O, čarobna organska ljepoto, koja se ne sastojiš ni iz uljane boje ni iz kamena, već materije žive i raspadljive, pune grozničave tajne života i truljenja! Pogledaj divnu simetriju ljudskog sklopa…
“O, ljubav, znaš… Tijelo, ljubav, smrt – to troje čini samo jedno. Jer tijelo je bolest i požuda, a ono nam donosi smrt, da, oboje je puteno, i ljubav i smrt, i u tome je njihov užas i njihova magija…
Ali smrt, razumiješ, ona jednim dijelom ima vrlo rđav glas, ona je nešto bestidno, zbog čega se crveni od srama; a sa druge strane to je sila vrlo svečana i vrlo veličanstvena – mnogo uzvišenija nego veseli život koji pravi pare i nabija mesinu – mnogo dostojnija poštovanja nego napredak koji neprestano blebeće- zato što je smrt istorija i plemenitost i pobožnost, i ono vječno i sveto sto čini da skinemo šešir i da hodamo na vrhovima prstiju… A isto tako, i tijelo i ljubav prema tijelu su nešto nepristojno i neprijatno, i tijelo pocrveni i poblijedi na površini svojoj usljed straha i stida od sebe samog. Ali ono je isto tako velika slava dostojna obožavanja, čudesna slika organskog života, sveto čudo običaja i ljepote, a ljubav prema njemu, prema ljudskom tijelu to je isto tako krajnje čovječansko interesovanje, i mnogo jača vaspitna sila nego sva pedagogija svijeta!…O, čarobna organska ljepoto, koja se ne sastojiš ni iz uljane boje ni iz kamena, već materije žive i raspadljive, pune grozničave tajne života i truljenja! Pogledaj divnu simetriju ljudskog sklopa, ramena i bedra i rascvjetane bradavice s jedne i druge strane grudi, i rebra poređana po parovima, i pupak usred mekote trbuha, i tamni pol između bitina!
Pogledaj kako se loptice miču pod svilkastom kožom na leđima i pogledaj kičmu koja se spušta ka dvostrukoj i svježoj bujnosti stražnjice, i velike grane sudova i živaca koje prelaze sa stabla u grane preko pazuha, i pogledaj kako sklop ruku odgovara sklopu nogu.
O, da, milih predjela u udubljenju zgloba na laktu i koljenu, sa njihovim obiljem organskih tananosti obloženih mesom! Kakva neizmjerna radost, milovati ta divna mjesta ljudskog tijela! Radost poslije koje čovjek ne žali da umre! Oh, daj da osjetim miris kože pod tvojom čašicom, pod kojom vješto načinjena zlobna čaura liječi svoje mazivo! Pusti me da smjerno dodirnem ustima arteriju Femoralis koja kuca na vrhu butine i koja se dole dijeli u dvije koljenučne arterije! Pusti me da osjetim isparavanje tvojih pora i da opipam tvoje malje, tu ljudsku sliku vode i bjelančevine, određenu za anatomiju groba, i pusti me da umrem sa usnama položenim na tvoje!”