Benazir Bhutto bilo je pakistanska političarka koja je zemlju pokušala odvesti putem demokracije i rasta civilnog društva. Taj put bio je trnovit, obilježen kućnim pritvorima i egzilima iz Pakistana sve do tragične smrti u napadu samoubojice.
Bhutto je rođena 21. lipnja 1953. godine u Karachiju. Njezin otac, Zulfikar Ali Bhutto, bio je prvi demokratski izabran premijer Pakistana. Benazir je s majkom Begum Nusrat Bhutto preuzela vodstvo Pakistanske narodne stranke nakon očeva ubojstva. Rano obrazovanje stekla je u Pakistanu, nakon čega odlazi u Sjedinjene Američke Države te pohađa Radcliffe College i Harvard. Svoje visoko obrazovanje završava u Ujedinjenom Kraljevstvu, na Oxfordu, gdje je studirala filozofiju, politologiju i ekonomiju.
U Pakistan se vraća 1977. g. nakon što je njezin otac svrgnut s vlasti vojnim udarom generala Mohammada Zia ul-Haqa. Godine 1979., poslije pogubljenja oca, Benazir se nalazi u kućnom pritvoru sve do 1984. g. kada odlazi u Englesku. Pogubljenje oca nije jedina obiteljska tragedija u njenom životu: brat Shahnawaz ubijen je 1980. g., a drugi brat stradao je u okršaju s policijom 1996. u Karachiju.
Godine 1986. Benazir se vraća u Pakistan, a dvije godine poslije, nakon smrti generala Zia, kandidira se na izborima i postaje premijerka. Prvi mandat trajao je do 1990. g. nakon čega je smijenjena. Na izborima 1993. g. ponovno se kandidira i postaje premijerka, no 1996. g. ponavlja se situacija od prije šest godina te je Bhutto opet smijenjena od strane predsjednika Pakistana. Smjene su uslijedile nakon opetovanih optužbi zbog korupcije, no smatra se da se Bhutto zamjerila vojnom vrhu nakon pokušaja demokratizacije zemlje i naginjanja prema zapadu.
U svojoj kampanji Benazir je obećala opoziv strogih zakona koji su narušavali ženska prava, no u tome nije uspjela. No pokušaji joj se ne mogu osporiti: osnivačica je Vijeća žena svjetskih vođa, imenovala je sutkinje te stvorila ženski odjel u vladi, međutim fundamentalistički islamski zakoni nisu se dali ukloniti za njene vlasti. Za svoj rad primila je 2005. g. World Tolerance Award.
Godine 1990. postala je prva žena u povijesti koja je rodila za vrijeme obnašanja vlasti.
Benazir sa suprugom
Poslije državnog udara generala Perveza Musharrafa 1999. g., Benazir se nalazi izvan zemlje jer joj prijeti uhićenje i zatvorska kazna zbog korupcije. Egzil provodi u Londonu i Dubaiju, a u Pakistan se vraća 2007. g. nakon što je amnestirana od strane Musharrafa.
Njezin povratak dočekan je s velikim oduševljenjem, no upravo tada dogodio se prvi napad na Benazir kada se bombaš samoubojica raznio i sa sobom u smrt odveo oko 140 ljudi. Benazir je preživjela ovaj napad, zaštićena blindiranim vozilom.
U Rawalpindiju, 27. prosinca 2007. napadači su uspjeli u svom naumu. Tijekom izborne kampanje napadač je zapucao na vozilo u kojem se nalazila Benazir te se zatim raznio bombom. Stradalo je nekoliko desetaka ljudi, među njima i Benazir. Umrla je od teških povreda glave.
Za planiranje njene smrti optužen je i Pervez Musharraf. Strani istražitelji koji su provodili istragu smatrali su da joj nije pružio dovoljno osiguranje iako je Bhutto već primala prijetnje smrću. Motiv Musharrafa za ubojstvo može se naći u činjenici da je Bhutto imala dokaze koji pokazuju da general namjerava namjestiti izbore planirane za siječanj 2008. g.
Mnogi smatraju da je smrću Benazir Bhutto Pakistan propustio šansu postati liberalna i sekularna zemlja. Smjer kretanja Pakistana danas je sve više okrenut prema vjerskoj, netolerantnoj i militariziranoj državi.
Ena Bačić – voxfeminae.net