Foto: Pexels
U posljednjih 30 godina zapadne ekonomije doživjele su tihu, ali duboku transformaciju. Dok su zarade stagnirale, vrijednost imovine – od stanova do akcija – eksplodirala je. Rezultat? Rad više nije glavni put ka finansijskoj sigurnosti. Ušli smo u „svijet bogatstva“, u kojem vlasništvo nad kapitalom određuje ko napreduje, a ko ostaje na dnu.
Podaci iz Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a, Francuske i Njemačke pokazuju da je od 1995. godine medijalno bogatstvo raslo dvostruko brže od medijalnih zarada. To znači da se jaz između onih koji posjeduju imovinu i onih koji žive od prihoda širi, čak i ako se udio bogatstva najimućnijih nije promijenio.
Drugim riječima, nejednakost se nije povećala procentualno, već u stvarnosti, navodi se u analizi Financial Timesa. Bogatstvo danas ima daleko veću težinu u životu pojedinca.
Dvostruko više godina do finansijskog vrha
Prije jedne generacije, prosječan Britanac mogao je da uštedi dovoljno da se iz donjeg kvartila bogatstva popne u gornji za oko 20 godina. Danas mu je potrebno 40. Slični trendovi prisutni su i u SAD-u, Francuskoj i Njemačkoj. To znači da je ekonomska mobilnost usporena, a društvo sve više podsjeća na zatvoreni klub u kojem imovina, a ne trud, određuje članstvo.
Pasivno bogatstvo mijenja društvo
Rast cijena nekretnina i finansijskih tržišta stvorio je novu klasu „slučajnih milionera“ – ljudi koji su bogati ne zahvaljujući radu, već vlasništvu. Takva dinamika mijenja vrijednosti: uspjeh se sve manje mjeri sposobnošću, a sve više nasljeđem.
U tom kontekstu, pozivi na oporezivanje bogatstva i reforme imovinskih sistema postaju neizbježan dio političkih rasprava.
Ukoliko se trend nastavi, svijet rada postaće sekundaran u odnosu na svijet kapitala. Za mlađe generacije to znači da će morati da traže nove načine stvaranja vrijednosti – kroz inovacije, digitalna ulaganja i pametno upravljanje imovinom.
Jer u „svijetu bogatstva“, onaj ko ne ulaže – zaostaje.