Foto: Face
Darko Ćulum, ali i Vijeće ministara BiH, prvenstveno Ministarstvo sigurnosti BiH i Ivica Bošnjak koji vrši funkciju ministra sigurnosti dezavuišu javnost u BiH kako Ćuluma nije razriješilo Vijeće ministara BiH, pa se on tobože može vratiti na čelo Državne agencije za istrage i zaštitu, iako nije dolazio četiri mjeseca na posao.
Sramotan i slobodno se može reći rušilački odnos sviju upletenih u ovaj slučaj, jedne državne policijske agencije zaslužuje krivične prijave kako su ranije najavili da će ih i podnijeti državni parlamentarci Šemsudin Mehmedović i Jasmin Emrić.
Faktički, vlast nas pravi budalama objašnjavajući nam da samo zbog toga što Ćuluma nije razriješilo Vijeće ministara, on može ismijavati SIPA-u i po principu ‘odi mi-dođi mi’ kad se ‘ćefne’ njemu i Miloradu Dodiku svraćati u Agenciju i malo biti, malo ne biti direktor.
Zato, objavljujemo ili nepoznavaocima zakona u Vijeću minsitara BiH i svim ministarstvima ili manipulatorima koji nas zlonamjerno žele ubijediti kako postoji pravni osnov za Ćulumov povratak, zakonski ‘vodič i ‘put za otkaz’ Darku Ćulumu koji je on ‘zaradio’ još 23. marta.
Naime, Član 105 Zakona o policijskim službenicima BiH propisuje i šta su teže povrede službene dužnosti.
Među 26 pobrojanih povreda dužnosti je i ona definirana tačkom 20. ovog člana u kojoj stoji da je teža povreda dužnosti ‘neopravdano odsustvo sa dužnosti u trajanju od tri uzastopna dana ili od ukupno pet dana u toku jedne kalendarske godine’.
Također, Zakonom o policijskim službenicima BiH jasno je definirano stepenovanje bodovima za povredu službene dužnosti i u zavisnosti od ‘kaznenih bodova’ policijskom službeniku se propisuje sankcija.
Za povredu koju je počinio Ćulum, odnosno to što nije tri dana uzastopno dolazio na posao dobija se 30 bodova, a Zakonom maksimalna propisana sankcija za ‘zarađenih’ 30 bodova je prestanak radnog odnosa.
E, sad dolazimo do pitanja, zašto niko nije utvrđivao disciplinsku odgovornost Ćuluma nakon što se tri dana nije pojavio na poslu?
Jer, Član 109 Zakona o policijskim službenicima BiH kaže da Za teže povrede službene dužnosti, a u što spada Ćulumov nedolazak na posao, odjel za unutrašnju kontrolu u roku od sedam dana nakon sprovedenog internog postupka dostavlja disciplinskoj komisiji zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka.
Naravno, zakon precizira i ko može podnijeti prijavu unutrašnjoj kontroli, a to je faktički mogao učiniti svako ko je znao da Ćulum ne dolazi na posao, uključujući i same službenike te kontrole.
Izostala je znači reakcija odjela za unutrašnju kontrolu i reakcija disciplinske komisije.
Ovo su ključne stvari koje Vijeće ministara BiH, neće da istjera na čistac, ali aktivnosti o ovome najavljuju pojedini državni parlamentarci, pa je to izgleda jedina nada da se odmetniku koji je prekršio i ovaj zakon, a postupio i po nalogu secesionista , napustivši SIPA-u stane ukraj i zaustavi ga se u daljem rušenju SIPA-e.
I nije Ćulum napuštajući SIPA-u prije nego što ga je Vijeće ministara BiH razriješilo prekršio samo Zakon o policijskim službenicima, nego i Zakon o upravi BiH.
U tom kršenju direktni saučesnici su mu bili svi članovi Vijeća ministara BiH jer niko na to nije ukazao.
Ako ne poznaju odredbe tog zakona, da ih podsjetimo šta piše u članovima 66 .68. i 69. tog zakona koji se direktno odnose na ono postupanje koje je trebao poštovati i Ćulum i Vijeće ministara BiH.
Prvo, Član 66. Zakona o upravi obavezuje ‘rukovodioca organa uprave (u ovom slučaju Ćuluma, op.a) na odgovornost ako se ne pridržavaju zakona, smjernica Parlamentarne skupštine, Predsjedništva i Vijeća ministara.’
