AMAZONIJA: Kako spriječiti put patogena do sljedeće pandemije

Foto: Eutah Mizushima/Unsplash

Zašto bismo mi na Balkanu brinuli zbog zbivanja u Amazoniji, imamo problema i sa šumama ovdje? “Amazonija ima najveću bioraznolikost na Zemlji, ona je rezervoar lijekova koji spašavaju život i ključni regulator klime naše planete. Od nje zavise naše zdravlje, naš opstanak i ravnoteža našeg svijeta.” Između ostalog i zato što “porast i širenje zaraznih bolesti imaju veze s klimatskim promjenama, krčenjem šuma, promjenama u korištenju zemljišta, ekspanzijom poljoprivrede i rudarenja…” Da bismo opstali kao vrsta moraćemo spriječiti pogubni prodor kapitala i eksploatacijskog rezona u svaki kutak ove planete. @RiD

Piše: Monica Piccinini

S engleskog prevela: M. Evtov

Očuvanje amazonske prašume nije samo pitanje brige za okoliš – to je pitanje našeg opstanka.

Ali je raznoliki ekosistem Amazonije ugrožen neobuzdanom sječom šuma, degradacijom i klimatskim promjenama, što ugrožava njenu sposobnost da djeluje kao spremište ugljen-dioksida. Ova degradacija čini znatno vjerovatnijim pojavu i širenje zoonoza, što predstavlja značajan rizik za zdravlje populacije Brazila i svijeta.

Porast i širenje zaraznih bolesti imaju veze s klimatskim promjenama, krčenjem šuma, promjenama u korištenju zemljišta, ekspanzijom poljoprivrede i rudarenja, gubitkom bioraznolikosti, urbanizacijom, crpljenjem nafte i plina i razvojem infrastruktura velikih razmjera, poput izgradnje cesta i brana u amazonskoj prašumi.

Zoonoze

Amazonska prašuma poznata je kao jedan od najvećih rezervoara zoonoza koje se prenose sa životinja na ljude.

U zoonoze spadaju žuta i groznica denga (kostolomna), malarija, virus Zika, groznica čikungunja, Candida auris, lišmanijaza, virus Oropouche, hantavirus i brojni drugi, a postoji mogućnost unošenja i novih patogena.

U Brazilu je 2023. godine zabilježeno 1.079 smrtnih slučajeva od groznice denga, što je za 20,9 posto više nego prethodne godine.(…) Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (eng. WHO), u Brazilu je 2023. godine zabilježeno oko 2,9 miliona slučajeva u kojima se sumnja na groznicu denga. Ovako znatan porast slučajeva ove groznice može se pripisati faktorima kao što su fenomen El Niño, krčenje šuma i učinak klimatskih promjena – svega što može dovesti do češćih i žešćih vremenskih nepogoda.

Za bolesti poput virusa denga, žute groznice, virusa Zika i čikungunja vektor prenosa je komarac Aedes aegypti. Brazilska fondacija za nadzor zdravlja (FVS) nedavno je izvijestila da je za epidemije u brazilskoj regiji Amazonije u posljednje dvije godine odgovoran novi soj virusa Oropouche. Između 2023. i 2024. godine samo je u saveznoj državi Amazonas zabilježeno 1.066 slučajeva ovog virusa.

Oropouche groznicu uzrokuje arbovirus koji se prenosi ubodom komarca Culicoides paraense, poznatijeg kao maruim.

U nastajanju

Brojni naučnici neprestano upozoravaju na neravnoteže u okolišu povezane s eskalacijom zaraznih bolesti i skreću pažnju na neposrednu opasnost od izlaska smrtonosnih patogena iz amazonske prašume.

Interakcija između ljudi i divljih vrsta, zajedno s njihovim patogenima, stvara mogućnosti za nastanak zoonoza i olakšava prenos novih patogena preko raznih vrsta domaćina (fenomen poznat kao „prelijevanje“), što dovodi do unošenja novih infekcija u ljudsku populaciju.

Da bi došlo do prelijevanja, moraju postojati interakcija između različitih vrsta i povoljni uslovi za širenje patogena među ljudima. Jedan takav primjer je prenos bolesti, poput bjesnila, koje u amazonskoj prašumi prenose šišmiši. Ovo se često povezuje s faktorima kao što su krčenje šuma, ekspanzija poljoprivrede i prisustvo domaćih životinja – što povećava kontakt između ljudi i divljih životinja i olakšava prenos infekcija.

Vektori ili prenosnici zaraznih bolesti na ljude mogu biti razne vrste životinja, uključujući majmune, šišmiše i komarce, koji prenose patogene poput virusa, bakterija, gljivica, parazita i priona. Prenos ovih patogena vrši se ili direktnim kontaktom ljudi s tim životinjama ili kroz vodu, hranu ili neposrednu okolinu. Sars, ebola, hendra i nipah primjeri su uzročnika bolesti šišmiša koji su izazvali epidemije u ljudskoj populaciji.

