Foto: eiu.com
Citat-slika-vic koji kruži ovih dana društvenim mrežama glasi: Koja je to jedina država na svijetu gdje ljudi sa diplomama lijepe plakate za one koji nemaju diploma – Bosna i Hercegovina.
piše: Ana Galić
Bar nismo doživjeli to da nam se djeca našeg ministra prijavljuju za stipendije socijalno-ugroženih lica. [1] Krenuvši od osnovnih postavki demokratije – da demokratiju čini politički sistem zasnovan na slobodnim i fer izborima, aktivno učešće ljudi u političkom i civilnom životu, zaštita osnovnih ljudskih prava svih građana i vladavina zakona: zakon se primjenjuje jednako na sve građane – ipak se ovaj najblaženiji oblik društvenog uređenja nekako nije visoko popeo na ljestvicama društvenog standarda zemalja kako trećeg tako i svakog drugog reda. Narod očigledno nema koga slušati na vlasti ako smo došli do toga da nam nabrižniji i politički smisleni savjeti dolaze iz redova benediktanskih redova katoličke crkve, gdje će Tereza Folkades razobličavati demokratiju danas kao kapitalističku prevaru, namijenjenu iskorištavanju ljudi da proizvode što više lošijih stvari srazmjerno njihovom potpunom oglupljivanju.
Platon (prvi od filozofa zapadno-evropske kulture koji je razmatrao demokratsko uređenje u svojim radovima) bi svakako zapljeskao današnjem demokratskom uređenju (u kojem narod nema moć nasuprot staro-grčkom definisanju δῆμος-a i κράτος-a) jer već tada je predvidio kobni usud demokratije[2] – gdje demagozi upravljaju državom, umjesto da to rade vični i naučeni vladari. Demokratija se strmoglavljuje u anarhiju, odnosno tiraniju, onih koji posjeduju kapital i jedino možemo slijegati ramenima kada i putem TV ekrana u emisijama u kojima gostuju intelektualci slušamo o sponi kapitala i demokratije kao glavnom uzroku napretka pojedinačnog, privatnog biznisa. Ili kako bi Marks u predgovoru svome Kapitalu doviknuo svom čitaocu radniku: De te fabula narratur![3], ukoliko bi isti poželio da na postojeće stanje stvari gleda kao na optimistično i „ne tako loše“. A nakon što se upoznamo sa mjesečnim primanjima jednog socijalno-ugroženog lica prijavljenog u Centru za socijalni rad, i mi ćemo otkriti Meduzinu glavu, te ćemo navući kapu na glavu ne da bi se s njom mogli izboriti, več isto da ne bi vidjeli čudovišnu istinu – sa 120,00 KM mjesečno jedno lice koje i uspije da dobije potvrdu da nije sposobno za rad te da izdržava samo sebe, moći će, kako se misli – i plaćati mjesečnu kartu, i račune, i potrošačku korpu, a o daljim osnovnim uslovima za život da i ne govorimo.
Demokratija je kako se čini učinila sve nas švercerima vlastitog života (izraz Milana Kangre).
[1] SLUČAJ: Troje djece ministra unutarnjih poslova Hercegbosanske županije, Darinka Mihaljevića, dobilo je stipendije za socijalno ugrožene studente u Hrvatskoj.
[2] „Zamisli da se na jednom broju lađa, ili na jednoj, desi ovako nešto: vlasnik broda je veći i snažniji od svih drugih na lađi, ali je nagluv, i kratkovid, a njegovo znanje o pomorskim stvarima je isto tako oskudno. Mornari se svađaju oko toga ko će upravljati brodom, misleći da svaki mora upravljati.“ Platon, Država, analogija broda i demokratije, a u nastavku obrazlaganje da će demokratija neminovno završiti u anarhiji, odnosno opet dovesti do tiranije jednog vladara
[3] O tebi se govori!
Autor: impulsportal.net