Kuća ljudskih prava Banja Luka duboko je zabrinuta razvojem situacije u Republici Srpskoj koja je, u posljednjih mjesec dana, kulminirala usvajanjem niza problematičnih zakona, zaključaka i nacrta novog Ustava Republike Srpske, koji građane i građanke Republike Srpske guraju u dalju izolaciju i pravnu nesigurnost.
Većina zakona usvojena je po hitnom postupku, bez valjanih konsultacija sa stručnom i opštom javnošću. Neki od zakona, kao što su Zakon o zaštiti ustavnog uređenja Republike Srpske, izmjene i dopune Krivičnog zakonika RS ili Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija u RS, sadrže problematične definicije, suprotne međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava, koje se mogu različito interpretirati i zloupotrijebiti na štetu udruženja, medija i/ili građana i građanki koji javno kritikuju i ukazuju na propuste i štetne odluke i postupke vlastodržaca u Republici Srpskoj.
Osim toga, samovolja male političke interesne grupe potpuno je obesmislila rad i djelovanje najvišeg zakonodavnog tijela u Republici Srpskoj – Narodne skupštine, koja je stavljena pod potpunu kontrolu izvršne grane vlasti, te se opravdano postavlja pitanje zašto građani i građanke učestvuju na izborima i biraju svoje predstavnike i predstavnice u tijelo koje ne odražava njihovu volju.
Posljedice ovakvih zakonodavnih poteza opet će trpiti građani i građanke čije bi kretanje, mogućnost poslovanja i rada, kao i mogućnost javnog iznošenja mišljenja, moglo biti ozbiljno suženo i ograničeno.
Zabrinjavaju i najave osnivanja paraobavještajnih službi i strogo kažnjavanje onih koji ne poštuju ili ne izvršavaju odluke institucija i organa Republike Srpske što je nastavak stvaranja atmosfere straha i svojevrsne policijske države.
Kao neupitno opredijeljene za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i vladavinu prava, članice Kuće ljudskih prava Banja Luka pozivaju na povlačenje ili poništavanje usvojenih ili predloženih zakona i na poštovanje međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava jer ne želimo da Republika Srpska postane izolovana teritorija; kao i na odbacivanje huškačkih i mrzilačkih narativa koji unose nemir u ljude i čine da se osjećaju dezorijentisano i nesigurno. Zar nismo izgubili već dovoljno građana i građanki koji su odlučili da napuste ovo politički nestabilno područje?
Koliko još porodica, djece, unuka… će otići prije nego što shvatimo veličinu problema i dignemo glas protiv partokratije, nelegitimnog ograničavanja ljudskih prava i sloboda i militarizacije društva već duboko ranjenog vještački izazvanom političkom krizom.