Joel Henrique Ellwanger, biolog i istraživač na Odjelu za genetiku na Federalnom univerzitetu Rio Grande do Sul (UFRGS), kaže:

Uzročnici bolesti

Učinak klimatskih promjena i krčenja šuma uzrokuje porast ekstremnih vremenskih nepogoda i porast temperatura. Ovi uslovi utiču na količinu prenosnika, obrasce prenosa i interakcije među vrstama, potičući širenje zaraznih bolesti u regiji Amazonije i čitavom Brazilu.

Ozbiljne suše u amazonskoj prašumi stvaraju uslove za širenje raznih bolesti, poput denge. U razdobljima ograničene količine padavina stanovnici često skladište vodu u rezervoare koji postaju legla komaraca.

Višim temperaturama koje su posljedica klimatskih promjena uzrokovano je i povećanje broja slučajeva Candide auris, gljivice otporne na mnoštvo lijekova povezanih s bolničkim infekcijama. Ovaj patogen pogađa teško oboljele, i odrasle i djecu, na intenzivnoj njezi u bolnicama širom svijeta.

Ellwanger objašnjava kako su klimatske promjene mogle odigrati ulogu u porastu slučajeva Candide auris: „Klimatske promjene utiču na evoluciju patogena. Dok su određeni mikroorganizmi bili naviknuti na niže temperature, nisu mogli zaraziti ljude, ali sad se ti mikroorganizmi adaptiraju toplijim uslovima, sličnijim toplini ljudskog tijela.“

„Ta adaptacija stvara potencijal da ti mikroorganizmi, obično prisutni u zemljištu i sličnim okruženjima, zaraze ljude i izazovu bolesti. Vjeruje se da se to dogodilo s Candidom auris,“ nastavlja Ellwanger.

Epidemije

Studije pokazuju da krčenje šuma, gubitak bioraznolikosti i degradacija staništa stvaraju puteve kojim uzročnici bolesti iz raznolikog rezervoara raznih koronavirusa i patogena u ovoj regiji prelaze u ljudsku populaciju. Otkrivanje i obuzdavanje bilo koje pandemije koja nastaje u ovom području dodatno su komplikovani ranjivošću zdravstvenog sistema Amazonije.

Zbog izgradnje transamazonskog autoputa, poznatog kao BR-230, u tom području je između 1970. i 1973. godine došlo do priljeva oko 22.000 ljudi. Oni su se susretali s prenosnicima bolesti, izlažući se bolestima kao što su malarija, leptospiroza, lišmanijaza, Chagasova bolest, groznica Mayaro, žuta groznica i brojne druge.

Studija objavljena u Dnevniku rasnih i etničkih zdravstvenih dispariteta (Journal of Racial and Ethnic Health Disparities) upozorava da bi rekonstrukcija amazonskog autoputa BR-319 mogla rezultirati razornim učincima na okoliš, uključujući povećani rizik od prelijevanja zoonoza, što potencijalno može dovesti do novih pandemija.

Amazonski autoput BR-319 dug je 886 km i povezuje glavni amazonski grad Manaus s južnom granicom šume u Porto Velhu, a prolazi kroz jedan od najočuvanijih dijelova šume. Krčenjem šume duž središnjeg dijela BR-319 broj slučajeva malarije već je povećan za 400 posto.

Nedavna studija objavljena u časopisu Nature upozorava da bi inicijative koje administracija predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve preduzima za izgradnju puteva i istraživanje nafte u području Amazona mogle izazvati novu svjetsku pandemiju.

Znatnu zabrinutost izaziva i izgradnja brana za hidroelektrane u amazonskoj prašumi. Takav primjer predstavlja brazilski kompleks brana za hidroelektranu Belo Monte, u sjevernoj regiji rijeke Xingu u saveznoj državi Pará. Ovim projektom je značajno promijenjen krajolik brazilske Amazonije, budući da je poplavljeno područje od približno 516 km².

Poplavljivanje suhih područja unutar prašume dovodi do gubitka bioraznolikosti i stvara staništa pogodna za prenosnike bolesti kakvi su komarci, čime se intenzivira širenje virusnih i parazitskih bolesti. Izgradnja brana izaziva raseljavanje zajednica i migracije stanovništva u šumovita područja, što povećava šanse za interakcije ljudi i divljih životinja i prenos zaraznih bolesti.

