Fenomen međe na prostoru Balkana teško može objasniti bilo kakva znanost. Možda samo ona balkanska u kojoj se zbog pola metra zemlje ili šume, gubi glava.
Na prostoru zemalja bivše Jugoslavije i možda malo šire, mnogi su „pali” i krvlju platili metar zemlje. Fenomen međe na prostoru Balkana nije možda svojstven samo ovom dijelu svijeta, ali je povijesno gledano, neprekidan u odnosima unutar porodica i susjedskih/komšijskih odnosa. Podjela zemlje između nasljednika nerijetko završava na sudu u procesima koji traju godinama, a najčešče se radi o komadiću šume ili metru zemljišta. Primjera je mnogo i skoro ne postoji netko tko nije bio akter spora oko međe ili čuo da su se zbog nekoliko metara zemlje i nejasne granice, potezali noževi, sjekire i vatreno oružje.
Je li to u genima?
„Brutalno ubojstvo zbog spora oko zemlje“, „Ubio komšiju na njivi zbog međe“, „Za 10 dana, krv oko međe, prolivena tri puta“, „Zbog međe ubio komšiju, komšinicu ranio“, samo su neki u moru naslova tek medija Bosne i Hercegovine koji se mogu pronaći o ovoj temi. Sukob oko imovine, upakovan u termin narušeni porodični ili susjedski odnosi, vijekovima je prisutan.
„Nije to samo sada, rođeni, toga je bilo i bi’će. Ovdje u selu su se svađali i poslije onog rata i poslije ovog, oko par metara zemlje. Sudili se, svađali, bilo je i slučajeva da komšija komšiji zapali štalu, na ivici da se pokolju. Mi smo takav narod ovdje, zbog par centimetara zemlje, spremni smo zaratiti. J…i ga, to je valjda gen neki“, priča nam Miloš (68), iz sela u okolini Banja Luke.
Gorštački mentalitet seljaka Bosanske Krajine možda je najbolje opisao Petar Kočić riječima, “Sve je ljuto, nemirno, goropadno i tvrdoglavo na ‘voj planini i ispod planine. U nas je rijetkost pitom i ‘vamo pokoran čovjek”.
Profesor i akademik iz Banja Luke Miodrag Živanović, kaže da se postojanje i egzistencija ljudi koji žive na ovim prostorima, uvijek sudara sa onim što se zove međa: „Međe se danas manifestiraju u glavama ljudi. One su postale dio svijesti. I zbog toga će u budućnosti taj fenomen biti još jači, jer nema načina da se to savlada. Taj termin međa, govori da je nemoguće izaći iz tog okvira“, kaže Živanović.
Kad te moja čakija ubode
„Znam slučaj da se spor oko međe između dvije porodice vodi godinama, u zaseoku u kojem postoje samo dvije kuće iz jedne porodice! Svađaju se i to je epohalna, povijesna svađa samo oko toga je li je grana kajsije ili šljive prešla preko zida prvom rođaku. Takvi primjeri pokazuju da se ta podjela nalazi skoro u genima i tu smo mi posebni. To rijeko ima u drugim društvima koja su sama po sebi zatvorena”, smatra Živanović.
Fenomen međe i svađa oko zemljišta je tema i dokumentarnog filma Krste Papića iz 1968. godine, „Kad te moja čakija ubode“. U nekoj vrsti omnibusa, Papić kroz izjave svjedoka i počinitelja krivičnih dijela opisuje pojavu čestih ubojstava noževima/čakijama u sjevernom dijelu BiH, posebno u okolini Dervente. Tako se u jednoj priči spominje spor oko puta između dva susjedna dvorišta.
„Bio je spor za ovaj put, kud se skreće kući. I oni su tude se malo gore posvađali. Vlado, moj pokojni brat, je pošao kući, bježao je, a Veljko ga je gonio sa nožom. Dotle. ‘N onde je on pao. Tude ga je udario ope’ nožom. Majka je moja tu bila blizu, udari nju nožom. Evo još ovd’e njegove krvi, đe mu još se poznade. Tamo mu je isp’o sat i ‘n onde ga je udario još 19 puta nožom, ukupno”, govori u filmu jedan od svjedoka. Kod nasilnosti balkanskog temperamenta, u eskalaciji nije birano da li će sredstvo biti nož, čakija, sjekira ili vatreno oružje.
Zemlja važnija od života
Sociolog Ivan Šijaković kaže da je ljudima na prostoru Balkana zemlja bila sve jer im je davala život i bila uvjet za opstanak. Tu je stečen osjećaj da je zemlja važnija od života što je ostalo do danas. Taj osjećaj obrane i borbe posebno je stvoren za vrijeme turske vladavine na ovom prostoru, jer su znajući za osjećaj i poštovanje prema zemlji, to zloupotrebljavali, dijeleći zemlju i naseljavajući ih na drugim teritorijama, stvarajući unutar njih sukobe.
„Takvo razmišljanje da, ako izgubiš zemlju, izgubit ćeš sve, ostalo je do danas. I danas imate ljude koji kažu, ako imate komad zemlje, spasit ćete se i nećete biti gladni. I zbog toga i danas kod rodbine i susjeda postoje sukobi zbog dijela zemlje“, kaže Šijaković, navodeći primjere iz svog kraja.
„Znam dosta slučajeva u mom kraju, na sjeveru Crne Gore, gdje je bilo neprijateljstva među braćom oko nasljedstva, zemlje. Sve to vuče korijene iz prošlog vremena, kroz taj povijesni strah koji se razvio, da ostati bez zemlje znači izgubiti svoj identitet”.
Čak i kad nije u pravu, ide na sud
U svim zemljama bivše Jugoslavije, svaki je dan nekoliko novih predmeta na sudovima koji se odnose na tužbe oko zemljišta. Većina procesa na sudu je godinama dok dobar dio sudionika parnice ne dočeka presudu. Prema podacima koje smo prikupili kod odvjetnika, najviše sporova odnosi se na vlasništvo nad šumom i međi na zemljištu čiji je predmet spora često manji od jednog metra. Jedan od razloga za duge procese su neuredne zemljišne knjige pa se u tom slučaju koristi stari premjer zemljišta iz Austro-Ugarske, što traži mnogo novca.
Međutim, sporovi oko zemljišta nisu „eksluzivno pravo” fizičkih lica. Jedan od takvih primjera je spor Grada Banja Luka sa vlasnicima zemljišta u gradskom naselju Česma. Tamo je kod gradnje pristupnog puta za most i nasipa na rijeci Vrbanji, vlasnicima parcela uzet dio zemljišta. Vrijednost svakog tog dijela oduzetog zemljišta je oko 20 tisuća maraka koje vlasnici potražuju na sudu. S obzirom da, kako nam kažu advokati, proces traje već četiri godine, sudski troškovi su daleko nadmašili vrijednost zemljišta koje će Grad, zajedno sa odštetom – izvjesno je – na kraju ipak morati platiti.
Autor: Dragan Maksimović, DW