Foto: Impuls
Izjava Milorada Dodika o 20.000 bošnjačkih glasova za Branka Blanušu i komentari o glasanju Bošnjaka u Janji i računice o „oduzimanju njihovih glasova“ ukazuju na atmosferu u društvu prema kojoj su glasovi jedne cijele zajednice problem ili predmet trgovine, a ne legitimno i ravnopravno pravo građana.
Komentarišući rezultate izbora Milorad Dodik je rekao da je opozicija bila rezultatski blizu jer je Branko Blanuša dobio 20.000 glasova od strane Bošnjaka u Republici Srpskoj.
“Treba da podsjetimo u postizbornom danu da ovi što su namjeravali, ovaj konglomerat, od strane bosanskih muslimana, njihovih partnera ovdje a to su SDS i PDP, da uzmu mjesto predsjednika, nije uspio. Znali smo prije izbora da opozicija može dovući 18.000 do 20.000 glasova Bošnjaka koji su glasali za njihovog kandidata Blanušu i time je učinilo ovaj rezultat neizvjesnijim”, izjavio je Dodik.
Takva retorika produbljuje podjele i proskribuje čitavu jednu zajednicu, označavajući je kao strano tijelo koje nema pravo uticaja. Time se dodatno ističe uloga bošnjačkih birača kao neprijatelja, a ne kao ravnopravnih građana.
Istovremeno, na društvenim mrežama su se pojavili komentari koji ukazuju na etničku strukturu birača.
“Rezultati u staroj Janji (bošnjačka biračka mjesta): 60 – Кaran, 627 – Blanuša. 30-40 hiljada bošnjačkih glasova u RS je glasalo ovako. Nije da nismo upozoravali…”, naveo je jedan korisnik društvene mreže X.
Резултати у старој Јањи (бошњачка бирачка мјеста):
60 – Каран
627 – Блануша30-40 хиљада бошњачких гласова у РС је гласало овако. Није да нисмо упозоравали…
— Александар Ђурђевић (@Aleks_Djurdjev) November 24, 2025
Drugi navodi da je “Karanova pobjeda u srpskom biračkom tijelu 50.000 ako se od Blanušinog rezultata oduzme 40 000 glasova Bošnjaka”.
Karanova pobjeda u srpskom biračkom tijelu je 50 000 ako se od Blanušinog rezultata oduzme 40 000 glasova Bošnjaka!
— Miloš Lukić (@tnjiteras) November 23, 2025
Ovakve izjave zapravo otkrivaju dominantan pogled prema bošnjačkom glasačkom tijelu koje se vidi kao tuđe i potencijalno opasno, bez obzira što ti ljudi žive, rade i plaćaju poreze upravo u Republici Srpskoj.
Uprkos retorici o „masovnom glasanju Bošnjaka“, izlaznost u mnogim bošnjačkim sredinama bila je izuzetno niska. Analize ukazuju da su Bošnjaci možda i presudili ishod, ali svojim izostankom. U Doboju, na primjer, odziv u bošnjačkim dijelovima grada bio je simboličan. Čak i u rodnom mjestu ministra Edina Hurtića, pobijedio je kandidat SNSD-a.
Pojedini mediji ističu da je riječ o razočaranju u sve ponuđene opcije. Kandidat opozicije, uprkos šansi da motiviše bošnjačko biračko tijelo, nije to uspio, nije bilo konkretne kampanje upućene povratnicima, niti prepoznatljivih garancija za promjene koje bi ih se direktno ticale.
Među bošnjačkim povratnicima su se čak pojavile spekulacije da su pozivani da ne izlaze na izbore, bilo iz osjećaja beznađa, bilo zbog kalkulacija stranaka iz Sarajeva koje ne žele jačanje opozicije u RS.
Trgovina bošnjačkim glasovima, inače, nije nova pojava. Već godinama je dio predizbornih dogovora, kalkulacija, paktova i prećutne podrške pojedinih bošnjačkih aktera aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj. Kada se trguje s njihovim glasovima, stvarni problemi Bošnjaka povratnika, kao što su institucionalna zastupljenost i ekonomski razvoj, ostaju po strani.
Poruke u kojima se Bošnjaci nazivaju „muslimanima iz Sarajeva“, „stranim glasovima“ ili „problemom za srpsko jedinstvo“ nisu izuzetak, već pravilo. Kada društvene mreže i političari otvoreno promovišu ideju da se bošnjački glasovi trebaju „oduzimati“ iz rezultata to je poruka da oni nisu ravnopravni. Takva retorika ne samo da ponižava jedan dio stanovništva, nego i stvara atmosferu u kojoj se opravdava isključenost, strah i mržnja.