Video pokojnog Ozzyja Osbournea koji je za potrebe nedavnog koncerta Roda Stewarta generirala UI/ Foto: Screenshot/Instagram
Sve je više primjera fenomena “digitalnog uskrsnuća” – stvaranja prikaza i botova ljudi koji su umrli s pomoću njihova materijala. Budući da je usporedo i sve više tvrtki koje nude stvaranje takvih programa i da sektor uopće nije zakonski reguliran, raste i zabrinutost oko takvih novotržišnih praksi
Piše: Ivana Perić
Pjevač Rod Stewart imao je nedavno nekoliko iznenadnih gostiju na koncertu u Sjevernoj Karolini. Pojavio se njegov pokojni prijatelj Ozzy Osbourne, u društvu nekih ranije preminulih muzičkih zvijezda, uključujući Michaela Jacksona, Tinu Turner i Boba Marleyja. Svi su u život vraćeni umjetnom inteligencijom.
U isto vrijeme, bivši dopisnik CNN-a iz Bijele kuće Jim Acosta intervjuirao je digitalno stvorenog Joaquina Olivera, koji je ubijen u dobi od 17 godina u pucnjavi u srednjoj školi na Floridi 2018. godine. Avatar, odnosno digitalno utjelovljenje tinejdžera dali su napraviti njegovi roditelji. To su najnoviji primjeri fenomena “digitalnog uskrsnuća” – stvaranja prikaza i botova ljudi koji su umrli s pomoću fotografija, videozapisa, glasovnih poruka i drugog digitalnog materijala pokojnika.
Tvrtki koje nude stvaranje griefbotova (botova tugovanja, odnosno autonomnih računalnih programa koji imitiraju ljude) ili deathbotova (botova smrti) sve je više, a raste i zabrinutost oko takvih novotržišnih praksi. Veliki jezični modeli, poput ChatGPT-a, lako su dostupni široj javnosti i jednostavni za korištenje, a kada netko umre, sve je veća šansa da postoji dovoljno digitalnih ostataka – mejlova, poruka i glasovnih poruka, fotografija i videozapisa – pomoću kojih je moguće stvoriti avatar koji se čini poznatim i prepoznatljivim.
Procvat proizvodnje digitalnih klonova preminulih osoba započeo je u Kini gdje je izrada digitalnog avatara danas jako jeftina, odnosno stoji svega par američkih dolara.
Istraživačica Katarzyna Nowaczyk-Basińska sa Sveučilišta u Cambridgeu već gotovo desetljeće analizira promjene poimanja smrti i žalovanja u digitalnom svijetu. U nedavnom razgovoru za španjolski El País Nowaczyk-Basińska kazuje da je sve rjeđe posjećivanje groblja kao vid održavanja kontakta s preminulim voljenima i nevoljenima, jer danas svoje preminule bliske osobe možemo imati u džepovima i u rukama (na mobitelu) 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu.
Ljudi se, primjerice, često pitaju što bi preminula bliska osoba učinila ili rekla u određenoj životnoj situaciji, a sada se čini kao da dobivanje odgovora na to pitanje može postati realna opcija. Šira primjena umjetne inteligencije u takozvanoj “industriji digitalnog zagrobnog života” mogla bi značajno promijeniti društveno-kulturne norme i prakse tugovanja.
Želite li istražiti opcije kuriranja avatara preminule osobe, trebate pronaći tvrtku koja pruža tu uslugu i odobriti im pristup svojim osobnim podacima ili podacima preminule osobe. Tvrtke nude različite modele, od jednokratnog plaćanja do modela pretplate na virtualni prikaz preminule osobe.
Nowaczyk-Basińska ističe da se radi o rastućoj industriji kojom upravljaju isključivo privatne tvrtke, uglavnom bazirane u Sjedinjenim Američkim Državama i Kini. Te tvrtke posluju posve arbitrarno, i još uvijek ne postoji nikakva zakonska regulacija tog sektora. “Ne postoji specifičan pravni okvir koji bi nas uputio kako takvo poslovanje organizirati. Zatim, tu je i kompleksno etičko pitanje. Primjerice, pitanje privole: tko odlučuje mogu li se vaši osobni podaci koristiti? Tko ima zadnju riječ u stvaranju nečijeg posmrtnog avatara?”, iznosi svoje dileme Nowaczyk-Basińska.
Polako raste i broj znanstvenika koji u različitim dijelovima svijeta provode studije kroz koje se pomno promatra kako ljudi koriste digitalno zagrobnu tehnologiju te kakav utjecaj ona ima na njihovo psihološko stanje i proces tugovanja. Detaljnih podataka i konkretnijih znanstvenih spoznaja o korištenju te tehnologije još uvijek nema, ali je otvorenih i ozbiljnih pitanja sve više.