Foto: Freepik
Roditelji djece sa invaliditetom, ukoliko imaju više od 65 godina ne mogu ostvariti status roditelja njegovatelja. I oni imaju dužnost njege osobe s invaliditetom koja nije u stanju da se sama o sebi brine. Zbog cjelodnevne brige i njege osobe s invaliditetom su spriječeni da ostvare radni angažman sve i da im to njihove godine i zdravstvene mogućnosti dozvoljavaju
Piše:
Tog jutra dok su se na sjednici Federalne vlade utvrđivale izmjene i dopune Zakona o roditeljima njegovateljima u Federaciji BiH, u dvorištu ispred centra Meho Sadiković u Tuzli druže se i čekaju svoju djecu oni kojih se zakoni najviše i dotiču i na čiji život mogu značajno uticati – roditelji. Ali upravo zbog zakonskih rješenja dio njih u ovom trenutku nema status roditelja njegovatelja, zbog čega svakog mjeseca dobijaju manje novca.
Nihada Šehić ima 66 godina a njen sin Mirza 46. Zakon o roditeljima njegovateljima u Federaciji BiH predviđa da status roditelja njegovatelja može biti priznat roditelju do njegove navršene 65. godine, zbog čega Nihada nema taj status. Mjesečno prima 700 KM, a kada bi imala ovaj status primala bi oko 500 KM više. Zakon predviđa da roditelji njegovatelji primaju minimalnu mjesečnu platu a invalidnina iznosi dodatnih 200 KM.
Osim primarne dijagnoze autizma Mirza ima i brojne druge dijagnoze i u potpunosti je ovisan o roditeljskoj brizi. Veliki broj roditelja zbog potrebe da budu 24 sata uz dijete ne radi. Pet godina liječen je od leukemije, ima epilepsiju, hipertenziju, lezije na mozgu. Imao je moždane udare, visok pritisak, dijabetes, ne čuje…
– Svaki mjesec moramo kupiti lijekove, od kojih veliki dio nije na esencijalnoj listi. Samo jedna kutija vitamina koju treba koristiti košta 180 KM. O hrani da ne govorimo – ona namijenjena šećerašima trostruko je skuplja od “obične”. Sa tih 700 KM koje primamo ne možemo pokriti njihove potrebe – kaže Nihada.
Nihada i Mirza Šehić
Iako su primanja značajno rasla u prethodnim godinama (od mizernih četiri KM, koliko je iznosilo kada su tek počela ostvarivanja ovih prava), to još uvijek nije dovoljno ni za osnovne potrebe, kaže Nihada:
– Roditelji njegovatelji imaju sada imaju pravo na iznos minimalne plate od hiljadu KM, i neke druge dodatke. I treba da imaju, ali je čista diskriminacija da mi koji nemamo taj status primamo značajno manje, a često nam treba i više jer su naša djeca starija i njihovi zahtjevi su veći. I šta smo mi, ja pitam? Šta smo mi koji ne možemo ostvariti uslove koje zakon propisuje?
Isto pitanje postavlja i 63-godišnja Senada Sadiković, majka 36-godišnjeg Denisa:
– Nas su na marginu propasti stavili, da mi nismo ništa. PItam se šta sam ja svom sinu ako su oni roditelji njegovatelji? Nismo ništa, nismo ni majke?
Problem je i nedostatak staža, što bi se moglo riješiti retroaktivnom uplatom. To bi pomoglo i Merimi Zimić, samohranoj majci, čijoj se 22-godišnjoj kćerki Medini u posljednja dva mjeseca stanje dosta pogoršalo. Ne može je ostaviti ni na trenutak, otkako je njen sin, nakon što nije mogao naći posao sa diplomom u struci, otišao u Sloveniju da radi fizičke poslove:
– Sad je povrijedio leđa, vidim da mu je teško, rekla sam mu da se vrati kući. A njoj sam i otac i mater. Da klonem, nemam ništa od toga, neće se niko brinuti osim mene.
Nijedan dan nije isti, kaže Merima:
– U zadnja dva mjeseca ima dosta problema, dosta je loše, ali je teško je odvesti je i doktoru jer nemaju uvijek ljudi razumijevanja. Ona se plaši a ne mogu ja očekivati u čekaonici da neko nas pusti da uđemo preko reda. Pa i nedavno, u prodavnici, pokušala sam preko reda, ljudi rondaju – nema svijet osjećaja, ali razumijem svakoga.
