Tri doba žene, Gustav Klimt, izvor: Wikipedia
Starenje, prolaznost života, fluidnost vremena su teme koje su u istoriji umjetnosti bile i ostale univerzalne.
Piše: Iva Vukotić
Starenje, prolaznost života, fluidnost vremena su teme koje su u istoriji umjetnosti bile i ostale univerzalne. Od onih najstarijih motiva memento mori do nekih savremenijih načina prikazivanja životnog ciklusa koji počinje i završava ljudskom ranjivošću, ove poruke se provlače i postaju dio mejnstrima (ne nužno na loš način). Gustav Klimt je jedan od najobožavanijih svjetskih umjetnika koji vjerovatno nije mogao ni da pretpostavi da će se decenijama nakon njegove smrti štampati plakati, praviti šolje, magneti, podmetači sa reprodukcijama njegovih djela. Zašto je toliko fascinantan, pitate se.
Iako nema tačnog, stoprocentno provjerenog odgovora, mislim da Klimtova popularnost leži na izuzetno zgodnoj estetici koja je svima jasna i lako čitljiva. On se ne zapliće u komplikovane filozofske rasprave da potkrijepi i da dubinu svojim djelima. On je neka vrsta likovnog filmadžije. Modeli su obično žene iz njegovog privatnog života, kolorit u obliku zlata i dragulja stvara utisak raskoši, možda čak i kiča, teme kojima se bavi su ljudska priroda i tijelo. Toliko puta viđen i analiziran Poljubac može vas natjerati ili da ga još više zavolite ili da od silnog reprodukovanja potpuno izgubite interesovanje i osjećaj da se radi o nečemu epohalnom. Tako, nažalost, prolaze umjetnici i djela koji su, htjeli to ili ne, postali žrtve popularne kulture. No, ovog mjeseca ćemo govoriti o jednoj drugoj njegovoj slici koja ga je uvrstila u sam vrh bečke secesije: Tri doba žene.
Slika je nastala 1905. godine u Beču. Vidimo tri figure koje predstavljaju centralni dio kompozicije: bebu, mladu ženu koja je drži u naručju i staricu. Pozadina je mračna, bez efekata koji bi naglasili dubinu, pa slika djeluje plošno. Figure su obgrljene specifičnom aurom zemljanih i plavih tonova sa kružnim oblicima koji su karakteristični za Klimta. Mlada majka i beba se nalaze u vazdušastoj, laganoj atmosferi smiraja i duboke povezanosti jedna sa drugom. Majka u kosi ima upleteno cvijeće koje simbolizuje proljeće. U pitanju je najplodniji i najljepši period žene: majčinstvo u kombinaciji sa mladošću, ljepotom i svježinom. Beba je krhka, usnula i zavisi od fizičkog dodira u koji je umjetrnik smješta. To je sam početak, najbezbrižniji i najnesvjesniji budućnosti i promjena koje će donijeti vrijeme. Marama koja se vijori oko njih ih dodatno povezuje i ukazuje na fluidnost, lepršavost ova dva doba, dok plava boja marame ukazuje na vedrinu, mladost i isijavanje poletne energije.
Stara kurtizana, Ogist Roden, izvor: Wikipedia
Treća figura je izdvojena od ove dvije i zaokružena okvirom tamnijeg kolorita. Posmatrač upija svu tjeskobu starosti, njeno izobličavanje ljudskog tijela i gubljenje pređašnje ljepote. Dok je djevojčina kosa bujna i obojena, staričina je tanka i sijeda. Opuštena koža, nabrekao stomak i izražene vene na nogama detalji su koji ukazuju na promjene koje se neminovno dešavaju i koje se ne mogu izbjeći. Samo se njena stopala vide kao pečat na ružnoću koju donosi starost. Lice je sakriveno od pogleda posmatrača i može biti gest taštine i svjesnosti da su se nekadašnja mladost i ljupkost zauvijek izgubile. Ostala je ljuštura koja će uskoro istrunuti, ali će se ponovo roditi i sazrijeti nešto novo i tako se ponavlja životni ciklus.
Interesantno je da je figura starice inspirisana jednom skulpturom Ogista Rodena pod nazivom Stara kurtizana. Klimt je imao priliku da vidi ovu skulpturu 1901.godine u Beču, ali i da lično upozna Rodena, kojeg je neizmjerno poštovao i divio mu se. Osjećanje je bilo obostrano, naročito nakon što je Roden pogledao Klimtov Betovenov friz.
Za Tri doba žene se smatra da je izdanak ar nuvoa iako je Klimt bio član bečke secesije. Ipak, budući da je napustio secesiju 1905, iste godine kada stvarasliku, ova tvrdnja nije u potpunosti proizvoljna. Sliku danas možete vidjeti u Rimu u Nacionalnoj galeriji moderne i savremene umjetnosti.