Nakon što je uspješno odstranjen Adil Beg, na red je došao i Fikret Abdić. Počeli su pristizati i Iranci, a neki lokalni banditi su postali mnogo važni.
Kuhanje čorbe za babu
Stvar je bila jasna, nakon što je neutralisan Adil Beg i ponovo vraćen za Švicarsku red je došao i na preostalog ozbiljnog suparnika ovog puta sa domaćeg terena. Fikret Abdić u to vrijeme mnogo popularniji i ekonomski moćniji od Alije Izetbegovića predstavljao je realnu opasnost da stvari odvede u nepoželjnom toku za skrivene taktičare SDA stranke.
Ponovo po hitnom upustvu starog taktičara Omera Behmena krenulo se u uklanjanje Abdića iz svih mogućih kombinacija vezanih za lidersku poziciju kod tada još uvijek Muslimana. Izabrana je taktika “ljubljena ruke”, nakon čega je organizovan masovni odlazak sa preko 40 autobusa put Kranije na veliki svemuslimanski skup u kojem su prisno zagrljeni dedo Alija i babo Fikret najavili fer i zajedničku političku borbu. Ta slika će dugo se vrtjeti pred očima Fikreta Abdića, posebno kada su mu 2. maja hrvatski obavještajci javili u Splitu da je Alija kindapovan od strane JNA, te mu očistili cestu za nesmetan brzi odlazak do Sarajeva. Ušavši u grad koji je bio pod žestokom artiljeriskom paljbom JNA, babo se skupa sa svojom pratnjom odlučio skloniti u atomsko sklonište koje se nalazilo u RTV domu, odakle ga je na silu izvukao i u studio doveo Senad Hadžifejzović, omogučivši Abdiću da bude živi svjedok nelegalnog imenovanja Ejupa Ganića na mjesto koje je po ustavu i zakonu njemu pripadalo!
Sa pištoljem na trbuhu od strane Jerke Doke, Abdić je glumio maskotu u studiju, no ono što se ne zna a to je činjenica da je i prema Jerki Doki bio uperen pištolj od strane Abdićevog obezbjeđenja! U tom Ruskom ruletu svi su odlučili opaliti ćorke, s tim da je uvrijeđeni Abdić nakon tog dana okrenuo ploču i upustio se u avanturu seperatizma surađujući sa Srbijanskim paravojskama, u čemu je imao obilatu pomoć Alije Delimustafića i Francuske obavještajne službe! Ostatak priče kao i njen završetak vam je poznat.
Zelene beretke na izletu u Hrvatskoj
Početkom oktobra 1991. godine, kreće se sa intezvinijom realizacijom već unaprijed dogovorenog scenarija. Nakon što su markirane Srpske zemlje, kuće, štale, ptice, zrak i ostalo svečarska atmosfera se prenijela i u Srpske kafane, gdje bi se obično razbijale Muslimanske glave i probadali trbusi potencijalno nezgodnih muslimana, koji su bili u stanju napraviti nepotrebne probleme Srpskim planovima. Druga krupna i važna stvar se odvijala u potpunoj tišini. JNA skupa sa SDS-ovim kadrom koji se nalazio u policijskim stanicama širom BiH izvukla je svo naoružanje iz skladišta predviđenih za hitno korištenje civilnih struktura vlasti (čuveni zakon o teritorijalnoj odbrani SFRJ), i odvukli ga u vojna skladišta pod direktnom kontrolom JNA.
Taj odlično odrađen posao će pohvaliti kasnije u svom čuvenom intervjuu i general Kukanjac lično, a nakon što je izglasana odluka o referendumu, pilići su bili spremni za klanje. Sa druge strane odgovor Muslimana je bila tajna mobilizacija i slanje provjernih momaka na Hrvatsko ratište. Probrani su momci iz isključivo vjerskih porodica koje su imale više od jednog muškog djeteta, priključivali su se HOS-ovcima, a onda su bili raspoređivani na Vukovarsko ratište (oni iz Bosne), te na Dubrovačko ratište (oni iz Hercegovine). Da bi se razlikovali od domcilnih Hrvatskih ratnika, na glavi su počeli nositi zelene beretke, sinonim i smbol koji će nakon toga postati i ostati za Srpski medijski i propagandni linč, i spinovanje nevjerovatnih razmjera.
Nakon što su dobili odobrenje Zapadnih zemalja (naročito Amerike), da izglasaju odluku o referendumu za ocjepljenje iz Jugoslavije, pred Muslimanskim vođstvom našao se veliki izazov. Pitanje je bilo kako da se spasi Muslimansko stanovništvo od mogućeg srpskog odgovora na rezultate referenduma. I prva opcija je već bila ponuđena. U decembru 1991. godine, na Sarajevski aerodrom iz Londona će sletjeti avion u kojem će se nalaziti odabrana Iranska delegacija iz Teherana. U maloj Bosanskoj kućici u Sarajevskom naselju Bistrik vodit će se dugonoćna rasprava između te delegacije te Alije Izetbegovića i njegovih saradnika. Na stolu su jasno bile prezentirane karte. Izvještaj Ruske obavještajne službe o upitu generalštaba JNA o odobrenju akcije na teritoriji BiH, te mogući odgovor na tu reakciju od strane Iranaca. Iranska delegacija je tu večer direktno Aliji Izetbegoviću ponudila upletanje Iranske nacionalne garde sa svojim komandosima, koja je po razrađenom gerilskom planu ratovanja bila spremna da u roku 5 sedmica prekine sve putne komunikacije između BiH i Srbije, te neutrališe 4 grada sa najvećom koncetracijom JNA vojnika u njima.
