Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Tokom četiri dana u prekrasnoj prirodi Livanjskog polja i uz neprestane koncerte ptica, biolozi su na prstenovačkom kampu pored Lipskog jezera prstenovali stotine ptica i zabilježili novu vrstu za to područje.
Piše: Jelena Jevđenić
Prstenovački kamp koji je prvi put organizovala organizacija Centar za životnu sredinu iz Banjaluke, trajao je od 17. do 20. septembra, a prstenovanje je vodio iskusni ornitolog i prstenovač Tibor Rekecki iz Srbije.
Nataša Crnković, koordinatorica programa “Biodiverzitet i zaštićena područja” u Centru za životnu sredinu za Impuls kaže da su organizovali ovaj kamp s ciljem prikupljanja podataka o vrstama i edukacije o pticama.
„S jedne strane, cilj nam je da prikupimo podatke o vrstama koje su sada ovdje u jesenjoj migraciji, a s druge strane, ništa manje bitno za nas, cilj je da edukujemo ljude zašto su uopšte ptice važne. Zašto su sve ove godine, koliko je Centar prisutan u ovom području Livanjskog polja i okolnih kraških polja, zašto su ptice, kako mi to kažemo, ambasadori ovog područja, zašto su karakteristične za kraška polja zašto ih je važno štititi i koji su problemi prisutni u upravljanju tim područjem, koji se tiču ptica, kao što je, na primjer, krivolov ili trovanje“, kaže ona.
Prema njenim riječima edukaciju su vršli na nekoliko grupa. Primarno im je da kod lokalnog stanovništva probude osjećaj ponosa i da vide šta je to toliko specifično njima pred nosom čega možda nisu bili svjesni. Takođe, vršili su i edukaciju stručnog dijela stanovništva, kampu su prisustvovali studenti biologije i mlađi ornitolozi.
Ona ističe posjetu kampu najmlađih stanovnika Bosne i Hercegovine kao jedno divno iskustvo i za djecu i za organizatore.
„Imali smo posjetu djece iz vrtića, osnovnih i srednjih škola, na to smo baš ponosni. Djeca su super reagovala, jer držati pticu, vidjeti pticu iz tako neposredne blizine je baš jedinstveno iskustvo“, naglašava Crnković s osmijehom.
Prstenovanje ptica: Ključ za razumijevanje migracijskih puteva i zaštitu vrsta
Prstenovanje ptica je na neki način davanje lične karte ptici da bi se pratilo njeno putovanje, te prikupili ključni podaci o njihovim migracijskim putevima, životnom vijeku i navikama.
A kako izgleda proces prstenovanja ptica, za Impuls je objasnio ornitolog i prstenovač Tibor Rekecki iz Prirodnjačkog muzeja u Beogradu.
„Kada uhvatimo pticu, mi je obeležimo, znamo identitet i pustimo je da se dalje kreće kuda bi ona normalno išla. Daljim hvatanjem, recimo, ako je jesenja migracija na jugu, drugi ornitolozi koji se isto bave prstenovanjem tamo, mogu da je uhvate, da očitaju broj prstena i da vrate svojim centralama za prstenovanje podatke. Razmenom takvih podataka i sakupljanjem velike količine podataka, mi možemo da iscrtamo tačke i mape migratornih ruta ptica i na taj način da saznamo kuda se one tačno kreću, na kojim mestima se zadržavaju i u kojem periodu godine. Na taj način mi možemo da im štitimo staništa i da ih zaštitimo“, kaže on.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Rekecki dalje objašnjava da su za pravilno prstenovanje najbitnija četiri podatka: vrsta ptice, broj prstena, datum i lokacija.
Potom se sakupljaju i biometrijski podaci, odnosno dužina krila, dužina repa, dužina kljuna, određenih drugih struktura na krilu i nogama. I takođe pol i starost ptice.
„To nam pomaže dalje u istraživanju populacione dinamike. Jer na osnovu starosti i pola možemo da vidimo koliko je na određenom području ptica. Ako prstenujemo u toku gnezdeće sezone, koliko je bilo mladunaca, koliko imamo gnezdećih parova. Na osnovu toga možemo da pratimo stanje tog staništa i na kraju, ako uvidimo kroz prstenovanje neke probleme, da delujemo i da radimo konzervacione mere, da zaštitimo to stanište i poboljšamo kvalitet, da bi ptice mogle dalje da nastave svoje razmnožavanje“, ističe on.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Podaci prstenovanja se prvo uvode u sveske, kasnije se digitalizuju i šalju se prstenovačkoj centrali. Ti podaci se koriste za strateške svrhe za zaštitu ptica i njihovih staništa. Ornitološko društvo „Naše ptice“ iz Sarajeva zvanična je prstenovačka centrala za Bosnu i Hercegovinu.
