Ulica braće Mažar i majke Marije, Banja Luka, Foto: Goran Šurlan/Nezavisne
Banjaluka je jedan od rijetkih gradova koji se može pohvaliti činjenicom da ima tri narodna heroja, sva tri iz jedne porodice. Kuća Mažara podarila je tri brata u borbi protiv fašizma Dragu, Ivicu i Josipa Šošu a njihova majka Marija nakon oslobođenja obukla je crninu koju više nikad nije skinula.
Piše: Ilijana Božić
Poznata je banjalučka ulica Braće Mažar i majke Marije koja vodi od svima znanog restorana “Alas” iza Gimnazije pa do Ferhadije. Tom ulicom Banjalučani prolaze svaki dan ali pitanje je znaju li ko su bila braća Mažar i njihova majka Marija, zašto su važni za grad i zbog čega ulica nosi njihovo ime. Pitanje je znaju li to i današnji Gimnazijalci, studenti i mladi ljudi ovog grada. Ko se danas još sjeća narodnih heroja koji su živote dali za slobodu u borbi protiv fašizma ?
Kuća braće Mažar nalazi se u ulici Srđe Zlopogleđe na Mejdanu i na listi je zaštićenih spomenika Narodnooslobodilačkog rata. Ovim tekstom prisjetićemo se porodice Mažar.
Dakle, među devetnaest banjalučkih narodnih heroja, koji su bili svjetlo u ratnom vrtlogu, su i tri rođena brata Drago, Ivica i Josip Šoša Mažar. Kako navodi Tomo Marić u knjizi “Banjalučke priče” njih trojica bili su Hrvati, bili su momci u naponu snage i mogli su da biraju mjesto i položaj u tadašnjoj NDH. Međutim, oni su odlučili da budu vjerni sami sebi i odabrali su slobodu. Ivica i Josip Šoša su stradali, a Drago je preživio.
Sjećanje
Mala čaršija Mejdan živjela je, u ta davna vremena, svoj život odvojen od svih. Trgovačke radnje i kafane bile su pune ljudi i u njima se život odvijao mimo centra.
Međutim, ostalo je u sjećanju da je ispred jedne kuće na Mejdanu često stajala jedna žena. Bila je to majka Marija Mažar. Ona je ispred svoje kuće, svakodnevno, naslonjena na tarabe stajala kao da nekog iščekuje. Znala je čekajući dočekati i mrak. Čekala je sinove Ivicu i Josipa Šošu ali nije ih dočekala. Utjeha u tim danima čekanja, sjećanja i tuge bio joj je sin Drago, jedini preživjeli.
Prema zapisima u knjizi “Banjalučke priče” Tomo Marić je zabilježio da je Ivica Mažar najmanje ličio na bundžiju i revolucionara.
Ivica Mažar je studirao muziku, a mladost mu je proticala uz Mocarta, Baha, Betovena i Čajkovskog. Čitao je ruske klasike, prije svih Dostojevskog i Tolstoja. Budući da je bio partijski aktivista poslali su ga u Jajce gdje je trebalo da organizuje partijsku organizaciju i da sve pripremi za ustanak. Tako je Ivica, na tajnom zadatku, prerušen u seljačku nošnju ušao u jednu poslastičarnicu u Jajcu. Od djevojke iza pulta naručio je tulumbu, šampitu i salep. Međutim, u poslastičarnici je bio i ustaški agent, kojem se učinilo čudnim da zapušteni seljak naručuje kolače po njihovim imenima. Sumnjiv mu je bio i neznančev gradski izgovor. Ustaški agent nije časio časa, legitimisao je neznanca i priveo ga. Nakon toga Ivica Mažar je pretrpio torturu, mučenje i prebijanje. Zapisano je da je umro u mukama.
Josip Šoša Mažar bio je bratova suprotnost. Bio je pustolov i avanturista. Kao pomoćni radnik na brodu putovao je svijetom i doživljavao je razna iskustva. Bio je snažan momak, a kako je zabilježeno nije prezao ni da se potuče sa policijom. Bio je prijeke naravi, ali hrabar. Tražio je odobrenje, čak tri puta, od Vrhovnog štaba da svojom udarnom grupom napadne logor Jasenovac. Nikad ga nije dobio. Poginuo je čudno, u borbama za oslobođenje Travnika. Zabilježeno je da je ležao na položaju, odmah do svojih boraca, te da je odnekud fijuknuo metak i pogodio ga u glavu. Ostao je na mjestu mrtav.
Kad se među borcima pronio glas da je poginuo komandant sa Kozare legendarni Šoša, Travnik je brzo pao.
Drago Mažar, treći brat, bio je stalno u nekoj akciji. Opisali su ga kao veseljaka i čovjeka koji je volio da se šali. Pričalo se da je u mladosti bio odličan čamdžija, a poznato je da je igrao i fudbal u banjalučkom “Borcu”.
Drago Mažar-partizanski album Izdavač Glas Banjaluka i 4. juli Beograd, 1981
Tokom Narodnooslobodilačke borbe obavljao je mnoge važne dužnosti od komandanta čete do komandanta odreda, obavještajnog komandira korpusa, rukovodioca obavještajnog odsjeka i rukovodioca kursa obavještajaca.
Sa svojom grupom izveo je podvig i organizovao akciju na periferiji Banjaluke, u Vrbanji. Ta akcija je ušla u legendu.
Naime, sa 22 partizana, maskirana u domobranske uniforme, upao je u žandarmerijsku kasarnu. Zapisano je da je borba bila kratka i žestoka. Sutradan je osramoćenih 40 domobrana u gaćama i košuljama, u sred zime prodefilovalo kroz Banjaluku, a Drago Mažar je sa svojom grupom već bio u partizanskom logoru na Poniru.
Ovo je priča o braći Mažar čija je borba bila važna za grad na Vrbasu, o braći koja su ostavila svoj pečat u istoriji.
Autor: Impuls