. Radi se o najvišem tijelu za donošenje odluka unutar NATO-a.){kind=link}
Foto: Vijesti.ba
Prošle sedmice u zvaničnoj posjeti BIH bili su članovi Sjevernoatlantskog vijeća (NAC). Radi se o najvišem tijelu za donošenje odluka unutar NATO-a.
Upravo ovo tijelo za Bosnu i Hercegovinu je vrlo bitan segment Daytonskog mirovnog sporazuma. Tu činjenicu ističu iz Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost (IGES). Naime, Daytonski mirovni sporazum je kroz Aneks 1-A predvidio stalno prisustvo NATO snaga u BIH, prema slovu Sporazuma (Član I, stav 1. tačka b.), koji glasi:
“Podrazumijeva se i daje suglasnost da NATO može uspostaviti takve snage koje će djelovati pod vlašću te podložno vodstvu i političkom upravljanju Sjevernoatlantskog vijeća (“NAC”) kroz zapovjedničko ustrojstvo NATO-a. One se obvezuju da će olakšati njihove operacije. Stoga se strane s ovim slažu i slobodno obvezuju da će u potpunosti poštovati sve obveze izložene u ovom Aneksu“.
Iz IGES-a navode da to znači da NATO “može”, ako hoće, staviti svaku sigurnosnu krizu u BiH pod svoju kontrolu. Upravo su čelni ljudi NATO saveza prošle sedmice u Sarajeva poslali poruke da snažno podupiru BiH te se oštro protive secesionističkim politikama.
Tokom rasprave na dijaloškoj sesiji sa članovima i prijateljima IGES-a na temu “Nemirni svijet i refleksije na Balkan – može li Bosna i Hercegovina igrati bijelim figurama?”, prof. dr. Emir Hadžikadunić trenutno svjedočimo procesu pokušaja uspostave multipolarnog svijeta u kojem, prije svega Kina i Rusija, pretenduju da zaustave američku dominaciju i kreiraju nove odnose u svijetu zamišljenom sa više polova moći.
Bosna i Hercegovina i regija, kako je naglasio, osjećaju te turbulencije jer se ti odnosi sudaraju na ovom prostoru.
“Bosna i Hercegovina je najvišim državnim aktima definirala vanjskopolitičke prioritete, prema kojima je budućnost BiH u euroatlantskoj porodici država,” istakao je Hadžikadunić.
Prošle sedmice u zvaničnoj posjeti BIH bili su članovi Sjevernoatlantskog vijeća (NAC). Radi se o najvišem tijelu za donošenje odluka unutar NATO-a.
Upravo ovo tijelo za Bosnu i Hercegovinu je vrlo bitan segment Daytonskog mirovnog sporazuma. Tu činjenicu ističu iz Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost (IGES). Naime, Daytonski mirovni sporazum je kroz Aneks 1-A predvidio stalno prisustvo NATO snaga u BIH, prema slovu Sporazuma (Član I, stav 1. tačka b.), koji glasi:
“Podrazumijeva se i daje suglasnost da NATO može uspostaviti takve snage koje će djelovati pod vlašću te podložno vodstvu i političkom upravljanju Sjevernoatlantskog vijeća (“NAC”) kroz zapovjedničko ustrojstvo NATO-a. One se obvezuju da će olakšati njihove operacije. Stoga se strane s ovim slažu i slobodno obvezuju da će u potpunosti poštovati sve obveze izložene u ovom Aneksu“.
Iz IGES-a navode da to znači da NATO “može”, ako hoće, staviti svaku sigurnosnu krizu u BiH pod svoju kontrolu. Upravo su čelni ljudi NATO saveza prošle sedmice u Sarajeva poslali poruke da snažno podupiru BiH te se oštro protive secesionističkim politikama.
Tokom rasprave na dijaloškoj sesiji sa članovima i prijateljima IGES-a na temu “Nemirni svijet i refleksije na Balkan – može li Bosna i Hercegovina igrati bijelim figurama?”, prof. dr. Emir Hadžikadunić trenutno svjedočimo procesu pokušaja uspostave multipolarnog svijeta u kojem, prije svega Kina i Rusija, pretenduju da zaustave američku dominaciju i kreiraju nove odnose u svijetu zamišljenom sa više polova moći.
Bosna i Hercegovina i regija, kako je naglasio, osjećaju te turbulencije jer se ti odnosi sudaraju na ovom prostoru.
“Bosna i Hercegovina je najvišim državnim aktima definirala vanjskopolitičke prioritete, prema kojima je budućnost BiH u euroatlantskoj porodici država,” istakao je Hadžikadunić.
Zaključuju da u suženom prostoru djelovanja Bosna i Hercegovina može i treba još više afirmisati vrijednosti i principe “integrativne političke kulture”, “geopolitičke komplementarnosti”, “ekonomske međuzavisnosti”, a sve radi suzbijanja psihologije straha i neizvjesnosti. Strukturu evropskog ili nešto šireg euroatlanskog sistema i dalje određuje “mehanizam kolektivne sigurnosti”, kao što je određuje i ideološka komplementarnost “liberalnog poretka” s obje strane Atlantika.
To su ključni instrumenti stabilnosti i sigurnosti za članice EU-a ili NATO-a, uključujući i države koje nisu članice, ali su svojom geografijom okružene NATO savezom, poput BiH.