Hvatanje ptica se vrši ornitološkim mrežama koje su kao zavjese koje imaju takozvane džepove. Ptice dok lete ne vide mrežu, jer je jako sitna i tanka, upadaju u nju, zadržavaju se u tim džepovima i onda obučena osoba dolazi, vadi iz mreže, stavlja pticu u jednu pamučnu vrećicu u kojoj se čuva i transportuje.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Od trenutka vađenja ptice iz mreže do puštanja, kako kaže Rekecki, ne bi smjelo da prođe više od pola sata da bi smanjili maksimalno stres koji doživljava ptica.
Jednom kad se stavi prsten, on ostaje na ptici do kraja njenog života.
„Taj prsten je aluminijumski, u retkim slučajevima je čelični, pogotovo kod ptica koje borave u slanoj vodi. Ali on je izuzetno lagan i on ni u kom smislu ne smeta ptici i nikako je ne može povrediti. Ptica posle prstenovanja nikakvu posledicu ne nosi, nego može normalno da nastavi svoj život, što je nama i cilj“, objašnjava on.
Tibor Rekecki – Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Ornitolozi naglašavaju da je potrebno jako puno uhvaćenih ptica da bi dobili jedan nalaz.
Nedostatak stručnih kapaciteta za prstenovanje ptica
Rekecki ističe da je prstenovanje invazivna metoda i da zbog toga prstenovanje mora da radi obučena osoba, odnosno prstenovač.
„Prstenovač može da postane samo obučena osoba koja ima određeno iskustvo u prstenovanju, u vađenju ptica iz mreže, markiranju ptica i koja ima dovoljno znanja da prepozna sve vrste ptica koje može da sretne“, naglašava on.
U čitavoj Bosni i Hercegovini, navodi Crnković, postoje samo tri licencirana prstenovača ptica.
„To je problem što nemamo dovoljan broj, generalno, ni ornitologa, posmatrača ptica, naučnika, koji bi se bavili tom oblasti, a onda, između ostalog, i prstenovača ptica. Cilj nam je da takvih stručnih, obučenih ljudi bude sve više, ne samo za prstenovanje, nego i posmatranje i generalno za istraživanje ptica“, kaže ona.
Nataša Crnković – Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Livanjsko polje – mjesto gdje ptice odmaraju krila
Livanjsko polje je po mnogo čemu jedinstven prirodni fenomen, ne samo u Bosni i Hercegovini već i na globalnom nivou. Zbog svog jedinstvenog vodnog sistema, tresetišta i močvara, Livanjsko polje je uvršteno na Ramsarsku listu vlažnih staništa od međunarodnog značaja. Često ga zovu evropska oaza za ptice.
„Livanjsko polje je, mi to kažemo, pticama najomiljenije u području u BiH. Od procijenjenih oko 350 raznih vrsta ptica koje su pristupne ili su zabilježene do sada na području u BiH, u Livanjskom polju je takvih 282. Taj broj je prije manje od 7 dana porastao, s 281 na 282“, navodi Crnković aludirajući na novu vrstu koja je otkrivena na ovom kampu.
Lipsko jezero – Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Ona kaže da od svih naših kraških polja Livanjsko polje ima velik diverzitet staništa, jako mozaične predjele, od poplavnih šuma, različitih livada, tresetišta, različitih biljnih zajednica i naravno vodenih površina, uključujući Lipsko jezero, ali i Buško jezero, gdje veliki broj ptica koristi ovo područje za gniježđenje, zimovanje i za jesenju i proljetnu migraciju.
Rekecki ističe da je Livanjsko polje izuzetno zanimljivo, jer je dio jadranskog migratornog puta.
„Pored toga što je deo tog migratornog puta, Livno se nalazi u dolini između visokih planina. I prosto sve ptice moraju da se spuste ovde i zbog toga se brojnost ptica u ovom predelu jako zgušnjava. Bukvalno, gde god da stavimo ornitološku mrežu, mi ćemo uhvatiti bar nekakvu pticu. Uhvatili smo jednu konzervacijsku značajnu vrstu, odnosno ševarskog trstenjaka koji je ugrožen i koji se iz centralne Evrope, gde se gnezdi u dubokim i starim tršćacima, koji su ugroženi i zbog čega je i on ugrožen, seli kroz Bosnu i spušta do albanske i grčke obale Mediterana gde zimuje“, kaže on.
Ptice, odličan bioindikator, ali sve ugroženije
Ptice su već vijekovima naši ekološki detektori i „kanarinci u rudniku“ modernog doba koji nas prvi, svojim ponašanjem i brojem, upozoravaju u kakvom nam je stanju priroda.
