Bosna i Hercegovina je puna prirodno bogatim mjestima, koje je država zaboravila, a koje održava ono malo starosjedilaca koji ili nemaju gdje ili ne žele nigdje drugo da odu. Berkovići su jedna takva opština. Iako bogata velikim površinama plodne zemlje, velikim prirodnim potencijalom za razvoj privrede, nizom značajnih kulturno-istorijskih spomenika, ovo je i dalje jedna od najnerazvijenih opština u Republici Srpskoj.
piše: Jelena Jevđenić
Prije rata devedesetih, Berkovići su bili mjesna zajednica u sastavu opštine Stolac. Podijeljena entitetskom linijom, predratna opština je podijeljena na dva dijela, tako da su Berkovići postali opština u Republici Srpskoj.
Zvanični statistički podaci kazuju da u Berkovićima živi preko dvije hiljade stanovnika, međutim, u razgovoru s mještanima smo saznali da je njihov stvaran broj znatno manji, „nema nas ni hiljadu“, kazali su nam u lokalnoj gostionici, jednom od lokala koji još uvijek nije zatvoren u ovoj opštini.
Najveći problem ove opštine je nerazvijenost privrede i nezaposlenost.
„Svi problemi proističu iz toga što je mala zaposlenost. Svak’ je prinuđen da se bori onako kako može, kako umije, kako mu prilike nalažu da bi preživio. Ekonomija je nešto što je broj jedan čime bi se trebala baviti vlast Republika Srpske“ , kaže Boro Samardžić, administrativni radnik.
Berkovići nemaju pekaru, knjižaru, banku, a mještani su kivni na više nivoe vlasti, jer se ne ulaže dovoljno u nerazvijene zajednice. Takođe, putna infrastruktura je u jako lošem stanju.
Međutim, svi ti problemi su doveli do onog problema koji najviše muči mještane ovog dijela Dabarskog polja: odlazak mladih i iseljavanje stanovnika. Da se iza rata nešto radilo i ulagalo u Berkoviće, narod bi ostao, mišljenje je naših sagovornika.
„Berkovići su jedna od najnerazvijenijih opština. Tek sada se privodi kraju izgradnja putne infrastrukture. Osnovni problem je međutim odliv stanovništva i ja ne znam da se bez nekih većih, kapitalnih ulaganja i može riješiti. To sama lokalna zajednica ne može riješiti“, govori nam profesor Radenko Kojović.
Mještani se prisjećaju kako je prije rata ovaj dio Bosne i Hercegovine bio bogat i navode primjer sela Suzina, gdje je bilo toliko stanovnika koji su imali toliko stoke da se pravio raspored za ispašu, te kako su Berkovići imali četiri autobuske linije dnevno, a sada nemaju nijednu.
Danas se lokalno stanovništvo uglavnom bavi poljoprivredom i stočarstvom, govore da nema Federacije da bi umrli od gladi, sve što proizvedu prodaju u Čapljini na pijaci, ali kako je konkurcencija velika, tu se ne zaradi dovoljno. Zaradi se za preživljavanje – i to je to.
Što se stočarstva tiče i tu je jako loše, kažu, sijeno koje se pokosi, nema ko pojesti.
Stanovnici Berkovića se najviše žale na usamljnost, kazuju da je po selima došlo dotle da se nema s kim popiti kafa ni poželjeti dobro jutro. Ne bi imali ništa protiv da migranti ostanu, međutim, ni migranti ne žele ostati.
„Nema naroda, u selima nema ljudi, dok je bilo naroda nije bilo ni crkve, ni puta, danas su u selu koje jedva broji 30 stanovnika u zadnjih deset godina izgrađene dvije crkve. Kome?“ pita se naš sagovornik.
Koliko je ova lokalna zajednica zapostavljena govori i činjenica da je početkom ove godine, nakon osam godina, Berkoviće posjetio neko od zvaničnika RS. Predsjednik Vlade RS, Radovan Višković, u januaru ove godine je u okviru dvodnevne posjete Hercegovini obišao i opštinu Berkovići. Prilikom te posjete govorilo se o vjetroelektrani Hrgud, a opštinske vlasti su dobile uvjerenje da će vjetroelektrana biti na mreži do 2023. godine.
Mještani već godinama s nestrpljenjem očekuju izgradnju vjetroelektrane na planini Hrgud od čijeg rada bi se povećao budžet opštine, te bi okolna sela dobila put i vodu, otvorila bi se nova radna mjesta tako da bi značajno oživjela ova opština koja je sve više pusta.
Da li će nakon izbora u Berkovićima biti bolje, ne vjeruju ni mještani ni naši sagovornici. “Već godinama živimo od obećanja, tako da ja lično ne vjerujem da će se neke velike promjene desiti”, govori nam Boro Samardžić. Sličnog mišljenja je i Radenko Kojović: “Nešto ne vjerujem, do sada je dosta toga obećavano: kao povezivanje putevima s drugim opštinama. Već nekoliko godine postoje neka odobrena sredstva za put prema Nevesinju, ali uvijek se nađe neka kočnica, pa se onda o tome priča malo pred izbore”.
Fotografije: Jelena Jevđenić
Autor: Impuls