Foto: Interview.ba
Nema pedijatara, nema jedinog lijeka koji može zaustaviti epileptične napade i spasiti život djetetu. Roditelji tvrde da je doktoricu koja je pomagala njihovoj djeci otjerao sistem. U UKC Tuzla “planiraju raspisati konkurs za subspecijalizaciju”. A do tada… doktori umjesto u ordinacijama stoje na ulicama
Piše: Anisa Mahmutović
Naida Zulum – Ključić majka je djevojčice kojoj je zbog zdravstvenog stanja potrebno redovni nadzor specijaliste neuropedijatrije. Posljednjih godina u Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla nedostajalo je stručnjaka iz te oblasti, a nekoliko mjeseci unazad Klinika za bolesti djece nema uposlenog ljekara neuropedijatrije.
Za Naidu i majke čija djeca imaju potrebu za ovim ljekarom situacija je ozbiljna.
– Trenutno rješenje je doktorica koja je u penziji, radiće četiri sata, i dva doktora koja su na specijalizaciji, a našu doktoricu koja je već specijalista otjerao je sistem i pritisak odozgo. To nisu djeca sa nekim prolaznim bolestima, to su zaista teška stanja koja zahtijevaju kontinuiranu brigu neuropedijatra – kaže mama Naida.
Kako nam pojašnjava Zulum – Ključić, djeca koja su trebala pregled u januaru 2025. godine još uvijek nisu pregledana.
– Nema ni Diazepam klizmi, jedinog lijeka koji može zaustaviti epileptični napad i spasiti život djetetu – dodaje.
Njena kćerka nije jedina koja je zbog odlaska ljekara iz UKC Tuzla ostala bez zdravstvene usluge.
Iz penzije na tri mjeseca
Otac čiji identitet ostaje poznat redakciji, a zbog stanja njegovog djeteta, pojašnjava nam da posljednje dvije godine pomoć za bebu traži u zemljama regiona.
– Neuropedijatar prati djecu koja su najteži pacijenti. Uglavnom djeca sa 100% invalidnošću. Radi se o teškim oblicima farmakorezistentnih epilepsija, teškim oblicima autizma i agresivnog ponašanja. Mnoga od te djece imaju perzistirajuće epileptične napade koji se lijekovima ne mogu zaustaviti. Eh, sad ih više nema ko pratiti jer su doktoricu Nevzetu Mustafić angažovali na tri mjeseca iz penzionog statusa i to je sad nekad do aprila. Dalje niko ne zna šta i kako – kaže nam.
Posljednji neuropedijatar koji je napustio UKC Tuzla bila je doktorica Amela Numanović, koja danas radi kao pedijatar u lokalnom domu zdravlja.
Da je stanje ozbiljno potvrdio je i v.d. direktor UKC Tuzla Šekib Umihanić.
– Neuropedijatri su zasnovali radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi. Planiramo raspisati konkurs za subspecijalizaciju iz neuropedijatrije, a načelnica Osmančević će organizirati rad i službu na Klinici za dječje bolesti – kaže Umihanić.
Ljekari na ulicama
U Tuzlanskom kantonu, prema podacima Sindikata doktora medicine i stomatologije TK, u posljednjih deset godina iz javnog zdravstva otišlo je 1200 ljekara. Zbog nezadovoljstva potpisanim kolektivnim ugovorom koji definiše koeficijent plate, ali i nedostatka specijalista, danas i sutra traže bolje javno zdravstvo u ovom kantonu.
– Ljekari u TK rade najduže u FBiH – 40 sati sedmično, pri čemu im pauza nije uračunata u radno vrijeme, što je nepovoljnije u odnosu na kolege u drugim kantonima. Ne tražimo plate kao u Sarajevu, prihvatili smo nižu satnicu koju je Vlada odredila prema finansijskoj moći kantona. Ali tražimo da nam se prizna koeficijent, jer naša stručnost ne vrijedi manje od stručnosti kolega u Zenici ili Goraždu – poručila je prof. dr. Elvira Konjić, predsjednica podružnice Strukovnog sindikata doktora medicine i stomatologije TK.
Oni još traže usklađivanje koeficijenata sa drugim kantonima u FBiH za specijaliste i subspecijaliste u TK, jer je za drugo medicinsko osoblje, prema riječima sindikalista, to učinjeno.
Vlada Tuzlanskog kantona protivi se štrajku, pa je tako Ministarstvo zdravstva uputilo dopis direktorima javnih zdravstvenih ustanova da su odgovorni za zakonitost rada i organizaciju procesa rada ustanove, te su dužni poduzeti sve mjere i aktivnosti kako bi osigurali nesmetano pružanje usluga pacijentima, poštujući puno radno vrijeme svih smjena u punom kapacitetu, a za svaku zloupotrebu pokrenuti postupak utvrđivanja odgovornosti zdravstvenih radnika.
Ministrica zdravstva Tuzlanskog kantona Duška Bećirović kazala je da:
– Kolektivni ugovor zaposlenih u zdravstvu važeći je do 1. 6. 2027. godine. Ovo je aneks ugovora po članu 71 koji se odnosi na usklađivanje plata za sve zaposlene u zdravstvu, a podrazumijeva povećanje neto satnica. Povećanje ide za 10% i, naravno, ko ima veću platu dobiće više. Aneks sporazuma potpisan je sa Nezavisnim strukovnim sindikatima radnika zaposlenih u zdravstvu.
Zdravstvenu zaštitu ugrožava Vlada TK
Ipak, iz Sindikata doktora medicine i stomatologije TK Vladi poručuju da problem nije u novcu, već u dostojanstvu i uslovima rada.
– Zdravstvenu zaštitu ne ugrožavaju ljekari koji protestuju za vikend, već Vlada koja dopušta da jedan ljekar brine o 1.000 pacijenata. Ugrožavaju je liste čekanja koje su direktna posljedica odbijanja da ljekare u Tuzli tretiraju jednako kao u Sarajevu i Zenici – poručuju.
U posljednjem saopštenju nakon najavne konferencije za medije Vlade Tuzlanskog kantona ljekari Sindikata doktora medicine i stomatologije pozvali su političare na dijalog, ali i zajednički istup u medijima.
– Svjesni smo da će naš odgovor izazvati nove prijetnje, prisile, pa čak i pokušaje uskraćivanja plata. Između novca koji nam nudite kao milostinju i naših građana, mi biramo građane i pružanje pune, zakonom zagarantovane usluge, bez obzira na to koliko će koštati vaš budžet.
Javno zdravstvo u Tuzlanskom kantonu odavno je postalo žrtva političkih borbi. Ulazna karta za napredovanje, rad u Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla ili domovima zdravlja postala je partijska iskaznica, mjesto na stranačkoj listi za izbore, i tako već više od decenije. Zato danas Tuzla ima tri privatne bolnice, desetine poliklinika i stotine ordinacija u kojima šansu za liječenje imaju samo oni koji imaju novac.
Povoljniji uslovi rada, bolje plate i opremljenost u privatnom sektoru znatno su unazadili javno zdravstvo koje građani ovog kantona plaćaju životima.