Poljoprivreda

Realizacija predloženih projekata u amazonskoj prašumi, uključujući rekonstrukciju autoputa BR-319 i istraživanje nafte, može – zbog degradacije okoliša u toj regiji – dovesti do katastrofalnih i nepovratnih posljedica, uključujući povećanje broja zaraznih bolesti i njihovo širenje.

„Razne tačke koje uključuju degradaciju Amazonije i nove bolesti povezuje – meso. Uzgoj goveda je jedan od glavnih faktora u degradaciji bioma Amazonije, čime se olakšava širenje patogena u toj regiji.

„Tu su i lov na divlje životinje i konzumacija njihovog mesa – to predstavlja problem i u smislu očuvanja vrsta i u smislu javnog zdravlja, budući da smanjuje životinjsku bioraznolikost i povećava mogućnost prelijevanja. Nažalost, ovo pitanje ostaje uglavnom zanemareno i u Brazilu se često smatra tabuom”, objašnjava Ellwanger.

Radnici u mesnoj industriji redovno su u dodiru sa stokom a možda nemaju adekvatne radne uslove za smanjenje rizika od prenošenja zoonotskih patogena. Osim toga mogu imati i ograničeno znanje o zdravstvenim rizicima povezanim s njihovim radnim aktivnostima.

Klaonice u Amazonskoj regiji uključene su u preradu grla koja potiču iz iskrčenih šuma a mogu raditi bez ikakvog oblika zdravstvene inspekcije.

Prema Cóilínu Nunanu, znanstvenom savjetniku Saveza za spas naših antibiotika (Alliance to Save Our Antibiotics), određene vrste antibiotika korištene u uzgoju životinja dovele su do porasta i širenja sojeva MRSA i Clostridium difficile povezanih sa stokom.

Naučnici s univerziteta Oxford objavili su istraživanje kojim je otkrivena bakterija Escherichia coli koja je u uzgoju životinja razvila otpornost na kolistin [antibiotik koji se koristi kao zadnje sredstvo za liječenje višestruko rezistentnih gram-negativnih infekcija, uključujući upalu pluća]. Nunan ističe da ovo izuzetno zabrinjava, budući da bi moglo predstavljati veću prijetnju od antimikrobne rezistencije (AMR) potencijalno povećavajući vjerojatnosti infekcija kod ljudi.

Do prelijevanja mogu dovesti i lov i konzumacija mesa divljači jer tako ljudi dolaze u bliski kontakt sa sirovim mesom, krvlju i organima zaraženih životinja. U amazonskoj prašumi, diljem Kolumbije, Perua i Brazila, godišnje se proda oko 473 tone mesa divljači. No bitno je uvažiti da bi potpuna zabrana konzumacije mesa divljači u određenim regijama mogla uticati na egzistenciju hiljada ljudi koji žive od ove aktivnosti.

Preventivne mjere

Diskutujući o osnovnim mjerama potrebnim za sprečavanje pojave i širenja zaraznih bolesti u amazonskoj prašumi i sprečavanje početka nove pandemije u ovoj regiji, Ellwanger objašnjava: „Neophodno je uvesti neke ključne mjere, uključujući poboljšanje sanitarno-veterinarske zaštite, povećanje nadzora patogena, poboljšanje ekoloških sanitarnih sistema, odustajanje od naseljavanja šumskih područja, povećanje ulaganja u obuku ljudi i laboratorije specijalizovane za identifikaciju patogena, stvaranje novih vakcina i ispitivanje bioloških i društvenih faktora koji utiču na osjetljivost na infekcije.”

Ellwanger dodaje i da je „gubitak bioraznolikosti u Amazoniji uglavnom uzrokovan rudarenjem i uzgojem stoke i monokultura, osobito soje. Brazilska vlada ima odgovornost da se protiv ovih aktivnosti bori jačanjem tijela za zaštitu okoliša, očuvanjem i širenjem autohtonih teritorija i obavezivanjem na provedbu ozbiljnog ekološkog programa”.

Uz zaštitu autohtonih teritorija i borbu protiv krčenja šuma, hitno je potrebno i kao prioritet odrediti globalno smanjenje emisija stakleničkih plinova. Bitno je ponovo procijeniti infrastrukturne projekte i pažljivo upravljati ljudskim aktivnostima u ovoj regiji.

Ellwanger objašnjava da je očuvanje amazonske prašume u interesu svih nas. „Očuvanje Amazonije ne znači samo zaštitu prirode, nego očuvanje našeg vlastitog zdravlja. Posvetimo se očuvanju ovog vitalnog ekosistema da bismo osigurali da prijetnje potencijalnih patogena ostanu ograničene na divljinu, daleko od ugrožavanja ljudskih života. Konačno, zdravlje Amazonije znači i zdravlje svih nas.”

Izvor: Ecologist

rijecidjelo.ba