‘Stranger Things’ finalna, 5. sezona (Netflix)
Završio je najuspješniji televizijski revival 1980ih.
Piše:
Gledano u glazbi, osamdesete godine prošlog stoljeća tresla je nostalgija za šezdesetima, devedesete za sedamdesetima, no s novim milenijem nostalgija za osamdesetima trajala je ravno četvrt stoljeća i pitanje je hoće li nas ikada napustiti žal za njima.
Osamdesete su tako postale magični loop – desetljeće u kojem se razgranalo sve ono započeto na kraju sedamdesetih. Iz njega ne samo da ne izlaze oni koji su ga aktivno proživjeli, već je i inspiracija mlađima koji ga nisu ni onjušili.
U svijetu filma bila je slična situacija, a kako stvari stoje najviše ga je obilježila estetika Stevena Spielberga i Georgea Lucasa s kojima je započela era kino blockbustera za mladu publiku u kojima su vješto bili isprepleteni svi žanrovi, od pustolovnog narativa, preko horora, trilera, neizostavne fanastike, pa do komedije. I identično kao i u glazbi – ono što je na kraju sedamdesetih počelo s filmovima „Ralje“, „Bliski susret treće vrste“ i „Star Wars“ u osamdesetima je eksplodiralo kroz naslove kao što su „E.T.“, „The Goonies“, „Indiana Jones“ trilogijom i dakako „Star Wars“ (prvom) trilogijom.
Pod Spielbergovom producentskom palicom djelovao je Robert Zameckis koji je u istom desetljeću snimio trilogiju „Povratak u budućnost“ i inspiriran Indiana Jonesom snimio i kino hit „Lov na zeleni dijamant“, a tu je i Joe Dante koji je to desetljeće obilježio s filmovima „Gremlini“, „Explorers“ i „Inner Space“, dok je James Cameron snimio nezaboravnog „Terminatora“ i mnogima najdraži „Aliens“, tj. drugi nastavak Scottove ZF franšize. Zbog nekog osjećaja za mjeru zaustavit ću se na „Ghostbustersima“ Ivana Reitmana jer u kontekstu serije „Stranger Things“ mislim da u ovom trenutku ne treba ići dalje.
Narativ i estetiku iz pobrojanih filmskih naslova genijalno su u Netflixovu seriju prebacili blizanci Matt i Ross Duffer koji su svijetu nakon 2016. godine poznatiji kao The Duffer Brothers. Uspjeh serije izuzetno velikim dijelom počiva na tome što Dufferi ne da su zaljubljeni u osamdesete, već su po svoj prilici njima opsjednuti (možda se to najbolje moglo osjetiti na kraju četvrte sezoni kad su čak i Konanov mač, tj. onaj kojim je vitlao Arnold Schwarzenegger dali u ruke Davidu Harbouru).
Dodatni plus je što su zasigurno najbolji Spielbergovi učenici, jer su ispleli dovoljno slojevit svijet za prilagoditi ga televizijskom formatu. Nadalje, pokucali su na vrata zaboravljenih asova, upravo onih iz osamdesetih i dali im ključne uloge. Tako je Winona Ryder (koja je spomenuto desetljeće obilježila ulogama u filmovima „Beetlejuice“ i „Great Balls of Fire!“) dodijeljena uloga Joyce Byers, a oživjeli su i karijeru Linde Hamilton, nezaboravne Sare Connor, tj. oponentice Terminatoru, dodijelivši joj ulogu, hajmo reći, ljudskog terminatora, tj. okrutne zapovjednice američke vojske.
Dječju, a kasnije tinejdžersku družbu složili su po uzoru na onu iz „Gooniesa“, a po uzoru na „E.T.“ od učmale male sredine američke unutrašnjosti stvorili epicentar sudara dvaju svjetova. Sve to blendali su sa glazbenim zgodicima istih tih osamdesetih i napravili čudo i u glazbenom svijetu ako se prisjetimo ponovnog uspjeha pjesme Kate Bush „Running Up That Hill (A Deal with God)“ koja je 2022. bila jednak, ako ne i veći hit nego 1985. kad je objavljena. U tom glazbenom smislu, sama završnica 5. sezone, ujedno i serije spektakularno je vratila glazbu Princea u fokus pjesmama „Purple Rain“ i „When Doves Cry“, ali i pjesmu „The Trooper“ heavy metal ikona Iron Maiden (što govori u prilog tome da su Dufferi imali prolaz kod svakog kome su se javili u glazbenom svijetu).
