Ubistvo Ive Pukanića – Foto: Željko Lukunić/PIXELL
Sloboda medija i sloboda izražavanja su osnovni pokazatelji razvijenosti i demokratičnosti društva. Izvještavanje o korupciji i drugim štetnim pojavama imaju ogroman značaj za tranziciona društva kakvo je bosanskohercegovačko, ako stremi ka napretku i razvoju.
piše: Jelena Jevđenić
Mediji u BiH i u regionu nakon rata su nerijetko bili sredstvo javnog odstrela. Korupcija i nacionalne tenzije samo su još jedan u nizu pokazatelja da postoji manjak političke volje da se društvo demokratizuje.
Korupcija je jedna od najštetnijih društvena pojava koja narušava osnovne društvene vrijednosti, bila ona politčka korupcija, odnosno korupcija na visokom nivou ili administrativna korupcija. Uzroci korupcije su razni, a naročito je izražena u državama koje prolaze kroz proces privatizacije. Od raspada Jugoslavije do danas taj proces prolaze sve bivše republike SFRJ.
Mediji imaju suštinsku ulogu u razvoju demokratije, i u borbi protiv korupcije novinari su najglasniji. Zbog toga su izloženi čestim napadima, a istraživanje i otkrivanje korupcije mnoge novinare je koštalo života.
U Bosni i Hercegovini novinari su često izloženi javnim verbalnim napadima. Prijetnje, uvrede i psovke doživljavaju u obavljanju svog posla. Fizički napadi na novinare u BiH nisu rijetkost. 2016. godine, bosanskohercegovački novinar Ismar Imamović je pretučen neposredno nakon emitovanja predizborne debatne emisije, a nekoliko dana poslije napadnuta je i novinarka Irma Antonia Plavčić zbog kolumne „Teror zvani predizborna kampanja“.
Tokom 2017. godine u BiH zabilježeno je 57 napada na novinare, dok 40% slučajeva napada na novinare u BiH u protekloj deceniji nije dobilo sudski epilog. Tendencija napada na novinare raste u BiH i u regionu. Napadi na novinare nažalost postali su prihvatljiva pojava u zemljama u tranziciji.
Novinar Milan Pantić iz Srbije, koji je ubijen 11. juna 2001. godine u hodniku ispred svog stana u Jagodini, likvidiran je zbog pljačkaške privatizacije, zaključak je Komisije za istraživanje ubistava novinara. Izvršioci i nalogodavci tog zločina nisu privedeni pravdi ni 17 godina nakon ubistva.
Slavko Ćuruvija, takođe novinar iz Srbije, ubijen je 11. aprila 1999. godine ispred zgrade u kojoj je živio.
Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da je Ćuruvija „lišen života iz vatrenog oružja, od strane nepoznatih izvršilaca i da radnici Sekretarijata u Beogradu intenzivno tragaju za počiniocima ovog krivičnog dela“. Tadašnji dnevni listovi su preneli svedočenje očevidaca da su „na njega pucala dvojica napadača obučena u crno i sa crnim kapama sa prorezima za oči na glavama. Čula su se tri-četiri hica, a onda su iz haustora izletela dvojica i u punom trku otišla niz ulicu ka Takovskoj“.
Ćuruviji je pucano u leđa, jedan hitac ga je pogodio u glavu, a drugi mu je prošao kroz srce. Ubice su drškom od pištolja udarile i onesvestile Slavkovu suprugu Branku Prpu, koja je bila zajedno sa njim.
Njih dvoje su neposredno pre napada bili na ručku sa prijateljima. Na osnovu podataka koji su objavljeni iz tajnog policijskog dosije „Ćuran“, saznalo se da je Ćuruviju i njegovu suprugu do neposredno pred njegovu smrt, pratilo 27 pripadnika Državne bezbednosti. (Wikipedia)
Istraga ubistva novinara Ćuruvije nema sudski epilog. Zastupnik Jove Ćuruvije, brata ubijenog novinara je izjavio da osobe upućene u istražni predmet znaju ko je izvršio ubistvo i koji ljudi iz Državne bezbjednosti su to organizovali, a pretpostavlja se da se zna ko je i kada naručio ubistvo.
Nastradala novinarka Radislava Dada Vujasinović umrla je nasilnom smrću koja do sada nije razrješena. Njeno tijelo je pronađeno 8. aprila 1994. godine u porodičnom stanu. Službeno, njena smrt je okarakterisana kao samoubistvo, međutim, veliki dio javnosti smatra da je u pitanju ubistvo motivisano njenim tekstovima o političkoj i kriminalnoj sceni Srbije. Zbog istraživačkih tekstova o sprezi između kriminala i politike, dobijala je prijetnje, ucjene i sudske tužbe.
