Foto: Freepik
Bliži se kraj 2024. godini, a zima, mada nije još zvanično kalendarski počela, klimatski ona je tu. Iako snijega za sada nije bilo mnogo, mnogi se nadaju zimskoj idili, lijenim popodnevima i uživanju u dobroj literaturi. Čitanje zimi zaista ima neku posebnu čar.
Piše: Jelena Blesić
Ova godina je bila posebna i po tome što je Nobelovu nagradu za književnost dobila južnokorejska spisateljica Han Kang. Prva južnokorejska, a tek petnaesta dobitnica najvišeg priznanja u svijetu književnosti od početka dodjele 1901. godine.
“Ona ima jedinstvenu svijest o vezama između tijela i duše, živih i mrtvih, a u svom poetskom i eksperimentalnom stilu postala je inovator u savremenoj prozi”, izjavio je Anders Olsson, predsjednik Nobelovog komiteta akademije.
Stoga ćemo ovu listu prvobitno posvetiti poznatim i manje poznatim spisateljicama i njihovim heroinama, a nećemo zaobići ni velikane svjetske književnosti čija su inspiracija bile- žene.
“Pod staklenim zvonom”- Silvija Plat
Iako je izvršila samoubistvo sa samo 30 godina, Silvija Plat je ostavila značajan trag u američkoj te svjetskoj književnosti. Poznata po ispovjednoj poeziji, godine 1982. posthumno joj je dodjeljena Pulicerova nagrada za zbirku “Sabrane pjesme”.
Bolovala je od depresije većinu života i ovaj roman se prema nekim izvorima smatra donekle autobiografskim. Na šarmantan i sarkastičan način Silvija nam dočarava privremeni boravak jedne studentkinje u Njujorku, šok nakon povratka kući u mali američki gradić te krizu identiteta s kojom se veliki broj mladih ljudi nosi. Ovaj roman u sebi nosi lepezu tabu tema tog vremena, kao što su depresija, samoubistvo, seksualno oslobođenje žena.
Silvija Plat, “Pod staklenim zvonom”, foto: dantikvariat.cz
“Veliki talas”- Perl Bak
Još jedan klasik. Dobitnica Pulicerove (1931.) i Nobelove nagrade (1938.) je iza sebe ostavila ogroman broj romana, zbirki poezije i kratkih priča, biografija i autobiografija. Pošto su joj roditelji bili prezviterski misionari kao dijete se odselila u Kinu i prvo naučila kineski pa tek onda engleski jezik. Iako je prevodila, pisala eseje, romane o svojim roditeljima i o svom mentalno oboljelom sinu, ljubav prema istoku i istočnjacima dominira njenim opusom. “Veliki talas” je svakako najpoznatije djelo (s razlogom obavezna lektira) ove zanimljive književnice, koja je pored američkog čak imala i kinesko ime- Sai Zhenzhu (賽|珍|珠).
Perl Bak, foto: Clara Sipprell/Wikipedia
“Pismo nerođenom djetetu”- Orijana Falači
Iako zvuči kao kliše, ovu knjigu zaista treba svaka žena da pročita. Bez obzira da li ima ili nema djecu, da li ih želi ili ne.
Veliku italijansku novinarku, ratnu reporterku, spisateljicu i borca za ljudska prava ne treba posebno predstavljati. Možda postoji razlog zašto je riječ “hrabrost” ženskog roda, a ako je neko bio oličenje iste, onda je to svakako gospođa Falači.
Orijana Falači, foto: Wikipedia
“Dobar dan, tugo”- Fransoaz Sagan
“Šarmantni mali monstrum” kako ju je prozvala književna kritika, imala je samo 18 godina kad je napisala ovaj roman, inače uvršten u 100 najboljih romana ikad po selekciji eminentnog francuskog časopisa “Le mond”. Glavna junakinja Sesil se upušta u seksualne veze bez zaljubljivanja i vezivanja (i ne vidi ništa loše u tome), što je izazvalo skandal u konzervativnom francuskom društvu te 1954. Roman je prodat u 350.000 primjeraka, a mlada Fransoaz postala zvijezda. Ekranizovan je i roman i njen kasniji mondenski život pun ljubavnih intriga, kocke, kokaina i alkohola.