Zašto se pticama pridaje toliko značaja, Crnković navodi da je to zbog toga što su ptice toliko pokretne i što su one stvarno dobar indikator stanja u životnoj sredini.
„Mnogi organizmi, mimo ptica naravno, isto jako dobro nam pokazuju promjene u stanju u prirodi. Isto tako, dijelom im se toliko posvećuje pažnja, zato što postoji dosta podataka i postoji istorija njihovog istraživanja u Evropi. Na evropskom nivou, Natura 2000 kao sistem procjene i zaštite prirode je određen pomoću dvije direktive. Jedna je ta evropska direktiva o staništima, a druga je direktiva o pticama. Tako da, od svih životinja, ptice su izdvojene kao vrste koje se možda najlakše mogu pratiti. Međutim, to nije situacija kod nas, zbog kao što sam već rekla, nedovoljnog broja podataka i stručnih lica koja se time bave. Na nama je do to mijenjamo upravo kroz ovakve kampove“, kaže ona.
Puštanje obilježne ptice – Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Ona dalje navodi da su ptice dosta pogođene trgovinom životinjama, trovanjem, krivolovom, Osjetljive su i na promjene u staništu, na gubitke svojih tipova staništa koja su im neophodna za gniježđenje ili za prehrenu. Ugrožene su zagađenjima ili drugim nekim promjenama koje se dešavaju u životnoj sredini.
„Na ovim ovdje našim prostorima možemo reći da požari isto tako u velikoj mjeri utiču na smanjenje njihovih prirodnih staništa. Pored toga vjetroelektrane. Znači, na području oko Livanjskog polja je planirano po našoj procjeni previše vjetroelektrana. Ne pričamo sad samo o planinama oko Livanjskog polja, nego i dalje, o Kupresu, Glamoču i Tomislavgradu. Na svim tim okolnim vijencima planina je planirano nekoliko desetina pojedinačnih vjetroagregata bez kumulativnog efekta. Znači, još uvijek nije urađena nijedna studija na nivou, recimo, kantona koja bi procijenila kumulativni uticaj nego se sve rade pojedinačne studije za te pojedinačne projekte što, naravno, nije dovoljno i ne pokazuje nam realnu sliku, kako bi zajedno sve te vjetroelektrane uticale na ptice“, naglašava Crnković.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Organizacija BirdLife International je početkom septembra ove godine, tokom Svjetskog samita o pticama selicama održanog u Najrobiju, objavila izvještaj „Stanje ptica u svijetu” u kojem se navodi da je brojnost 45 posto migratornih vrsta u opadanju.
Rekecki navodi da se u svijetu populacija svih ptica smanjila za 40 do 60 posto samo u posljednjih četrdeset godina.
„To znači da bi na svaku pticu koju danas vidite trebalo da vidite još jednu pored nje, koje trenutno više nema. Zbog toga su nam bitne ovakve akcije, gde se prikupljaju podaci, pomoću kojih ćemo ih zaštititi i pomoću kojih ćemo se potruditi da povećamo broj ptica. Da im sačuvamo staništa, ne samo da ne bi došlo da smanjena, nego da bi došlo da povećanja njihove populacije i smanjenja nivoa ugroženosti“, navodi on.
Vjetroelektrane na ptičijim rutama
Ptice često stradavaju zbog vjetroelektrana, zbog toga je bitno dobro planiranje za njihovu izgradnju i oprezan odabir lokacije.
Crnković podsjeća da je stav Centra za životnu sredinu da vjetroelektrane spadaju u obnovljive izvore energije i u poređenju s prljavim izvorima energije, i dalje su bolja opcija. Međutim, ono što je kod nas problem je proces ishodovanja dozvola i izrada studija uticaja.
„Sve neke dječje bolesti još uvijek kao društvo nismo prevazišli i preboljeli. Tako da je i dalje prisutna ta ista loša praksa kao što smo vidjeli s planovima za hidroelektrane i sada se ovdje ponavlja. Lokalno stanovištvo nije pravovremeno uključeno u procese donošenja odluka, studije uticaja na životnu sredinu su jako nekvalitetne, prepisivane. Kada se presijecaju koridori s tim velikim vjetroparkovima, a da se ne uzimaju u obzir stvarne rute koje ptice koriste, tu može doći do ozbiljnih fragmentacija staništa gdje se onda vrste povlače“, konstatuje ona.
Spajanjem naučnih istraživanja i edukacije na terenu, ovaj kamp nam jasno poručuje da očuvanje Livanjskog polja i ptica nije samo lokalno ekološko pitanje, već je ključni ispit jesmo li spremni da sačuvamo prirodu od koje u konačnici zavisi i naš opstanak.
Impuls