Foto: EPA
Ležište litijuma nije vrijedno eksploatacije zbog ekoloških rizika, tvrde naučnici. Istraživanja u Srbiji započeta na 60 lokacija. Šta je sudbina zemalja koje ne slušaju struku? Prof. Dragana Đorđević s Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju u Beogradu i aktivistica Fondacije Atelje za društvene promjene Azra Berbić govorile su danas o ovoj temi u Novom danu, upozorivši na katastrofalne posljedice koje čak i istražne faze ostavljaju na životnu sredinu.
Đorđević je na početku gostovanja ukazala na to da se 60 posto globalnih rezervi litijuma nalazi u morima i oceanima, dok preostala količina kopnenih rezervi nije ravnomjerno raspoređena – oko 70 posto se nalazi u Južnoj Americi, u tzv. litijumskom trouglu, a ostatak u rudnim stijenama.
Istražujući ovu tematiku nakon pokretanja istraživanja u Jadru došla je do šokantnih saznanja.
“Nauka kaže da je najlakša eksploatacija iz presoljenih rastvora, a najgora po životnu sredinu ona iz rudnih stijena, odnosno otvaranje rudnika. Rudnici u svijetu litijuma se nalaze u pustinjama i nenaseljenim predjelima gdje na udaljenosti od 100-200 km nema ljudskih naselja. U tom trenutku shvatam da u Srbiji postoji zona gdje se vrši istrazivanje ležišta litijuma, u naseljenom, živom, plodnom i predjelu punom vode. U najbližoj okolini je 20,000 ljudi koji kvaliteno žive od poljoprivrede, a otvaranjem rudnika će se dio trajno devastirati i neće biti života“, upozorila je stručnjakinja.
Pojašnjava da je upravo kompanija koja pokušava da otvori rudnik u Jadru, u Srbiji, nema iskustvo s preradom litijuma u svijetu. Uporedila je slučaj s onim u Australiji, gdje je ta ista kompanija tražila od vlasti pravo na eksploataciju, ali su dobili ograničenja koja se tiču prije svega odlaganja jalovine nakon prerade rude, gdje ništa od ostataka ne smije ostati na površini zemlje i vraća se u rudnik, dalje, ne smiju da emituju preko 100 hiljada tona ugljen dioksida godišnje, a u Jadru će to biti 500 hiljada tona godišnje, i treće, rudnici se nalaze u pustinjama, nenaseljenim predjelima, dok se prerada vrši na području 200-500 km južno od Pertha, u devastiranoj industrijskoj zoni gdje se ništa ne radi.
“Postoji jasna namjerna vlasti u RS da prate trend u Srbiji”
Dodaje da, iako je prema naučnom stajalištu najgori vid eskploatacije litijuma iz ruda, preferira se zbog niskih troškova, a u Srbiji imamo “nisku rudarsku rentu, jeftinu radnu snagu, visoku korupciju i praktično nema brige o životnoj sredini“.
“Ova naša vlast u Srbiji ne brine o svom narodu, vjerujem da imaju dogovore s kompanijama, kompanije će ih namiriti, i oni će otići s tim parama iz Srbije na neko bolje mjesto, a mi koji ostajemo moramo da se borimo“, dodaje Đorđević.
Kada je u pitanju BiH, ističe Berbić, postoji jasna namjera vlasti, posebno u entitetu RS da prate trend u Srbiji.
“Predsjednik RS Milroad Dodik prošle je sedmice to i rekao da poziva i Njemačku i Scholza da dođu, da je RS otvorena, da se rade istraživanja, ne samo litijuma nego i drugih tzv. kritičnih minerala. Znamo da su na području Lopara i Majevice, imaju urađena geološka istraživanja i podaci pokazuju da tu vrijedi kopati rudu“, naglašava Berbić
Dodaje kako je neophodno fokusirati se na potencijalna istraživanja, te da aktivisti imaju informacije kako je i na području Srebrenice već rađeno geološko istraživanje i pronađen litijum.
“Ali u BiH se već iskopavaju kritične sirovine“, ističe, i navodi primjer Vareš gdje je aktivna eksploatacija koju provodi kompanija Adriatic Metals.
“Već znamo da postoji ogroman strah i sumnja građana da to već ostavlja posljedice na sredinu, pitka voda u Kaknju je ugrožena, a pored toga postoji i eksploatacija ruda u Olovu, gdje su aktivisti, ribari kontatkriali već institucije zbog velikog pomora ribe. Kao što to biva mi smo duboko korumpirano društvo, i incidenti ili potencijalne ekološke katastrofe se ne doživljavaju ozbiljno“, navodi Berbić.
Postoje li granice za potencijalne ekološke katastrofe?
Đorđević pojašnjava kako svaki rudnik spada u ljudske aktivnosti koje najviše zagadjuju sredinu – što znači zagađenje vazduha, vode, i trajno zagađenje zemljišta.
“Kad je u pitanju Jadar, u zoni Jadra ispod površine zemlje prostire se tzv. Drinski aluvion, jedan rezervar kavlitetne pitke vode iz Drine i on će biti neminovno zagađen bušenjem, već sada smo utvrdili da je došlo do procurivanja toksične vode, bušenjem su omogućili toksičnoj rudničkoj vodi da izlazi napolje, i gdje je voda ta izišla usjevi su zakržljai ili nisu razvijeni. Malo dalje najnormalnije uspijevaju. Već istražna faza pokazuje da će biti velikih problema“, upozorila je.
Svaki rudnik, nastavlja Đorđević, je poguban za životnu sredinu u kojoj se nalazi.
“Svakom ko ne zna šta znači rudnik predlažem mu da posjeti Bor i Majdanpek. Otkad je došla kineska kompanija svaki četvrti, osmi stanovnik Bora boluje od neke vrste kancera. Slušamo priče da to znači razvoj, platu, zapošljavanje, ali ne mogu s tom platom liječiti članove porodica“, dodaje.
Berbić upozorava da, kada je u pitanju diplomatska politika koja se vodi u BiH ali i ona domaćih političara, ukazuje na to da se BiH počela posmatrati kao “nokolonijalno područje”.
Nalazi se na savršenoj lokaciji, na preferiji Europe, područje je bez rata, gdje se lako ucjenjuju politički lideri – novcem, europskim putem, pristupnim sredstvima, ostatkom na vlasti, itd.
“Strane kompanije vođene interesa državama iz koje dolaze, ali i diplomatski predstanvici koji zagovaraju njihove interese, potpuno transparetno zagovaraju interese i idu da govore lijepo o ovim kompanijama, upravo koriste nedostatak vladavine prava, korupciju”, navodi Berbić i dodaje kako je dokazano da gdje god dođu te kompanije dešavaju se “nemiri, duboko je kršenje ljudskih prava, radničkih prava, i životna sredina se potpuno uništi”.
Gdje se nalaze najveća nalazišta litijuma u Europi
Đorđević naglašava kako, kada su u pitanju europske zemlje, Austrija ima najviše koncentracije litijuma, slijede Francuska, Španija, ali i Njemačka, koja ima znatno više litijuma nego Srbija, i to u podzemnim vodama gjde bi eksploatacija bila najčistija. To znači da nema hiljada tona jalovina, kiselina, teške prerade, otvaranja rudnika, uništavanja zemlje, ali Njemačka ne želi da vrši iskopavanja.
Srbija i BiH su pri dnu po sadržaju litijuma u svojim rudama, ali presuđuje beznačajna rudna renta – jeftina eksploatacija je najveća vodilja, dodaje.