Fransoaz Sagan, foto: Burt Glinn
”Tigrastija od tigra”- Ljubica Arsić
Srpska spisateljica i kolumnistica “Politike” je zaista majstorica kratkih priča, što dokazuje svojom najpopularnijom zbirkom iz 2003. godine. Iste godine dobija nagradu “Žensko pero” a naredne godine “Laza Kostić”. Dobitnica je i mnogih drugih nagrada za ostatak opusa, te priređivač raznih antologija, uglavnom erotske proze. Profesorica je srpskog jezika i književnosti.
Prevođena je na njemački, francuski, grčki i ukrajinski jezik te se nalazi u stranim antologijama srpskih pisaca. Uspješno koketira sa ženskom seksualnošću i erotikom bez da je vulgarna, što nije nimalo jednostavno.
“ Neke nove crvene cipelice sa tigrastim šarama sigurno isijavaju kroz neko drugo uprskano staklo izloga. Dok se ne pojavi tigrastija od tigra, kojoj će biti taman…”
Foto: OLX
“Naš otac”- Ljiljana Habjanović Đurović
Da li svaki roditelj voli svoje dijete? Da li svaki otac voli svoju kćer? Da li je moguće da otac jednu kćerku voli a drugu ne?
Voljeli je ili ne, dvije stvari su sigurne; prva- Liljana Habjanović Đurović nikoga ne ostavlja ravnodušnim; druga- ona je najpoznatija i najprodavanija srpska živa spisateljica. Svoju porodičnu istoriju i odrastanje je detaljno opisala u svom tzv. porodičnom ciklusu koji počinje fenomenalnim, potresnim romanom “Ana Marija me nije volela”. Krug se zatvara kada Ljiljana sreće svog oca ponovo nakon 43 godine. Kako je taj susret izgledao i kako se završio, saznaćete ako pročitate ovaj emotivni roman. Tople preporuke.
Ljiljana Habjanović Đurović, foto: Blic
“Hajdi“- Johana Špiri
Iako se smatra dječjim romanom (kao i „Mali princ“ uostalom) Hajdi je obavezno štivo za svakog iole ozbiljnog knjiškog moljca. Najpoznatije švajcarsko književno djelo, jedno od najprodavanijih ikad, ekranizovano u više navrata, klasik svjetske književnosti. Roman je objavljen daleke 1880. godine i već 144 godine uveseljava mnoge djevojčice i dječake širom svijeta. Iz svake rečenice izbija takva toplina i ljubav prema djeci, da je i sama Špiri u prvom izdanju navela da je ovo „roman za djecu i za sve one koji vole djecu“. Apsolutno najbolji i najsažetiji opis. Pa iako niste (više) dijete, uživaćete u avanturama petogodišnje Hajdi i njenog djeda u dubini švajcarskih Alpi te zagarantovano svaku stranicu okrenuti s osmijehom na licu.
Foto: Google
„Tražim pomilovanje“- Desanka Maksimović
Jedno je sigurno- svi imamo neku omiljenu pjesmu Desanke Maksimović. Iako je sva njena poezija fenomenalna i vanvremenska, teško je nešto izdvojiti. „Tražim pomilovanje“ ima vrlo zanimljiv koncept. Pjesnikinja se direktno i indirektno obraća srpskom caru Dušanu Silnom te kritikuje njegov strogi zakonik koji je bio na snazi tokom njegove vladavine. Pjesme su ispunjene empatijom, ljubavlju, praštanjem grešnima jer niko nije savršen, pa ni sam car. Cijela zbirka odiše čistim čovjekoljubljem, stoga evo jedna lijepa poema kao motivacija da već danas nabavite zbirku.
ZA NESHVAĆENE
Tražim pomilovanje
za neshvaćene
koji ne umeju da premoste
ni kapilarskih razdaljina
do majke i sina,
do svakodnevne stvari proste;
za one koji ostaju strani
rukama što ih drže u naručju,
suncu pred kojim se sve razdani,
sobnoj, kao košulja bliskoj, tami.
Za sopstvene duše tamničare,
za radosti svojih trovače,
za one što viču kad im se plače,
kad u nežnosti greznu,
što uhode sebe kao tuđina,
za puškarnice srca njina,
za svačiju dušu zatvorenu
I opreznu.
Desanka Maksimović
“Tebi, moja Dolores”- dr Saša Božović
Najčitanija knjiga u bivšoj SFRJ 1980. godine je bila “Tebi, moja Dolores”. Predgovor su napisali ni manje ni više nego Desanka Maksimović i Branko Ćopić (jedini predgovor koji je napisao, ikad.)