‘Stranger Things’ finalna, 5. sezona (Netflix)
Sve pobrojano ciljalo je na najširu moguću populaciju; jednako na onu 50+ koja je sa svakom epizodom evocirala svoju mladost provedenu u magičnom svijetu kino-dvorana, kao i onu tinejdžersku jer je serija rađena po tom (Spielbergovom) receptu za mlade.
Ulozi i popularnost rasli su sa svakom sezonom, a braća Duffer su se i tu pokazali majstorima kreiranja ozračja iščekivanja publike – prve tri sezone su prikazane u četiri godine (2019. – 2019.), a potom su jasno dali do znanja kako će posljednje dvije sezone zahtijevati sazrijevanje tinejdžerske družbe, odnosno višegodišnje pauze kako bi mladi glumački kast sazrio.
Četvrta sezona 2022. pomela je sve rekorde gledanosti nakon netom završene korona-krize, a s petom, ujedno posljednjom, otišlo se korak dalje. Naime, koliko su Dufferi bili uronjeni u duh osamdesetih na ekranu, toliko su vješto krojili današnjicu u strategiji TV serije i zasigurno su udarili temelje za slične hitove u budućnosti. Dakle, ulozi u posljednjoj, petoj sezoni, očekivano su bili najveći.
‘Stranger Things’ finalna, 5. sezona (Netflix)
Za početak, nezadovoljnih će uvijek biti, posebno u današnjem svijetu gdje Internet svakom daje mogućnost za histeriju svake vrste u smislu što je trebalo biti učinjeno u scenariju, no ako se prođe kroz glavne zamjerke vrlo lako ćemo vidjeti da su se neki gledatelji bavili vrlinama posljednje sezone, a ne rupama u scenariju.
Ovdje će biti malo spojlanja, ali ne previše.
Kuknjave je bilo oko sudbine Eleven (Millie Boby Brown), ali jasno je da Dufferi nisu htjeli završetak sličan „Snjeguljici i sedam patuljaka“ u smislu: „and they lived happily ever after“, no dali su famozni alternativni završetak kroz monolog Mikea Wheelera (Finn Wolfhard), jer taj fiktivni lik bi se psihološki rasuo da ne postoji priča nade koja ga drži, bila ona istinita ili ne.
Druga veća zamjerka bila je da je družba iznijela previše teorija u svom planiranju pa se „prosječni gledatelj“ lako pogubio. To je također stari oprobani scenaristički trik koji postiže preavi efekt sa svakim ponovnim gledanjem jer mozak traži objašnjenje, odnosno ponovno gledanje, nije li to slučaj s mnoštvom kultnih ostvarenja? Na koncu, tko je skužio “Tenet“ nakon prvog gledanja, neka baci prvi kamen. Naime, te teorije sjedaju s naknadnim gledanjem, a spoznaje umetanja djelića slagalice na svoja mjesta su time slađe.
‘Stranger Things’ finalna, 5. sezona (Netflix)
Nadalje, Vecnu je družba riješila prilično brzo. Pa i ne baš, osim ako nije dovoljno jasno da je družba po prvi put u cijeloj seriji udarila složno i znala gdje udara, i tu je dakako final touch Joyce Byers i za tu scenu satkanu od čitavog niza scena od prve sezone nadalje može se reći da je proizvela katarzu koju nitko od gledatelja neće nikad zaboraviti.
Ah, da, Elona Muska, izumitelja alata umjetne inteligencije koji razgolićuje žene, posebno je zasmetalo dramatično priznanje Willa Byersa (Noah Schnapp) da je homoseksualac. E pa, svi koji su odrasli u osamdesetima dobro znaju da je to bio jedna od najvećih društvenih stigmi koja je nekog znala snaći. Homoseksualnost se vezivala automatski uz tada smrtonosni i neizlječivi AIDS i ako treba progovoriti o istinskim hororima tih romantiziranih osamdesetih, to je svakako bio sastavni dio života svake homoseksualne osobe. Na koncu, nije bilo glazbene recenzije albuma grupe Queen u kojoj se javno nije sumnjalo na to je li Freddie Mercury gay, pa su se u duhu toga donosile i ocjene.