Isti član Zakona dalje precizira da ako se utvrdi ta odgovornost da se rukovodilac organa uprave i razrješava funkcije, a da razrješavanje ne isključuje krivično gonjenje niti odgovornost za naknadu štete.
Jasno je da Ćulum nije ispoštovao to što ga Vijeće ministara nije razriješilo, a on je napustio SIPA-u, kao što je jasno da ni Vijeće ministara BiH nije utvrdilo da Ćuluma nema na poslu i da na taj način nije izvršio obavezu vršenja funkcije direktora do razrješenja.
Dalje, Zakon o upravi BiH faktički ‘podebljava’ Ćulumovu odgovornost, jer Član 68. kaže da on kao rukovodilac organa uprave, u ovom slučaju SIPA-e, ako smatra da nije u mogućnosti uspješno obavljati povjerena ovlaštenja i obaveze i ne može preuzeti odgovornost za njihovo vršenje, ima pravo podnijeti ostavku.
Međutim i u slučaju ostavke Zakon o upravi BiH kaže da je Ćulum morao ostati na dužnosti sve dok Vijeće ministara ne odluči o njegovoj ostavci.
Veoma je važno i to da Zakon o upravi BiH jasno kaže da ‘Podnesena ostavka ne isključuje vođenje postupka smjenjivanja’, ako rukovodilac organa uprave ne ispoštuje smjernice Vijeća ministara BiH, a Ćulum ih nije ispoštovao.
Znači, Ćulum je pogazio dva državna zakona, Vijeće ministara BiH je to ignorisalo i propustilo ga je pozvati na odgovornost, a što je najgore takvoj osobi dali su na volju da on bez ikakvih sankcija sebi uzima za pravo da može otići i iz SIPA-e i vratiti se u SIPA-u kad hoće.
Takvo ponašanje se zove samovlašće i krivično je djelo.
To što mjesecima iz Vijeća ministara BiH odašilju obrazloženja da su oni u martu razriješili Ćuluma da bi SIPA bila ‘obezglavljena’, ni one koji su zaduženi za funkcioniranje pravne države, a ni javnost ne bi trebalo zanimati sve dok su se istovremeno kršila dva zakona što treba biti procesuirano i sankcionisano.
Pred zakonima svi moramo biti isti, a u ovom slučaju Ćulum je privilegiran i još povlašten da neometano vrši udar na SIPA-u što jeste dijelom udara na ustavni poredak iz RS.
I to što Ivica Bošnjak, zamjenik ministra sigurnosti BiH tvrdi kako ‘on nema ništa’ s povratkom Ćuluma, obmana je javnosti. Jer SIPA je upravna organizacija koja djeluje pri Ministarstvu sigurnosti BiH i osim što se Bošnjak ne smije miješati u operativni rad ove policijske agencije, probleme poput ovog s Ćulumovim izostankom s posla četiri mjeseca itekako je nadležan rješavati.
Podsjećamo, Raport je ranije provjeravao u SIPA-i i 11. juna smo dobili zvaničan odgovor da Ćulum nije dolazio na posao od 20. marta što je s 11. junom već bilo više od 50 dana neopravdanog odsustva s posla.
Iz SIPA-e su tada, što je veoma važno, jer ne može Ćulum sad retroaktivno dostavljati eventualno neka opravdanja ili nešto ‘mutiti’ sa šiht listom , naveli da u tom periodu Ćulum nije upisan u evidenciju prisustva na radu (šiht lista) niti je evidentirano njegovo prisustvo na radnom mjestu.
Veoma je važno da su iz SIPA-e već 24. marta o svemu ovom obavijestili predsjedavajuću Vijeća ministara BiH, zamjenika ministra sigurnosti BiH i predsjedavajućeg Nezavisnog odbora Parlamentarne skupštine BiH.
Znači, već u martu su se mogle i morale poduzeti aktivnosti shodno Zakonu o policijskim službenicima BiH na pokretanju disciplinske odgovornosti protiv Ćuluma, jer se tri dana uzastopno nije pojavio na poslu što je, vidjeli smo razlog za prestanak radnog odnosa.
Zbog svega pobrojanog Ćulum mora što prije napustiti SIPA-u, a ako to ne učini moraju ga otjerati silom zakona.
Jer, ovaj slučaj nije samo disciplinski propust, već je pokazatelj duboke zarobljenosti bh. institucija od secesionsitičkih politika koje polako ,ali sigurno nameću opasne presedane,dodatno potkopavaju autoritet države i otvaraju prostor za institucionalno bezvlašće ili samovlašće.