Milić Blažanović (u sredini)
Mnogo je detalja u naknadno pronađenim materijalima koji otvaraju sumnju da je u pitanju samoubistvo Milića Blažanovića u manastiru Papraća kod Zvornika. Sam istražni postupak urađen je površno. Da li zbog toga što tragovi vode ka bivšem vladiki Vasiliju Kačavendi?
Piše: Amarildo Gutić
Bivši đakon Srpske pravoslavne crkve Bojan Jovanović nastavlja borbu za dokazivanjem da je smrt bogoslova Milića Blažanovića u manastiru Papraća kod Zvornika ubistvo, a ne samoubistvo kako glasi zvanična verzija.
Jovanović tvrdi da je mladić od 1997. godine bio žrtva silovanja i seksualnog iživljavanja Vasilija Kačavende, tadašnjeg vladike zvorničko-tuzlanskog. Sumnja da je Blažanović ubijen jer je bio neugodan svjedok.
foto: Milić Blažanović – manastir Papraća
Prema nedavnoj objavi crnogorskog portala ETV, kompletna dokumentacija o okolnostima smrti devetnaestogodišnjeg Blažanovića dostavljena je na međunarodnu forenzičku analizu.
Mnogo je detalja u naknadno pronađenim materijalima koji otvaraju sumnju da je u pitanju samoubistvo. Sam istražni postupak urađen je površno. U zapisniku o uviđaju navedeno je da je u pitanju samoubistvo, što je sa stanovišta istražnog postupka nedopustivo.
iz zapisnika o uviđaju
Policija je pozvana tek četiri sata nakon eksplozije koja se čula u Blažanovićevoj sobi. Iguman Stefan Milićević je prvo izjavio kako je čuo tutnjavu koraka na stepenicama prema sobi Blažanovića prije i nakon eksplozije, ali da je nakon detonacije navodno zaspao! Teško prihvatljivo da neko mirno zaspe nakon što je u susjednoj sobi detonira bomba, pri tome još u manastiru. Iguman Stefan je nekoliko dana kasnije premješten u Srbiju.
sahrana Milića Blažanovića
U dokaznom materijalu nalazi se i navodna oproštajna poruka Milića Blažanovića roditeljima. Sumnju u autentičnost izaziva to što je otkucana na pisačoj mašini i pri tome nepotpisana. Inače je sve poruke roditeljima lično pisao.
navodno oproštajno pismo Milića
Indikativna je bila i reakcija vladike Kačavende na vijest o smrti Milića Blažanovića.
„To je njegova stvar, šta imamo s tim. On je ionako bio bolestan. Na to smo stavili tačku, o tome više ne pričamo, to više nigdje ne pominji, to je za nas završeno“, prisjeća se trenutka pominjanja smrti Blažanovića tadašnji Kačavendin đakon u Bijeljini Bojan Jovanović.
Bojan Jovanović (foto: AJB)
O sklonostima vladike Kačavende, mladić je prije smrti upoznao i neke članove porodice. Njegov djed je u svojoj izjavi naveo da mu je Milić nekoliko dana prije smrti rekao:
„Moj deda, kada bi vladiki Vasiliji dao guzice dobio bih od njega Mercedesa, ali mu to nikada neću dozvoliti.“
izjava djeda Milića Blažanovića
„Taj dečko se oslobodio, počeo da priča sa mnom o stvarima koje su mu se dešavale, da je vladika pokušao da ga homoseksualno iskoristi, da ga obljubi. Dečko se izmigoljio, nije mu to dopustio, Kačavenda je bio prilično pijan i poslije toga je poslat u kažnjenički manastir“, pričao je Jovanović za politički magazin Crta BHT-a 2011. godine.
Milićevoj majci posebnu sumnju izazivalo je to što je njen sin kao pravi vjernik samoubistvo smatrao velikim grijehom. Upozoravao je i članove porodice da ni u šali o tome ne govore.
izjava majke Milića Blažanovića
„Najtužnije je što se on povjerio mojoj mami Kosani Jovićić, ali je zakleo da to ide sa njima u crnu zemlju, da ne kažu meni“, pričala je Milićeva majka.
Vladika Vasilije Kačavenda razriješen je sa dužnosti episkopa zvorničko-tuzlanskog maja 2013. godine, nakon što ni Sinod Srpske pravoslavne crkve nije mogao tolerisati brojne dokaze o Kačavendinim napastovanjima nekoliko mladića, od video zapisa do svjedočenja žrtava, a koji su objelodanjeni u medijima.
detalj sa jednog od kompromitirajućih snimaka vladike Kačavende
Episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda jedini je u Bosni i Hercegovini koji svoju Eparhiju nije vratio u njeno sjedište, Tuzlu. Uoči izbijanja rata, Kačavenda odlazi u Bijeljinu gdje premješta drevno sjedište eparhije, pokupivši iz Vladikinog dvora sve umjetnine, te počevši gradnju manastira Sveti Vasilije Ostroški i crkve u centru Bijeljine, rušeći 11 kuća čiji su vlasnici bili Bošnjaci.
Period koji će uslijediti obilježen je njegovom ratnohuškačkom misijom, čestim odlascima na ratište gdje je blagosiljao oružje i jedinice, priskrbivši nadimak „đavoljeg vladike“.
Vasilije Kačavenda (foto: screenshot)
Zabilježen je kao svojevremeni saradnik UDBE pod kodnim imenom Pablo. Mnogi su zazirali od Kačavende, i u svjetovnom i duhovnom okruženju. No, da li uz pomoć UDBE ili nekih drugih razloga, Kačavenda je napredovao u crkvenoj hijerarhiji. 1978 godine izabran je za episkopa-zvorničko tuzlanskog. Bio je to šok i za neke njegove kolege. Stavrofor Momčilo Krivokapić, tadašnji paroh kotorski piše Kačavendi:
„Odmah sam čuo za tvoj izbor i reagovao negativno. Smatrao sam da i pored tvojih sposobnosti, nije trebalo da te izaberu za vladiku, a posebno ne za Tuzlu. …Za posljednjih nekoliko godina tvoji „doživljaji“ i potezi bili su najpikantniji zalogaji za one koje žele da čuju skandalozne stvari u Crkvi i treba da znaš, ako se ne zna sve, mnogo toga se zna… Tebe je Bog obdario velikom sposobnošću i voljom i sad si dužan da te sposobnosti samo pozitivno za Crkvu koristiš. A Gospod će oprostiti brljanja. Pred tobom su sada najbliža vrata Raja i Pakla, možeš krenuti prema gore ili se sunovratiti u nepovrat“, piše tada Krivokapić, kome su očito već tada bile poznate Kačavendine sklonosti i beskrupuloznost.
Vasilije Kačavenda sada ima 87 godina. Živi u luksuznim odajama manastira nadomak Bijeljine.
utočište penzionisanog vladike
Da je njegovo umirovljenje bio tek manevar crkve da zataška sva njegova zlodjela kazuje i to što ga je prije dvije godine episkop šumadijski Jovan u Kragujevcu odlikovao najvišim ordenom te eparhije, ordenom šumaričkih mučenika!
Ratnog i poratnog veleposjednika feudalnog stila, vladiku Vasiliju Kačavendu, kako mu napisa paroh kotorski Momčilo Krivokapić, još čeka raskrsnica između vrata Raja i Pakla. O daljnjem putu će svjedočiti i zlostavljani i opljačkani.