O njoj brine 22 godine i retroaktivna uplata staža kako bi mogla imati penziju za Merimu bi bila značajna. Zbog diskriminacije u visini primanja i nepriznavanja statusa roditelja njegovatelja grupa roditelj obratila se i Instituciji ombudsmena u BiH. Sada čekaju stav da se krše njihova ljudska prava i najavljuju tužbu pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Merima Zimić sa kćerkom Medinom
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine uputili su preporuku Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike da preispita mogućnosti poduzimanja dodatnih mjera u cilju osiguranja jednakog položaja osoba sa invaliditetom, bez obzira na godine života njihovih roditelja, kao i da u skladu tržišnim kretanjima kontinuirano revidira politike i odluke koje se odnose na finansijska izdvajanja za osobe sa invaliditetom, kako bi se osigurao odgovarajući standard i adekvatne egzistencijalne prilike.
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine smatraju da je usvajanje Zakona o roditeljima njegovateljima u Federaciji Bosne i Hercegovine od neprocjenjivog značaja, te da redovna naknada u visini u visini iznosa neto najniže plate u FBiH na koju se uplaćuju doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje za vrijeme nezaposlenosti predstavlja sigurnost u smislu mjesečnih primanja koja su neophodna za brigu o osobi sa invaliditetom.
– Sa druge strane, roditelji djece sa invaliditetom, ukoliko imaju više od 65 godina ne mogu ostvariti ovo pravo. I oni imaju dužnost njege osobe s invaliditetom koja nije u stanju da se sama o sebi brine. Zbog cjelodnevne brige i njege osobe s invaliditetom su spriječeni da ostvare radni angažman sve i da im to njihove godine i zdravstvene mogućnosti dozvoljavaju.
Ombudsmeni ukazuju da primanja roditelja djece sa invaliditetom, koje ostvaruju po bilo kojem osnovu, pružaju mogućnost za brigu, njegu i osiguranje svih životnih, zdravstvenih i socijalnih potreba njihove djece:
– Stoga organi vlasti trebaju imati u vidu da mora postojati srazmjer ovih primanja kako bi sva djeca/osobe sa invaliditetom imala jednake mogućnosti.
Denis Sadiković
Prije nego što su se obratile Ombudsmanu, pokušale su razgovarati i sa federalnim ministrom za rad i socijalnu politiku Adnanom Delićem. Par dana prije našeg razgovora ministar Delić objavio je na facebooku status o izmjenama i dopunama Zakona o roditeljima njegovateljima. Uz ovaj post ministar Delić objavio je vlastitu fotografiju na kojoj – gleda u sat – valjda kako bi poručio da je vrijeme za djelovanje. U svojoj objavi navodi kako su “slušali roditelje koji brinu o djeci i članovima porodica s najtežim invaliditetom”. Naše sagovornice kažu da njih nije slušao:
– Neka i nas pozovu kada se pravi zakon, a ne da prave zakone oni koji i ne znaju šta je autizam.
Kada su mu pisale da ih nepravda uništava te da mora shvattiti da djeca sa autizmom ostaju “djeca za cijeli život”, stariji roditelji sve slabiji, a potrebe sve veće, odgovorio im je, a poruku smo pročitali i sami:
– Uopće nije važno kad ću i hoću li ja nešto shvatiti već kako naši stručnjaci redaju stvari. Dakle, nikoga nije bilo briga za vas i vašu djecu kad su bili mlađi, odnosno 20 i više godina unazad. Ja te nepravde ne mogu ispraviti. Ono što mogu je pokušavati popravljati trenutno stanje i na tome i radim. A grijehe i nepravde koje su napravili oni prije mene niti mogu niti hoću da nosim.
One ipak najavljuju da će, kao radikalnu mjeru, sa svojom djecom doći pred Federalnu vladu:
– Mi ćemo uzeti djecu i pred Vladu. Mi smo sve blage, sve finoća, ali ne može finoća. Odvest ćemo djecu i ostaviti pa neka vide može li se sa 700 KM.
Merima, Nihada i Senada dok čekaju djecu ispred Centra
Vrijeme koje provode u Centru Meho Sadiković, dok su njihova djeca na terapiji i radionicama je za ove roditelje, uglavnom majke, jedino vrijeme koje imaju za sebe:
– Godinama nismo izašle iz kuće dok se Centar nije otvorio. Ovo je nama život, ja sam progledala – kaže Merima.
Žao im je, dodaju još, što nema pretjerane solidarnosti roditelja njegovatelja prema njima:
– Ali shvatam ja to, još su mladi. A mi smo prošli ono što njih tek čeka. Njihova djeca su mala, one su mlade, a niko neće da nas podrži. A mi bismo njih podržali jer mi dobro znamo šta njih čeka dalje.
Javna ustanova Centar za autizam “Meho Sadiković” Tuzla (otvoren krajem 2023.) je ustanova socijalne zaštite bez smještaja za usluge boravka djece i osoba sa poremećajima iz autističnog spektra, radno okupacionu terapiju i praćenje razvoja djece i osoba sa poremećajima iz autističnog spektra u okviru djelatnosti socijalne zaštite.