Dr Saša Božović, kasnije pulmolog na VMA i načelnica Antituberkuloznog instituta, opisuje užase rata i patnju učesnika narodnoslobodilačke borbe. Svoju kćerku je rodila u zatvoru u Tirani i odlučila da joj da ime po čuvenoj španskoj revolucionarki Dolores Ibaruri. Suočena s glađu, zimom i strahom za sopstveni život, te živote voljenih osoba, ona doživljava ličnu tragedju- umire joj dvogodišnja kćerka od posljedica smrzavanja tokom čuvenog marša nakon bitke na Neretvi. Dirljiva ispovijest žene, majke, supruge, doktorice, partizanke, prijateljice. Dr Saša o svojoj biografiji kaže: “Ovu knjigu nisam namenila istoričarima. Ova knjiga je namenjena samo onom običnom, poštenom, plemenitom i osećajnom čitaocu”.
“Tebi, moja Dolores”
Žena – vječita inspiracija
„Gospođa Bovari“- Gistav Flober
„Gospođa Bovari“ je još jedan francuski roman koji je izazvao buru javnosti i bio ispred svoga vremena, dovodeći u pitanje smisao braka i vjernosti. Navodno inspirisan stvarnim događajem o vanbračnoj aferi koji je pisac pronašao u novinama. Objavljen 1857. ovo remek-djelo realizma prava je poslastica za perfekcioniste jer majstor Flober bukvalno ne ponovi ni jednu riječ dva puta u cijelom poglavlju! Fenomenalno napisan, sa odličnom karakterizacijom likova, prožet snažnim emocijama koje razdiru jednu mladu ženu nezadovoljnu životom koji je sama izabrala.
„Uostalom, ništa nije bilo vredno ni tražiti; sve je laž! Svaki osmeh skriva zevanje od dosade, svaka radost proklinjanje, svako zadovoljstvo svoju odvratnost, a najvatreniji poljupci ostavljaju na usnama samo neostvarljivu želju za višim nasladama.“
Iz filma “Madame Bovary (1991)”
„Rimljanka“- Alberto Moravija
Malo poznat roman italijanskog književnika iz 1947. Iako je relativno brzo (1954.) doživio ekranizaciju sa Đinom Lolobriđidom u glavnoj ulozi ni film ni knjiga, a knjiga je uvijek bolja od filma, nisu doživjeli adekvatnu popularnost koju zaslužuju. Adrijana je mlada djevojka koja živi sa majkom krojačicom i nakon niza poteškoća iz očaja počinje da se bavi prostitucijom. Prolazimo kroz njene moralne dileme, strahove, tuge, uspone i padove, ali i radosti.
Prelijepo napisan, jedan od onih koji se čita u dahu.
„..ali da sam bila manje zaslijepljena i manje neiskusna, shvatila bih da samo smišljena neiskrenost ima na umu da izazove osjećanje savršenstva, jer prava iskrenost ima tu osobinu da pored malobrojnih vrlina ističe i mane i nedostatke“
„…stvarni život ne sačinjavaju moji planovi o sreći, nego baš ono što se protivi tim planovima i namjerama, ono što se slučajno dešava, što je nepotpuno, nepredviđeno i što izaziva razočarenje i bol.“
„Rimljanka“- Alberto Moravija, foto: kupujemprodajemsajt
„Kapetanova kći“- Aleksandar Sergejevič Puškin
Nemoguće je napraviti listu književnih preporuka bez makar jednog ruskog pisca. Zadnji roman u nizu je i najstariji- objavljen 1836. star je skoro 200 godina! Iako pomalo odstupa od ostalih preporuka, jer žena nije glavni lik ali jeste muza. Posljednji roman velikana romantizma pokazuje dubinu ljubavi muškarca prema ženi i na šta je sve spreman zarad iste. Po značaju je rame uz rame sa čuvenim romanom u stihu „Evgenije Onjegin.“ Tri mjeseca nakon objavljivanja „Kapetanove kćeri“ Puškin je ubijen u dvoboju.
Foto: knjiga.ba
Nadam se da su vam se naše književne preporuke dopale i da su vas nadahnule ako ste se dvoumili šta sljedeće da čitate. To je sve za ovaj put, slobodno dopunite listu i svojim preporukama.