82 aparata ZZOiR FBiH utrošio 414.000 KM iz budžeta.
Za to vrijeme okvirni sporazum potpisan na tri godine sa Bauerfaindom je neometano implementiran, i uskoro će da istekne. Nadležne institucije još nemaju odgovor kako će se nabavljati trakice nakon isteka ovog sporazuma.
Institucije i ustanove su u prethodnom periodu navodili da nemaju dovoljan broj žalbi, da dokazi nisu validni, da žalbe nisu dostavljene kako je propisano, da nisu nadležne za postupanje, da nisu sastavljeni i dostavljeni zapisnici kako je propisano ugovorom – bez konkretnog i jasnog odgovora koliki bi to bio dovoljan broj žalbi, na koji način trebaju biti napisane i kome upućene, i što je najvažnije – šta bi smatrali validnim dokazom ako to nije subjektivni osjećaj djece i odstupanja u odnosu na mjerenja aparata različitih proizvođača.
Izvor: Valter