From Dusk Till Dawn, mota mi se po glavi dok prolazimo kapiju školskog dvorišta, da vidimo predizborni skup SNSD-a. U verziji koju Rodrigez ni mrtav ne bi potpisao radnja se dešava pod šatorom na školskom igralištu. Dok se osvrćem u nadi da neću vidjeti ni jedno drago lice, Aleksandar vadi aparat i snima.
piše: Maja Bjelajac
Džaba. Prolazi ljekar kojeg znam. Nije zvučno ime iz politike, već profesionalac i divna osoba. Znam da je ta vrsta razočarenja naivna. Ali opravdati bi ga moglo samo da je na skup došao vozilom hitne pomoći i u ljekarskom mantilu.
Pogledi koje osjetimo u potiljcima nepogrešiv su znak da znaju da ne pripadamo tu. Kao da nam piše na čelima. Druga jedna energija, osjeti se.
Dvoje omladinaca upiru prstom u Aleksandra i došaptavaju se. Ako ga prije i nisu znali, fotografija na kojoj stoji s Davorom Dragičevićem, nasuprot Baji, učinila ga je “celebrityjem”.
Promiču brojna poznata lica koja nam kroje živote. Zvijezda večeri, Željka Cvijanović.
Pa Dragan Lukač. I Dušanka Majkić. (Sve više odmičemo ka “From Dusk Till Dawn”).
Veteran SNSD-a Nebojša Radmanović. Pa još jedna zvijezda, ali američke crne liste – Nikola Špirić. I Igor Radojičić. Kao Bane, dobri sin.
Počinje predstava. Uobičajena predizborna, šuplja.
Špirić priča kako je Željka obezbijedila stabilnost RS, ekonomsku, finansijsku, podizala plate, penzije, socijalna davanja. Da, Željka.
Narod plješće.
Red govora o opozicionim izdajnicima iz Sarajeva.
Pljesak.
Gradonačelnik Banjaluke, koji se više od pola godine pretvara da se protesti zbog ubistva Davida Dragičevića ne dešavaju u njegovom gradu, konačno progovara. U maniru SNSD-ovog najboljeg đaka: da građani ne nasjedaju na provokacije s trga, da Banjaluci ne trebaju nemiri.
U glavi mi se vrti Balašević: “Već u školi je ručicu dizao vešto, i već se znalo da postaće nešto, o već se znalo da postaće neko, k’o Bog”.
Pljesak gomile. Banetu, SNSD-ovcu.
Aleksandru i meni očne jabučice prave kolut unazad dok Radmanović prepričava svoju, triler verziju, “napada” na predsjednika Dodika u Čelincu. Kamenjem.
Pljesak. Jer birači vjeruju Nebojši, a ne svojim očima.
Skup odmiče, noć pada i akteri se izobličavaju u svoje filmske verzije.
Sve i jedan govornik SNSD-a direktno ili indirektno upozorava na proteste i Pravdu za Davida. Sve i jedan će spomenuti i to da se očekuju nemiri i napadi na RS. Govori se i o tome kako se posebno sprema “udar na Željku”. I ona sama drži govor o tome, ispovijedajući gdje i kako je rodila svog drugog sina. (?!?!!)
Neprijatno mi je jer smo dva svijeta. “Mi” i “oni” smo. I to nema veze s politikom.
Pitam Aleksandra vjeruju li oni u to što pričaju.
Govori se završavaju, binu preuzima bend. Narodnjački “Tito and Tarantula” večeras su uboli malo bolju tezgu.
Oko Dragana Lukača grupica četvrtastih lobanja. Nekoliko djevojaka napumpanih usta i ispeglanih kosa strpljivo čekaju da se uslikaju s ministrom.
Mobiteli spremni, Instagram će goriti noćas.
Najljepša “Satanico Pandemonium” možda zapleše s pitonom, na stolu u Taliji. Rodrigez na aparatima.
Sjedamo da popijemo sok i saberemo utiske. Aleksandru prilaze dvojica. Jedan od njih ga ubjeđuje da nije uredu da snima. Pita ga i to da li je na trgu. Aleksandar potvrđuje.
– Da li si naš ili njihov?
– Njihov, kaže.
Napuštamo skup kojeg obezbjeđuje gomila policije. Još poneki pogled zabode se u potiljak.
Narod se zabavio biračkim ćevapima. “Kad si gladan nisi svoj.”
Izbori.
Autor: impulsportal.net