Novijim veštačenjima je nesumnjivo dokazano da je ubijena. Njeni roditelji smatraju da iza ubistva stoji Služba državne bezbednosti. Srpsko tužilaštvo je policiji naložilo da pokrene novu istragu, ali ona do dana današnjeg nije dala rezultata. (Wikipedia)
Ivo Pukanić, hrvatski novinar, ubijen je zajedno sa svojim saradnikom Nikom Franjićem 23. oktobra 2008. godine u centru Zagreba. Ubijeni su auto – bombom, a nekoliko mjeseci prije ovog atentata, Pukanić je napadnut od strane nepoznatog atentatora koji mu je pred ulazom u njegov stan pucao u glavu.
Nekoliko ljudi je osuđeno za ubistvo Pukanića i Franjića, a sumnja se da je motiv za ovaj atentat serija istraživačkih tekstovi iz Pukanićevog Nacionala o duhanskoj mafiji, u kojima su pominjani mnogi, od raznih biznismena do vrha crnogorske vlasti.
Početkom maja 2018. u Podgorici, ispred zgrade u kojoj živi, iz vatrenog oružja ranjena je u nogu novinarka Olivera Lakić. Na istom mjestu gdje je ranjena, 6 godina ranije Lakić je bila fizički napadnuta, odnosno pretučena, zbog čega se jedno vrijeme nije bavila novinarstvom.
Istraživački tekstovi o švercu cigareta (još početkom 2011. godine ona je istraživala da li se u fabrici “Tara” u Mojkovcu i njenom skladištu u Donjoj Gorici proizvode, skladište i odatle krijumčare lažni brendovi cigareta. Telegraf) u kojima se otkriva i nekazoniti poslovi službenika iz policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost su najvjerovatnije motiv za napad na novinarku Lakić.
Korupcija nije samo pojava u ekonomski siromašnim zemljama i u državama u tranziciji. Ekonomski stabilne zemlje takođe imaju problem korupcije na najvišim nivoima vlasti.
Istraživačka novinarka, Dafni Galicija, nastradala je u eksploziji automobila-bombe, na Malti 16. oktobra 2017. godine, u blizini njene kuće. Galicia, pored novinarske profesije bila je i antikorupcijska aktivistkinja i ubijena je zbog otkrića umiješanosti brojnih malteških političkih funkcionera u organizovanom kriminalu koji se očitovao u umješanosti brojnih parlamentarnih zastupnika i visokih funkcionera u pranju novca, utaji poreza, nepotizmu i brojnim drugim nezakonitim radnjama. Dvije sedmice prije smrti Dafni je podnijela prijavu policiji navodeći da je primila nekoliko pretnji smrću.
Dafni Galicia je u više navrata optuživala maltešku vladu za korupciju a brojna njena otkrića objavljena su i u sklopu Panamskih dokumenata.
Zbog sličnih razloga i pod sličnim sumnjivim okolnostima nekoliko mjeseci kasnije ubijen je slovački istraživački novinar Ján Kuciak te se njegov slučaj zbog brojnih sličnosti povezuje s Galicijinim ubistvom kao jednim od rijetkih atentata na novinare u istoriji Europske unije. Ubijen je zajedno sa partnericom Martinom Kušnirovom hitcima iz vatrenog oružja u svojoj kući. Kuciak je istraživao slučajeve političke korupcije i navodnu umiješanost italijanske mafije i premijera Roberta Fica i njegovih bliskih saradnika u projekte finansirane sredstvima EU u Slovačkoj.
Kuciak je navodno otkrio sistem izbjegavanja plaćanja poreza, ali je ubijen prije nego što je objavio priču. Nekoliko dana nakon ubistva Kuciaka i njegove partnerice, većina slovačkih medija objavila je njegovu nedovršenu priču. Dio njegovih otkrića o utaji poreza bio je objavljen i u Panamskim dokumentima.
2017. godine u cijelom svijetu 71 novinar je ubijen.
Istrage o ubistvima novinara često se odugovlače godinama, izvršioci zločina ponekad i budu dovedeni pred lice pravde, organizatori i naručioci tih zločina budu rijetko kažnjeni. Nerješena ubistva novinara ohrabruju nova nasilja i napade na novinare. Zbog ustaljene prakse nekažnjavanja i rasvjetljavanja ubistva novinara, posljednjih godina 2. novembar se obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima.
Sloboda medija i sloboda izražavanja su osnovni pokazatelji razvijenosti i demokratičnosti društva. Izvještavanje o korupciji i drugim štetnim pojavama imaju ogroman značaj za tranziciona društva kakvo je bosanskohercegovačko, ako stremi ka napretku i razvoju.
Autor: impulsportal.net