Kako su članovi “Sitnih bisera” po uzoru na “čupavce” iz Liverpula organizovali koncet na krovu zgrade…Kako su se “skidale” pjesme “Beatlesa“…Ovo je priča o najmlađem bendu u istoriji banjalučke rok scene…Ovo je priča o jednom vremenu…
Mišo Vidović
Piše: Dženan Čaušević
Koncert na krovu zgrade
Pomalo ohrabreni koncertom u Dvorani Borik, par mjeseci kasnije, negdje u ljeto 1985., odlučuju da naprave koncert na Ekijevoj zgradi. To je trebala biti svirka po uzoru na Beatlese, na krovu zgrade. Proglasili su to po cijelom naselju, i pozvali svu raju da dođu. Ćorda i Deni su za tu priliku nabavili 2 gitarska pojačala od “impresivnih” 40 wati. Na svoje akustične gitare su namontirali magnete i tako dobili električne gitare. To su bile njihove prve električne gitare.
Iznijeli su ta pojačala, zvučnike i bubnjeve na terasu i gore napravili malu scenu. Bilo je toplo, ljetno vrijeme, i nije bilo kiše. Predvečer se na zgradi okupila raja iz okolnih zgrada, i to je bila publika pred kojom su održali svoj prvi solistički koncert. Doduše imali su samo 2 autorske pjesme, pa su na repertoar morali još dodati i par pjesama od Beatlesa. Kućni savjet i stanari se nisu previše bunili zbog buke. Zapravo buke nije ni bilo, sa obzirom da su svirali na pojačalima od 40 wati. Taj razglas je bio adekvatniji za neku žurku u stanu, nego za otvoreni prostor na krovu zgrade. Međutim oni u tom momentu nisu imali ništa bolje od toga, a želja da sviraju i nastupaju je bila velika. Ako ništa, barem se kućni savjet nije bunio.
Istini za volju, ta svirka pred 20-tak okupljenih komšija, koji su došli više iz radoznalosti nego iz nekih velikih očekivanja, je bila samo pokušaj. Pokušaj da se organizira neka samostalna svirka. To je bila više želja nego neko značajno postignuće u karijeri, ali su pokazali da imaju ozbiljne ambicije. Možda ih je malo i prenijelo od koncerta u Boriku, ono što se kaže. U svakom slučaju, bio je to pokušaj vrijedan da ga spomenem u cijeloj priči.
Od kućnog savjeta su možda ostali neopaženi, ali je raja dugo pričala o tome. Bio je to onako jedan odvažan pokušaj klinaca da malo privuku pažnju. To je nagovijestilo da bi od njih nešto moglo biti.
Kako sam upoznao Ekija
Ja sam u 5-tom razredu prešao iz osnovne škole Kasim Hadžić (današnja Dositej Obradović) u Zmaj Jovan Jovanović na Hisetima. Stavili su me u isti razred sa Ekijem, i tako smo se Eki i ja upoznali. Razrednica nas je smjestila zajedno u istu klupu. Navodno da ja malo utičem na njega, da on poboljša svoje ocjene. A desilo se zapravo obrutno, moje ocjene su bile te koje su otišle dole. A vladanje pogotovo.
Eki je bio nestašan, ali jako popularan u školi. Kad naši roditelji dođu na informacije, pola informacija se pričalo o meni i Ekiju. Umjesto da ja „popravim“ njega, on je „pokvario“ mene. Mama mi je pričala da se razrednica najviše žalila na nas dvojicu. Moja mama se zbog toga obično crvenila na informacijama pred ostalim roditeljima. A Ekijeva mama je reagirala u svom stilu, kaže kad dođem kući, polomiću mu obe noge. Onda se razrednica prepadne pa kaže, jao nemojte, ma nisu oni baš toliko loši, samo su malo nestašni. I tako je to išlo od informacija do informacija.
Znao sam da Eki svira bubnjeve, i da oni vježbaju u garaži. Ja sam u svojoj kući imao brdo LP ploča (nije još bilo CD-ova) koje je skupljao i slušao moj stari. Među tim pločama su bile i stare ploče Beatlesa koje su bile jako očuvane. Stari je te ploče kupovao krajem 60-tih godina, još kao mladić. On je te ploče nabavljao iz inostranstva, jer ih nije bilo kupiti kod nas, i čuvao ih kao vrlo vrijednu kolekciju. Tu su bile skoro sve ploče koje su Beatlesi izdali.
Bilo je tu i drugih ploča, ali ja sam uglavnom Beatlese vrtio na gramofonu. Preslušavao sam te Beatlese, i počeo učiti njihove pjesme. Vrtio sam pjesme na gramofonu po cijeli dan, i skidao tekstove. Nisam znao engleski pa sam skidao tekstove onako kako se izgovaraju na našem jeziku.
Tako sam recimo tekst od pjesme “Yesterday” zapisivao sebi na sljedeći način:
Jestrdej, ol maj črabl simz sou far avaj,
nau it luks az dou dej ar hir tu staj,
oooj aj biliv in jestrdej
A pjesma “She loves you” bi išla ovako:
Ši lavz ju, je je jeeeee,
Ši lavz ju, je je jeeeee,
End d lav lajk det, ju nou ju šud bi gleeeeed.
Vrtio bih jednu pjesmu po sto puta dok ne bih skinuo cijeli tekst. Tako sam naučio skoro sve hitove Beatlesa napamet. I onda kad naučim neku pjesmu, ja to donesem u školu, i Eki i ja to pjevamo u razredu. Tako smo počeli pjevati.
Prvo smo se zezali, a onda smo vidjeli da to jako pali kod djevojčica. To je bilo vrijeme prvih simpatija, i počeli smo na taj fazon da se udvaramo djevojčicama u razredu. Imali smo jako puno uspjeha na tom planu, i desile su se prve simpatije. Najpopularnije izvedbe su nam bile pjesme Yesterday, i Hey Jude, i njih smo najbolje znali pjevati. To su nam bili glavni hitovi.
Tako je to počelo, međutim jednog dana mi je Eki predložio da dođem i da pjevam sa njima u bendu. To mi je bilo malo neočekivano, jer su oni u mojim očima važili za poznat i popularan bend. Posebno poslije koncerta u Dvorani Borik, i naravno pristao sam.
(nastaviće se)
Autor: Impuls
Pročitajte i:
Sa banjalučke rok scene – Priča o „Sitnim biserima“ i jednom vremenu (I dio)
Sa banjalučke rok scene – Priča o „Sitnim biserima“ i jednom vremenu (II dio)
Sa banjalučke rok scene – Priča o „Sitnim biserima“ i jednom vremenu (III dio)