Na koncu, nitko, pa ni Duffer brothers nisu mogli predvidjeti tijekom produkcije zadnje sezone da će Amerika svjetonazorski reterirati daleko dalje u prošlost od tih osamdesetih pa da scena izlaska mladih homoseksualca iz ormara izgleda nekima stravičnije od Vecninih napora da se okruži maloljetnom djecom koju želi iskoristiti za svoju poganu rabotu (koliko li je tu tek naizgled prikrivene slikovitosti s određenim ovozemaljskim moćnicima). Posljednje i ne manje važno, ispada da je američka vojska u seriji možda i najveći negativac.
‘Stranger Things’ finalna, 5. sezona (Netflix)
Ukratko, Duffer brothers su briljirali bez greške u finalu i svako poređenje sa zbrzanim finalom serije „Igre prijestolja“ je ništa drugo već maliciozan pokušaj diskreditiranja. Dapače, „Stanger Things“ su dali i dobar klimaks znanstveno-fantastičnom univerzumu – jest da je mnoštvo toga izvlačeno iz čitave plejade sličnih filmova, no ideja da je Upside Down samo privremena stanica u crvotočini između dva svijeta dakako je originalna. Originalna je i ideja da je Vecna spoj simbioze dva karaktera – čovjeka i vanzemaljskog čudovišta, tj. da jedino u na taj specifični simbiotski način predstavljaju prijetnju.
Originalnost i inventivnost može se sagledati i kroz izvedbu pete sezone i planiranja termina prikazivanja, što dovodi do zaključka da niti jedna serija dosad nije bila uspješnija u svom finalu. Svakako je genijalno što je odlučeno da osam epizoda donesu dvije cjelovite priče ispričane svaka u četiri epizode čime je postignut efekt poluvremena što je samo pojačalo iščekivanje i to punih mjesec dana.
„Prvo poluvrijeme“ se na Netflixu pojavilo na Dan zahvalnosti 26. studenog, koji je u SAD-u nešto poput Božića prije Božića obzirom da se obitelji tradicionalno okupljaju oko trpeze i potom zajedno provode vrijeme. Potom su tri epizode „drugog poluvremena“ emitirane na Božić 25. prosinca, a finalna, dvosatna epizoda na Silvestrovo, tj. 31. prosinca.
‘Stranger Things’ finalna, 5. sezona (Netflix)
Ta posljednja epizoda serije „Stranger Things“ jedinstvena je i po tome što je prikazana istovremeno na Netflixu i u oko 600 kina u SAD-u i Kanadi na Staru godinu i Novu godinu, te je ujedno od tog ograničenog dvodnevnog prikazivanja u kino-distribuciji zaradila između 25 i 30 milijuna dolara (cijena ulaznice iznosila je 11 dolara, s obzirom na Eleven). Time je dokazano da televizijski hit ima potencijal uzeti bonus zaradu na kino-blagajnama i za očekivati je da će streaming gigant poput Netflixa to itekako imati u vidu i u budućnosti.
Jasno je da je „Stranger Things“ izrastao u franšizu koju će braća Duffer ni Netflix zasigurno u budućnosti dalje razvijati, jer već su po završetku krenule priče o spin offovima, no ipak se na kraj može gledati kao na njihov oproštaj od (filmskih) osamdesetih.
Junaci družbe su na kraju diplomirali kao klasa 1989. što je nama iz dobnog 50+ kluba došlo i kao klimaks i antiklimaks. Klimaks, jer je na lijep način završeno desetljeće hommagea našim formativnim godinama. A antiklimaks, jer jebiga, svemu mora doći kraj. Ostaje samo za vidjeti hoće li Dufferi zakoračiti u devedesete ili će se i dalje nastaviti vrtjeti u magičnom desetljeću, ali taj put više zbog Gen Z-ja koji se navukao na „Stranger Things“ univerzum.
(Netflix, 2016. – 2025.)
Izvor: Ravno do dna