U selu koje se nakon rata počelo gasiti, život se vraća. Renoviranim domom u Kočićevu odjekuju šale i smijeh žena koje su gradeći selo i život u njemu – izgradile i ojačale sebe.
piše: Maja Bjelajac
foto, video: Aleksandar Gluvić
U srcu Lijevča polja, malo selo Kočićevo prkosi vremenu i trendovima. Dok ljudi napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom, mještani Kočićeva, posebno žene, sve čine da ljubavlju i trudom ožive ovaj kraj. Volja i snaga s kojom se brinu o selu, kao i jedni o drugima, nameću pitanje da li su „loša vremena“ izgovor za nečinjenje. Po ženama iz Kočićeva, reklo bi se da jesu.
Ima već desetak godina da su se žene iz sela udružile kako bi sebi i svojim najbližima učinile život malo lakšim. Rezultata je mnogo, a na aktivizmu im može pozavidjeti većina njihovih vršnjakinja iz grada.
„Malo, pomalo išao je odliv stanovništva, selo je polu-pusto, inertno i onda smo mi žene došle na ideju da uzmemo stvar u svoje ruke“, kaže Željka Despotović, predsjednica Aktiva žena Kočićevo. Od tada do danas desetine i desetine projekata već je iza njih, a planova pred njima još više.
Jedan od poduhvata koji je selu dao novu energiju je obnova mjesnog doma. Žene iz Aktiva skupljale su novac od članarina i malo pomalo renovirale, opremale i osposobile ovaj dom koji je sada ponovo centar društvenih događaja u selu.
Ono što predsjednica Aktiva i inicijatorka brojnih projekata uporno ističe je činjenica da su uspjele zahvaljujući zajedništvu i solidarnosti: „Moram reći – da nije bilo ovih mojih članica, ne bih uspjela ništa.“
A raspon poslova u kojima učestvuju vrlo je šarolik: od donošenja domaćih jela kad god prilike to zahtijevaju, do pisanja projekata i lobiranja sponzora i donatora za finansije.
Od oko 400 stanovnika sela, 70 žena su članice Aktiva. Većina ih radi najteže poljoprivredne poslove, uz sve obaveze koje zahtijevaju porodica i domaćinstvo. Ono, međutim, što u kontaktu s njima upada u oči jeste vedrina i zadovoljstvo s kojima govore o svom životu na selu. A nije da ih je taj život mazio.
Radi Jakovljević je 75 godina. Kada prodaje povrće na pijacama po okolnim gradovima ustaje između tri i četiri ujutro.
„Sin i ja budemo do jedan, dva, zavisi koliko traje pijaca i onda idemo kući. Po povratku se pripremamo za drugi dan, beremo papriku, krastavac, paradajz. Nakupi se tu nekad i cijeli dan posla“, priča Rada. Na pitanje, uspijeva li živjeti od toga, odgovara – „tu i tamo“. U domaćinstvu su joj sin, snaha i četvoro unučadi. Ipak, ne žali se i kaže da joj mnogo znače druženja sa ženama.
Upravo o tome govori i predsjednica Aktiva žena Kočićevo. Željka Despotović ne stiže nabrojati sve projekte koje su žene iz sela provele (16 ih je realizovano samo između 2016. i 2018.), ali s posebnim ponosom govori o osnovnoj ideji koja ih vodi: „Prioritet nam je bio da ženu izvučemo iz zapećka, da nije stalno u kući. Cilj našeg udruženja je jačanje žene kao okosnice u samoj mjesnoj zajednici, da žena ne bude samo vezana za šerpu i motiku nego da se uključuje u društvena dešavanja.“
Vlast u suknji
Od programa jačanja uloge mjesnih zajednica, preko Dana zdravlja i besplatnih mamografskih pregleda, pa do infrastrukturnih i kulturnih projekata – sve su to žene iz Kočićeva postigle uz rad u kući, bašti ili na njivi. Politiku su, kažu, protjerale, ali ponosno pričaju da su prije par godina ušle u Savjet mjesne zajednice. Od pet članova Savjeta, tri su žene, a podvlače da bi ih bilo i više kada bi zakon dozvolio tu mogućnost.
Uprkos „osvojenoj vlasti“ na nivou mjesne zajednice, žene iz Kočićeva kažu da zbog toga nisu nikome trn u oku. Podršku i pomoć muškaraca imaju, iako bude i onih skeptičnih.
„Znate kako kažu – šta ona u suknji tu radi?? Jer uvijek je žena ta koja se sputava u odnosu na muškarca, jer smo mi, kao, nesposobnije. Ali evo, na sreću, mi smo uzele učešće u ovome i uspjele smo“, zaključuje Željka Despotović i kaže da se žene ne obaziru na te priče već idu dalje.
Gdje je to dalje, objašnjava Vesna Vujičić (46) koja se udala u selo: „Djeci smo prenijeli da je to važno. Evo, i oni su išli u Bugarsku sa folklorom, vole i oni da dođu, učestvuju, pomognu koliko mogu.“
„Bude teško“ – priznaje Vesna i priča kako djeca preživljavaju sve što se na selu dešava: „Led nam je nanio velike štete. Sve je to pod vedrim nebom i kad se nevrijemne sprema, svi gledamo šta će sad da bude.“
„Nevolje dođu i prođu, ali bliskost i solidarnost ostaju. I ne treba posustajati ma koliko teško bilo“ – poručuje Željka Despotović. „Danas se bez novca ne može ništa, ali sama snaga žene, snaga udruženja, to vas nosi“, kaže predsjednica Aktiva žena.
I zaista, u selu koje se nakon rata počelo gasiti, život se vraća. Renoviranim domom u Kočićevu odjekuju šale i smijeh žena koje su gradeći selo i život u njemu – izgradile i ojačale sebe.
Napuštajući selo teško se oteti paraleli između prirode koja ga okružuje i žene koja je u centru priče o njemu: raskošna, pitoma, ponekad ćudljiva, ali beskompromisno postojana i snažna.
Autor: Impuls
U nastavku otkrivamo prču žene koja je tri decenije života u Švicarskoj zamijenila životom na selu, u Kočićevu i koji je njen recept za sreću
