Ilustracija
Rasprava o izmjenama Krivičnog zakona u Federalnom parlamentu pokazala je da još uvijek živimo u društvu koje toleriše ponižavanje žena, diskriminaciju i neravnopravnost.
Piše: Branka Mrkić
U Domu naroda Federalnog parlamenta usvojene su izmjene i dopune Krivičnog zakona Federacije BiH sa 45 glasova za, šest suzdržanih i četiri protiv. Izmjene se odnose na povećanje kazni za različita krivična djela, uvode prepoznavanje izvršenja krivičnog djela putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, o čemu smo detaljnije pisali ranije dok su izmjene bile u zakonskoj proceduri.
– Ovom odlukom, Bosna i Hercegovina je sedma europska zemlja koja je definirala femicid kroz svoje zakonodavstvo i time se svrstala u sam vrh pravne zaštite žena u Europi. Vlada i Parlament Federacije BIH ozbiljno su shvatili brutalizaciju nasilja nad ženama te zakonsko propisivanja femicida predstavlja ogroman iskorak u borbi protiv rodno zasnovanih ubistava žena u društvu – saopšteno je iz Organizacije Glas žene iz Bihaća, čija je kampanja “Nećemo umirati u tišini” bila ključni dio ovog procesa. Ova pobjeda je rezultat višemjesečnog zagovaranja, okupljanja zajednice, hrabrih glasova i javnog pritiska, navode.
Primjena će ipak biti na čekanju jer se mora inkorporirati usvojeni amandman koji je podnio delegat Haris Zahiragić (SDA), a koji se odnosi na to da je u član 2 iza riječi „živi sa drugom osobom“ dodaju i riječi „suprotnog spola“. Zahiragić je to zatražio jer smatra da se bez dodatne sintagme „suprotnog spola“ legalizuju istospolne zajednice i to „pod krinkom zaštite žena od nasilja u porodici“.
Usvojene izmjene od nemjerljivog su značaja za zaštitu žrtava nasilja u BiH, i njihovo usvajanje svakako je najvažnije u cijelom kontekstu. Ali i ove izmjene i tema bili su predmet zloupotreba na sjednici Doma naroda i prilika da se u 21. vijeku u parlamentu države koja navodno teži da bude dio Evrope brane prakse protivne svim civilizacijskim normama.
Izlaganje Harisa Zahiragića pravi je primjer neznanja, bahatosti i šovinističkog odnosa prema kolegicama i ženama generalno.
Zahiragiću tako nije bilo jasno zašto se u zakonu nalaze sankcije za „sakaćenje ženskih spolnih organa“ kada on, zamislite (!), uopšte nije pprimijetio da u Bosni i Hercegovini postoji takva praksa. Kako bi dodatno obrazložio, naveo je da je to u nekim afričkim zemljama „tradicija“, te upitao sebe i prisutne šta će se dogoditi ako „ženi iz Afrike čiji je to dio tradicije a živi u Bosni“ to bude zabranjeno:
– Ja ne znam šta žene koje to rade misle o tome ali ja sam liberal pravi, pa dozvoljavam da svako radi ono što želi bez prisile.
Ako već ne zna šta o tome misle „žene koje to rade“ mogao se do sada informisati iz nebrojeno mnogo potresnih iskustava žena koje su osakaćene i protiv svoje volje.
Liberala Zahiragića neko je trebao informisati da je Svjetska zdravstvena organizacija identifikovala četiri tipa ženskog genitalnog sakaćenja, te da se kazne za žensko genitalno sakaćenje kreću od najmanje šest meseci do doživotnog zatvora.
Amandman koji je predložio a koji je usvojen usporit će primjenu zakona:
– Diskusija kolegice Vildane Bešlije iz Naše stranke otkriva jednu duboku agendu Istanbulske konvencije, koja, citiraću turskog predsjednika Erdogana, koji je kazao: Istanbulska konvencija je preoteta od male skupine ljudi koji su željeli normalizirati i legalizirati homoseksualizam. To je rekao kada su istupili iz istanbulske konvencije. Ne možete putem žena i trgovinom emocija muškaraca (mi koji razumijemo da žene treba da budu zaštićene od primitivnih muškaraca) legalizirati istospolne životne zajednice, kolegice Bešlija. Nema te emotivne ucjene kojom ćete nas natjerati da mi to ne prepoznamo.
Dok sam u parlamentu neću podržati zakonsko prepoznavanje istospolnih zajednica osim da su to dvije osobe koje mogu da rade šta god žele. Mi smo demokratsko društvo i slobodna država. Ja nemam problem da radi ko god šta želi, neka voli ko god koga voli ali zakon u kontekstu zaštite članova porodice jednih od drugih treba da štiti samo tradicionalne porodice i ono što je u našem porodičnom zakonu definisano.
Jasno je da će zbog ovog amandmana primjena zakona biti na čekanju, na što je upozorila i Miomirka Melank (Naša stranka):
– Zakon će sada biti na dodatnom čekanju od minimalno 45 dana zbog nedostatka hrabrosti pojedinih zastupnika ili onih koji su amandman prihvatili da se suprotstave ispraznom oportunizmu, podmetanju teme LGBT tamo gdje joj nije mjesto. Samo se odugovlači usvajanje jednog od najvažnijih sistemskih zakona za račun podsticanja diskriminacije i nepotrebne demonizacije jedne manjinske grupe. Žrtve partnerskog nasilja taoci su populizma i pogrešnog tumačenja termina u Krivičnom zakonu.
Dodatnim amandmanom štiti se patrijarhalni obrazac i bježi od istine – da žene najviše stradaju od svojih partnera suprotnog spola. Još jedno odlaganje ponovo dovodi u opasnost žrtve – upozorila je Melank.