U nastavku gerilskog ratovanja i u kratkom vremenskom razdoblju date su garancije da bi se cijeli teritoriji BiH našao pod kontrolom Muslimanskih vlasti, a onda bi se moglo krenuti u slijedeću fazu suradnje koja je značila pravljenje Islamske države BiH! U tu svrhu ponuđene su količine koje su se mjerile u stotinama miliona Američkih dolara, koje bi služile za pravljenje fabrika, bolnica, škola, puteva i ostale infrastrukture, kao i najvećih džamija, islamskih kulturnih i naučnih centara, te najvećeg evropskog airodroma koji bi BiH bukvalno pripojio Iranskoj državi. Jedina sitnica koja je također bila ponuđena u tom paketu a zbog koje je Alija i pored unosnih ponuda i za njega i njegovu porodicu odbio tu ponudu, odnosila se na vjersko pitanje – ideološkog pristupa Islamu, odnosno Iranska pomoć je bila uvjetovana preuzimanjem šitske doktrine učenja Islama!
Ta doktrina je potpuno različita i do tada bila značajno nepoznata Bosanskim muslimanima. Stvar je naime bila jako prosta. Iranci su svojim milionima željeli radikalizirat tolerantno muslimansko stanovništvo u BiH, praveći od BiH kopiju Libanona, s tom iznimkom što bi u ovom slučaju umjesto po Izraelu rakete srednjeg dometa padle po Italiji, Austriji Njemačkoj… Alija je odmah prepoznao fatalne posljedice koje bi mogao izazvati taj scenariji i odmah se zahvalio na ponudi bez obzira na strašne pritiske i pokušaje podmičivanja kojima je bio izložen. Izetbegović je ostao dosljedan svome stavu da Zapadne zemlje neće dozvoliti krvavi scenariji u BiH, te ponudio isključivo diplomatsku saradnju sa Iranom iako će nakon tog odbijanja za njega nastupiti vjerovatno i najgori period u njegovom životu.
Naime, u svojoj borbi da u Zapadnim zemljama izlobira ono što je bilo nemoguće dobiti, Alija će dobiti nož u leđa u vidu goleme šamarčine od brata sa Bosfora Mustafe Demirela, koji će zbog Američke prijetnje odbiti da učestvuje u direktnoj pomoći Turske za muslimansku stvar u BIH. Ipak ono što su usrali turci nešto kasnije će ispraviti arapi! Iako je Alija izričito odbio Iransku ponudu, sličnu stvar nisu napravili Alijini saradnici – naprotiv!
Vođeni bolesnom ambicijom ali i pohlepom ušli su avanturu pravljenja nemogućeg i pokušali su na svoj način realizirati već pripremljeni Iranski plan. U tu svrhu počele su se koristiti Iranske usluge i vidu miliona maraka donacija kao i dolaska Iranskih komandosa na prostore BiH, koji su umjesto aktivnih vojnih akcija služili isključivo za obuku lokalnih pripadnika tadašnje još uvijek teritorijalne odbrane BiH. Uporedo sa tim krenulo je i povlačenje ogromnih količina novca od kojeg su se pravile i državne službe ali i privatne kompanije. Tako je od Iranskog novca napravljen MOS (Muslimanska Obavještajna služba), na koju je nadopunjen AID, a čiji je vrhunac činila zloglasna specijalna grupa “Ševe”. Dok su s druge strane privatne firme bile fokusirane na medijski sektor, koji je trebao upotpuniti podršku tog projekta.
Tako su zahvaljujući Iranskim markama nastale i TV kuća Hayat i printani dnevni list “Dnevni avaz”. Kako je vrijeme odmicalo Irancima je bilo jasno da od njihovog plana neće biti ništa. Velika količina Iranskog novca je također završila u privatnim džepovima pojedinaca koji su taj novac iskoristili za kupovinu nekretnina uglavnom luksuznih stanova i hotela u Turskoj. Zbog te činjenice mnogi su ostali bez glave, neki i bez članova porodice, a Iransku obavještajnu i kontraobavještajnu dominaciju uklonili su amerikanci odmah nakon rata svojom akcijom u narodu poznatom kao “slučaj Pogorelica”.
Nastavit će se…
Feljton je nastao na osnovu tonskih zapisa razgovora sa S.P. (puno ime i prezime poznato redakciji), učesnika navedenih događaja.