Foto: Shahzaib Akber/EPA
Snimak koji se posljednjih sedmica širi društvenim mrežama u Pakistanu šokirao je javnost. Na njemu sijedobradi muškarac mirno gleda u kameru i na urdu jeziku izgovara riječi koje su izazvale val osuda. „Ubio sam svoju suprugu. Imali smo odnos davanja i uzimanja. Kada mi nije htjela dati, rekao sam da ću uzeti“, govori 64-godišnji muškarac bez vidljivih emocija, izvještava The Guardian.
Samo nekoliko sati ranije ušao je u policijsku stanicu u naselju Orangi u Karačiju i priznao da je ubio svoju 58-godišnju suprugu Asmu Begum, majku četvero djece, jer je odbila imati seksualni odnos s njim.
Ovaj slučaj bio je tek jedan u nizu brutalnih zločina nad ženama koji su u junu potresli Pakistan i dodatno otvorili pitanje sve raširenijeg nasilja nad ženama u toj zemlji.
Niz brutalnih napada u samo nekoliko dana
Već narednog dana u gradu Quetti operater lifta u državnoj bolnici Civil Hospital polio je kiselinom 29-godišnju doktoricu Mahnoor Nasir čim je otvorila vrata svog stana. Napadač je kasnije ubijen tokom policijske akcije, nakon što je, prema navodima vlasti, pokušao pobjeći iz grada.
Doktorica Nasir zadobila je opekotine na oko 35 posto tijela te je hitno prebačena avionom u Karači radi liječenja.
Samo dva dana kasnije, 7. juna, u bolnicu u gradu Jhang u provinciji Punjab dovezena je sedamnaestogodišnja djevojka bez svijesti. Tri muškarca ostavila su je ispred bolnice i pobjegla.
Policija je zahvaljujući nadzornim kamerama ubrzo identifikovala i uhapsila osumnjičene, navodeći da je djevojka prethodno oteta, drogirana i grupno silovana.
Uprkos naporima ljekara, kasnije je preminula.
Istog mjeseca u Lahoreu osamnaestogodišnja kućna pomoćnica, neposredno prije smrti izazvane komplikacijama nakon više pobačaja, policiji je ispričala da ju je više puta silovao sin njenog poslodavca zajedno sa svojim vozačem.
“Ovo je samo vrh ledenog brijega”
Doktorica Summaiya Syed-Tariq, glavna policijska patologinja u zdravstvenom odjelu pakistanske pokrajine Sindh, već 26 godina dokumentuje slučajeve nasilja kroz medicinsko-pravni sistem Karačija. Kaže da nikada nije svjedočila ovakvom porastu brutalnosti.
„Stepen nasilja je dramatično porastao. Kao društvo postali smo mnogo tolerantniji prema nasilju. Ovi slučajevi predstavljaju samo vrh ledenog brijega“, upozorava ona.
Karachi opisuje kao svojevrsni „laboratorij kriminala“, grad u kojem se prepliću različite etničke i društvene zajednice, zbog čega se gotovo svi oblici nasilja nad ženama mogu vidjeti upravo tamo.
Prema njenim riječima, veliki broj slučajeva nikada ne dospije u javnost.
„Ako je žena ubijena, porodica često tvrdi da je pala, otrovala se, zapalila ili izvršila samoubistvo. Ponekad čak insceniraju čitavo mjesto događaja, objeseći lagani šal o plafonski ventilator kako bi izgledalo kao da se objesila“, objašnjava doktorica Tariq.
Odbijanje obdukcije otežava istrage
Jedna od najvećih prepreka u rasvjetljavanju ovakvih slučajeva, kaže, jeste odbijanje porodica da dozvole obdukciju. „Iako je to protivzakonito, porodice često prave veliki pritisak kako bi spriječile obdukciju. Razlog je jednostavan – ne žele da potvrdimo ono u šta već sumnjamo“, kaže ona.
Zbog toga smatra da je precizno evidentiranje ubistava žena od ključne važnosti.
„Moramo brojati ove žene kako bismo mogli kreirati politike koje će ih zaštititi.“
Upravo zbog toga radi na osnivanju prve opservatorije za femicid u Pakistanu, a moguće i u cijeloj Južnoj Aziji, koja bi pratila slučajeve namjernih ubistava žena.
