Ilustracija Jelena Žilić
Protekle sedmice imali smo dva bitna datuma za životnu sredinu, nekoliko naučnih otkrića i jednu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske. Na prvi pogled, nema veze jedno s drugim, između redova i te kako ima.
Piše: Jelena Jevđenić
Svjetski dan biodiverziteta obilježava se svakog 22. maja, kako bi se ukazalo na veliku ulogu koju biološka raznolikost ima u održivom razvoju. Simbolično, na taj dan Centar za životnu sredinu iz Banjaluke objavljuje pronalazak nove vrste leptira u Bosni i Hercegovini, Anthocharis damone, koja se do sada smatrala mediteranskom vrstom. Nije ovo istraživanje, kao skoro nijedno drugo, podržano od institucija Republike Srpske. Niti je ovo prvi naučni pronalazak ove organizacije koja je višedecenijskim radom doprinijela mnogo zaštiti prirode i prirodnih resursa u BiH.
Zahvaljujući međunarodnim ekološkim fondacijama, ekolozi, ne samo iz RS već i iz Federacije BiH uspijevaju da istražuju i rade na zaštiti prirode naše zemlje.
No, da se vratimo na pronalaske. Nekoliko dana prije pronalaska nove vrste leptira, istraživači iz Centra Dr Stjepan Bolkay pronašli su na Treskavici mosorskog guštera. Ova vrsta guštera je ugrožena i poznata je po tome da su mjesta gdje obitava znak zdrave i očuvane prirode.
A s naučnog kampa u Blagaju, koji je održan krajem aprila ove godine, istraživači su otkrili četiri nove i rijetke gljive.
Ni ova istraživanja u Federaciji nisu imala podršku institucija. I ova otkrića su pronađena zahvaljujući međunarodnim ekološkim fondacijama i podršci Evropske unije.
Svi ti novi pronalasci nam daju malo širu sliku u pogledu bioraznolikosti BiH. Možda je većini nepoznanica da je naša država jedna od zemalja s najvećom raznolikošću biljnih i životinjskih vrsta u Evropi. Čak 30 % ukupne endemske flore Balkana se nalazi u BiH.
Bila bi to lijepa topla priča da mnoge vrste u BiH nisu u opasnosti od izumiranja zbog raznog štetnog djelovanja na prirodu. Od hidroelektrana, novih rudnika, sječe šuma do prekomjerne eksploatacije bioloških resura i zagađenja.
I vrlo malog broja mjesta u kojima ne smije ništa od gore navedenog da se dešava.
Sada smo već načeli drugu temu iz uvoda.
Nakon 22. maja, dolazi 24. maj, Evropski dan parkova. Od 1999. godine ovaj dan se obilježava u znak sjećanja na proglašenje prvih nacionalnih parkova u Evropi. Ideja koja stoji iza obilježavanja zaštićenih područja i nacionalnih parkova je da se očuva priroda za sadašnje i buduće generacije. U Bosni i Hercegovini je oko 3,5 % teritorije zaštićeno. A minimum koji propisuje EU je 17 % teritorije pod zaštitom.
Naučna istraživanja u prirodi, koja mahom izvode ekološka nevladina udruženja, rade se da bi se određene teritorije stavile pod zaštitu. Da bi se očuvala priroda Bosne i Hercegovine, da bi se održao visok stepen biodiverziteta od kojeg zavisi i opstanak čovjeka.
Tu dolazimo do još jednog događaja tog 24. maja.
Narodna skupština RS na sjednici toga dana nije usvojila Deklaraciju o zabrani otvaranja rudnika litijuma, koju su uputili mještani Lopara. Time su dali odriješene ruke investitorima i slobodu Vladi RS da izda koncesije za rudarenje ovog metala.
Sada je malo jasnije, sve. Institucije ne ulažu u istraživanja, jer tako rizikuju da se proširi prostor zaštićenih područja, što bi istovremeno korumpiranim vlastima suzilo prostor za davanje u bescijenje naše prirode i resursa.
Nije poznato koliko oni na pozicijama odlučivanja razmišljaju ovako umreženo, može biti da se ne izdvajaju sredstva za istraživanje i zaštitu jednostavno zato što im nije u sferi interesa, jer nemaju ličnu korist od toga.
Ali poznato je da će svaki pedalj ove zemlje dati nekome za „šaku dolara“.
Za profit, svakako.
Njima, svakako.
Zagađenje i neimaština, nama ostalima, svakako.
Kolumne „Zeleni talas”, su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls