Foto: Tanjug
BiH i zapadni Balkan važan su dio evropske energetske strategije uprkos tome što se sudeći prema dnevnopolitičkim temama u bh. javnom životu može zaključiti da se o ovim geostrateškim projektima koji će imati implikacije na decenije koje dolaze vrlo malo govori.
Primjera radi, kada je EU bila spremna da finansira Južnu interkonekciju, a Vlada SAD vršila pritisak na bošnjačke i hrvatske političare u Sarajevu i Mostaru kako bi zemlja diverzifikovala svoje gasne snabdjevače, ništa se nije desilo, iako je riječ o strateškom projektu.
Stvari su se pomjerile s mrtve tačke ne zbog rada i zalaganja unutar BiH, već zbog eksplicitne želje najužeg kruga savjetnika oko Donalda Trampa, predsjednika Amerike, da se taj projekt realizuje u sklopu šire američke strategije istiskivanja Rusije s evropskih energetskih tržišta i jačanja prodaje američkog prirodnog gasa, koji u Evropi već zauzima gotovo polovinu evropskog gasnog tržišta.
Međutim, čak i uprkos snažnom insistiranju SAD, postoje brojne trzavice u realizaciji tog projekta jer u BiH i dalje postoje slični problemi koji su postojali i ranije – ko će i na koji način u BiH profitirati od protoka gasa i ugovora koji bi trebalo da budu potpisani na period od više decenija.
administracije, iako je nominalno glavni problem bio nacionalni ključ upravnog tijela koji bi upravljao gasnom infrastrukturom, suštinski problem je bila kontrola finansijskih tokova, odnosno koliko novca bi prolazilo kroz Sarajevo, a koliko kroz Mostar.
Iako je gasna infrastruktura okupirala većinu medijskog prostora, mnogo veće implikacije za BiH imaće budući razvoj elektroenergetskog sistema.
BiH i dalje proizvodi puno više električne energije nego što joj je potrebno, a višak prodaje na evropskom tržištu.
Međutim, zbog evropske regulative koja želi izbaciti prljave fosilne izvore energije uglja koji godišnje odnosi hiljade života zbog otrovnih emisija i zato jer doprinose klimatskim promjenama, BiH se nalazi u sve težoj situaciji.
Naime, EU je od početka ove godine počela s primjenom karbonskog poreza, koji praktično kažnjava izvoz u EU proizvoda poput električne energije, u čijoj proizvodnji su doprinijeli procesi koji dovode do klimatskih promjena.
Prevedeno na običan jezik, to znači da skupe i zastarjele termocentrale na koje se elektroenergetski sistemi oslanjaju podižu cijenu struje koju BiH izvozi, i na taj način otežavaju modernizaciju i uvođenje novih tehnologija na koje bi se domaći elektroenergetski operateri mogli osloniti.
Osim toga, problemi političke prirode otežavaju realizaciju gradnje hidrocentrala, poput Buk Bijele, koje bi mogle omogućiti BiH da ostane izvozni šampion električne energije u ovom regionu.
EU, zbog vlastitih interesa, nastoji da uključi BiH u svoje energetske strategije, i to ne samo kao proizvođača električne energije, nego i kao zemlju tranzita jer se zemlja nalazi u sredini EU i mnoge zemlje bi uvezanost svojih energetskih sistema mogli ostvariti preko BiH i ostalih zemalja u regionu. Na primjer, Evropska komisija i Energetska zajednica žele izgraditi 400kV dalekovod preko Gacka koji bi imao transportni kapacitet od oko 1,3 MW, a povezao bi BiH preko Srbije i Crne Gore s jugom EU.
Takođe, BiH je geografski prostor koji bi mogao proizvoditi mnogo solarne energije i energije vjetra, a onda bi ta energija preko energetskih koridora mogla biti prebacivana tamo gdje je potrebno.
Osim same infrastrukture, da bi taj projekat mogao da funkcioniše, BiH mora postati dio evropskog regulatornog okvira, kako bi kupovina i prodaja električne energije funkcionisala kao da se radi o jednom jedinstvenom tržištu.
Ali da bi sve to postalo realnost, potrebna je politička volja u BiH da se sprovedu reforme. Hoće li nakon izbora, kada se formiraju nove vlasti, biti više spremnosti da se započnu reforme i nadoknadi izgubljeno vrijeme, ostaje da se vidi.