Bračno silovanje gotovo nevidljivo
Poseban problem predstavlja bračno silovanje, koje spada među najmanje prijavljene oblike nasilja. „Za takve slučajeve saznamo tek kada žena bude dovezena u bolnicu u kritičnom stanju“, kaže Tariq.
Dodaje da žrtvama često ne vjeruju ni ljekari, ni policija, a nerijetko ni sudovi.
„Žena prikupi ogromnu hrabrost da progovori i savlada brojne prepreke. Ako ni tada ne dobije pomoć, nije iznenađenje što većina ovih zločina ostaje neprijavljena. Kada slučaj konačno dospije do institucija, često je već prekasno.“
Slučaj koji ne može zaboraviti
Među brojnim predmetima koje je istraživala jedan joj je ostao posebno urezan u sjećanje. Radilo se o mladoj ženi koja je samo dva dana nakon vjenčanja bila izložena ekstremnom seksualnom nasilju.
Prema prijavi njenog brata, suprug joj je u analni otvor gurnuo metalnu cijev i ruku, prijeteći da će je ubiti ako ikome ispriča šta se dogodilo.
Iako je obilno krvarila, porodica njenog supruga sakrila je njeno stanje i nije pozvala ljekarsku pomoć.
„Takvi slučajevi pokazuju da mnogi muškarci žene uopće ne doživljavaju kao ljudska bića, nego kao predmete“, kaže doktorica.
„Ne mogu shvatiti kako čak i tamo gdje nema ljubavi nema barem osjećaja prijateljstva ili zajedništva.“
Ubistvo zbog odbijanja seksa izazvalo i podršku na internetu
Posebno zabrinjava reakcija dijela javnosti na ubistvo Asme Begum.
Nakon što je slučaj postao poznat, društvene mreže preplavili su videosnimci muškaraca, među kojima su bili i pojedini advokati, koji su javno opravdavali ubistvo žene zbog njene, kako su tvrdili, „neposlušnosti“.
Neki pravnici čak su ponudili da besplatno zastupaju osumnjičenog.
Doktoricu Tariq takve reakcije ne iznenađuju.
„Sretala sam svekrve koje su tvrdile da su njihovi sinovi bili u pravu kada su suprugama ‘utjerivali strah od Boga’. One jednostavno ne mogu prihvatiti da žena ima pravo reći ‘ne’, pa svoju argumentaciju pokušavaju opravdati religijom, tvrdeći da će u suprotnom anđeli prokleti neposlušnu suprugu.“
Problem mnogo dublji od pojedinačnih zločina
Za doktoricu Tariq ovakvi stavovi nisu izolovani slučajevi nego pokazatelj duboke društvene krize. „Moramo se baviti korijenima nasilja. Ovo nije pukotina koju možete jednostavno zatvoriti. Ovo je kvar cijelog sistema.“
Smatra da se normalizacija agresije vidi i u svakodnevnom životu.
Kao ljubiteljica životinja kaže da svakodnevno posmatra dječake kako po povratku iz obližnje medrese gađaju kamenjem pse lutalice ili se međusobno udaraju papučama iz zabave.
U obližnjem parku, dodaje, gotovo sve ljuljačke su polomljene zbog vandalizma starije djece.
„Ako djeca odrastaju okružena nasiljem i prihvataju ga kao nešto normalno, teško je očekivati drugačije društvo kada odrastu.“
Žrtve dolaze iz svih društvenih slojeva
Doktorica Tariq upozorava da nasilje nad ženama nije ograničeno na siromašne ili marginalizovane zajednice. „Voljela bih razbiti taj mit. Ne postoji određeni tip žene koja postaje žrtva.“
„Baš kao što nasilje ima mnogo oblika, tako i žene koje ga doživljavaju dolaze iz svih društvenih slojeva, obrazovanja i životnih okolnosti.“
Nakon više od dvije i po decenije rada sa žrtvama nasilja, kaže da je naučila jednu važnu lekciju.
Iako su medicinska pomoć i pravna zaštita izuzetno važne, mnogim ženama je u prvom trenutku potrebna mnogo jednostavnija stvar.
„Ponekad im je najpotrebnije samo da im neko povjeruje.“
federalna.ba