Foto: BHRT
Kandidat SNSD Siniša Karan pobijedio je kandidata SDS Branka Blanušu na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske.
Nakon prekjučerašnjeg ponavljanja izbora na 136 biračkih mjesta, Karan je uspio „anulirati“ Blanušinu prednost i sa nešto više od 10.000 glasova pobijediti u trci za novog predsjednika Srpske.
Predstavnici opozicije su i prekjuče, kao i nakon održavanja izbora 23. novembra, upućivali brojne primjedbe na regularnost izbornog procesa – od primjećene kupovine glasova, pa do pritisaka na birače i posmatrače izbora. Kako bilo, još jedni izbori, kao i brojni prethodni u protekle dvije decenije, završeni su pobjedom kandidata vladajuće koalicije, a mnogi smatraju da se ništa značajnije neće promijeniti ni nakon opštih izbora u jesen ove godine.
Može li SNSD uopšte, po važećim izbornim pravilima i u situaciji kada vlast raspolaže neiscrpnim finansijskim resursima, kontrolom nad svim javnim preduzećima, stranačkim zapošljavanjem i potpunom dominacijom nad javnim RTV servisom, izgubiti izbore? Ovo pitanje postavili smo pojedinim predstavnicima opozicije, sociolozima i političkim analitičarima.
Lider Liste Za pravdu i red, Nebojša Vukanović, za Srpskainfo kaže da je borba protiv totalitarnog sistema, kakav, prema njegovim riječima, vlada u Republici Srpske, vrlo izazovna.
– Što je veća sirotinja i što je narod siromašniji, to je veća snaga vladajućeg režima. Prekjuče sam bio u Zvorniku i gledao kako aktivisti SNSD jednim automobilom, po pet puta za sat vremena, dovode na biračko mjesto invalidne osobe, stare i iznemogle i ljude u stanju socijalne potrebe. Umjesto da sirotinja, koja je žrtva ovakvog sistema, pokuša nešto da promijeni, ovdje upravo ona predstavlja uporište režima. Čim sam vidio da je mala izlaznost, bio sam svjestan kakav će biti epilog – kaže Vukanović.
Između ostalog, on tvrdi da aktuelna vlast u Srpskoj uživa i podršku međunarodne zajednice.
– Takođe, vidjeli smo prekjuče kako se organizovano prevoze glasači iz Srbije. Svjedočio sam da je prije zatvaranja birališta sedam vozila iz Valjeva došlo na jedno biračko mjesto u Zvorniku. Rezultat izbora ovdje ne zavisi od vašeg poštenja. Pokazalo se da u ovakvom korumpiranom sistemu to zavisi od količine novca koji režim prospe. Međutim, nema odustajanja. Pred zoru je uvijek najhladnije – ističe Vukanović.
Dodaje da i dalje nije pesimista te da je vlast u Srpskoj, prema njegovom mišljenju, na „krhkim nogama“.
– Za ovakvo stanje najodgovornije su zarobljene institucije, prije svega pravosuđe. Milorad Dodik je navodno presuđen da se ne ne smije baviti politikom, ali ta presuda nije provedena. On se ruga državi i pravosuđu u lice. Međutim, ova vlast je kao kula od karata i vjerujte da se preko noći mogu urušiti. Imaćemo skenere na biračkim mjestima u oktobru i više neće moći da „poklope“ svako biračko mjesto, kao do sada – smatra Vukanović.
Politički analitičar Radomir Nešković tvrdi da je glavni uzrok dvodecenijskih poraza opozicije na izborima u Srpskoj njena loša organizacija.
– SNSD ima jedan sveobuhvatan i izuzetan organizacioni sistem. S druge strane, opozicija to nema. Ona je mehanički sastav nekoliko političkih partija. Jedan sistem se može zamijeniti samo drugim sistemom. Morate napraviti novi sistem koji podrazumijeva stotinu stvari koje se moraju uraditi. Ne znam da li je opozicija to u stanju da uradi u kadrovskom, organizacionom i finansijskom smislu – kaže Nešković za Srpskainfo.
Dodaje da se svaka stranka na vlasti može pobijediti na izborima, ali da je to pitanje vremena, pristupa i organizacije.
– Sistem SNSD besprijekorno funkcioniše u punom kapacitetu. SDS nema sistema, a i sam Branko Blanuša, kao kandidat za predsjednika RS, nije bio previše aktivan. Ako naprave sistem mogu ozbiljno da ugroze SNSD već u oktobru ove godine. Ako to ne urade, dogodiće se repriza ovih izbora – ocjenjuje Nešković.
S druge strane, sociolog Ivan Šijaković smatra da se pobjednik izbora u Republici Srpskoj, kao i brojnim drugim državama gdje, prema njegovim riječima, postoji „ovakav sistem vlasti“ već unaprijed zna.
– Rezultati izbora bili su očekivani jer svaki put, kad god treba i koliko god treba, vlast će „namaći“ potrebnu većinu, pa makar ona iznosila 50,1 odsto. Takvi politički odnosi već dugo su pozicionirani u BiH, Srbiji, donedavno Crnoj Gori, Turskoj ili Mađarskoj – navodi Šijaković za naš portal.
Tvrdi da je u navedenim zemljama došlo do „čudnog spoja zajedničkih interesa međunarodne zajednice i unutrašnjih političkih snaga“.
– Nađeni su zajednički interesi da se narodi u ovim zemljama drže u podređenom položaju i do te mjere su ih „obradili“ da ljudi više ne vjeruju ni svojim očima ni svom mišljenju, već jedino onome što kažu lideri vladajućih stranaka – kaže Šijaković.
Zbog toga, tvrdi on, bez obzira šta opozicija radila i kako se spremala za izbore, u takvim odnosima ona nema skoro nikakvu šansu.
– Potrebno je preći na novu strategiju. Možda je to ubjeđivanje građana da ne izlaze na izbore, ali da insistiraju na meritokratiji, odnosno da državom vladaju stručnjaci. Možda bi takva ideja trebalo da krene od opozicionara, da potraže neke nove ljude među mladim i stručnim osobama – ističe Šijaković.
On tvrdi da je čak i u najrazvijenijim državama Zapada došlo do toga da opozicija teško, u regularnim uslovima, može da dođe na vlast.
– Administracija u Briselu se takođe potpuno odvojila od naroda i briga je šta se dešava s običnim ljudima. U SAD imate oko 45 miliona ljudi koji žive u siromaštvu, s pet dolara dnevno. Partije su uništile građane, njihovu moć i uticaj. Građanin je postao ništa, obično sredstvo za potkusiravanje. Vidite da AfD u Njemačkoj ne može da pobijedi jer se uvijek pravi koalicija protiv njih. Većina zemalja nisu samostalne i drugi odlučuju umjesto njih. Nije problem ako treba krasti glasove, kupovati, podmićivati. Važno je da imate podršku izvana, prije svega Engleza i Amerikanaca. Ovdje takvu podršku imaju Dodik i njegova partija – zaključuje Šijaković.