Aboridžini bez Glasa

“Glas” je zamišljen kao savjetodavno tijelo australskog parlamenta koje bi predstavljalo autohtono stanovništvo koje je živjelo na kontinentu prije europske kolonizacije, tradicionalno podijeljeno na Aboridžine s kopnenog dijela kontinenta i kulturološki vrlo različite i malobrojnije stanovnike arhipelaga Torresovog prolaza na sjeveru zemlje. Uspostava takvog tijela bila bi važan čin u priznanju autohtonosti i prava na kompenzaciju, što je dugo zahtjev organizacija koje okupljaju autohtono stanovništvo Australije.

Nakon objave rezultata Albanese je pozvao građane Australije da pokažu brižnost jedni prema drugima i branio svoju odluku da nastavi raditi na tom pitanju, nazivajući se “političarem od uvjerenja”. Poručio je kako “nitko ne može reći da je samo nastaviti raditi istu stvar dovoljno dobro za Australiju”. Plan mu je nastaviti konzultacije s organizacijama koje okupljaju autohtono stanovništvo i u ostatku mandata kroz parlament raditi na drugim načinima usvajanja ovog prijedloga.

Takvom ishodu pridonijele su brojne netočne informacije, teorije zavjere i govor mržnje koji su se širili društvenim mrežama i medijima tijekom referendumske kampanje. Primjerice, propagiralo se tumačenje da je referendumski prijedlog “rasistički” zato što navodno daje više prava Aboridžinima nego bijelcima.

Nakon objave rezultata, različite aktivističke organizacije istaknule su potrebu za kvalitetnijom regulacijom medija i društvenih mreža, ali i intenzivnijim i obuhvatnijim radom na antirasističkim politikama. Podsjetili su javnost da većina autohtonog stanovništva Australije još uvijek živi u nadproporcionalnom siromaštvu, u spiralama različitih oblika nasilja. Priznanje i uspostava “Glasa” neće riješiti sve, pa ni većinu problema. No važno je da se od njega ne odustane, kao prvog koraka u boljem smjeru.

Ivana Perić/Novosti