Foto: Getty Images
Više od pet decenija nastupala je na koncertima širom svijeta, a od 2009. živjela je povučeno. Tina Tarner, Kraljica roka i neumorni borac, umrla je u 83. godini.
Čista energija na štiklama, mini suknja i lavlja griva – tako su fanovi poznavali Tinu Tarner. Dodajte tome i taj duboki, zadimljeni glas kojim je ispisala muzičku istoriju i sebi obezbijedila mjesto na Olimpu najboljih rokerki i rokera svih vremena.
Na njenoj posljednjoj svjetskoj turneji 2009. bilo je više od milion gledalaca – tada je imala 69 godina. Ove srijede 24. maja 2023. na njenoj Instagram-stranici objavljeno je da je rok legenda umrla u 83. godini.
Zbogom šou-biznisu
Tina Tarner je svoj posljednji koncert održala 5. maja 2009. godine u Šefildu u Engleskoj. Naravno, u punoj sali. I onda je konačno bilo gotovo. „Bio je to sjajan šou, zaista divno“, rekla je godinama kasnije za Bi-Bi-Si u jednom od svojih rijetkih intervjua. A dan poslije Šefilda duboko je udahnula i odlučila: „To je to. Nema šanse da se tome vratim.“ Više od 50 godina provodila je skoro svaku noć u autobusu, avionu, automobilu ili hotelu. „Za mene je postojao samo takav život i u jednom trenutku više nisam željela da pjevam i plešem. Htjela sam da budem kod kuće i da budem sasvim normalna.“
Kod kuće, to je za nju od 1990-ih bila vila u blizini Kisnahta na Ciriškom jezeru. Na imanju od oko 5.000 kvadratnih metara u Švajcarskoj, koje je nazvala „Algonkin“ po svojoj baki Indijanki, Tina je uživala bez šou-biznisa, zajedno sa svojim mužem, Nijemcem Ervinom Bahom (Erwin Bach).
„I onda počinjemo ponovo…“
Dugo se nije znalo da je posljednjih godina bila teško bolesna. Preživjela je moždani udar, oboljela od raka debelog crijeva i presađen joj je bubreg, koji joj je 2017. donirao njen suprug Ervin Bah. Prije toga je godinama išla na dijalizu.
Ipak, Tina je ostala samouvjerena i oporavila se. Bila je budistkinja, to je javno govorila, i nikada se nije plašila smrti. „Ne vjerujem u boga i đavola, ni u to da ima neko ko treba da vam kaže šta ste uradili dobro, a šta pogrešno“, rekla je 2018. u intervjuu za nedjeljnik „Cajt“ (Zeit). Tina Tarner je vjerovala da svako ko umre, u nekom trenutku počinje novi život. „Idemo, pa onda napravimo pauzu. A onda se vratimo – i počnemo iznova.“
Rasna segregacija i strast za muzikom
Ako je ta rokerka bila u pravu, onda je zaslužila lakši početak života u reinkarnaciji od onog koji je imala. Rođena je 26. novembra 1939. godine kao Ana Mej Bulok (Anna Mae Bullock) i odrasla je na farmi u gradiću Natbušu u Tenesiju. Njena porodica je brala pamuk, a u to vrijeme je u SAD još uvijek postojala rasna segregacija. Kao dijete morala je da pogne glavu kada bi razgovarala s nekim bijelcem: „Da gospodine, ne gospodine…“ Nedjeljom je Ana Mej pjevala u crkvenom horu.
Godine 1955. preselila se u Sent Luis i život će joj se promijeniti nakon susreta sa Ajkom Tarnerom, jednim od pionira soul muzike. Njih dvoje upoznali su se u klubu u kojem je već tada popularni Ajk svirao sa svojom grupom Kings of Rhythm. Sedamnaestogodišnja Ana Mej spontano je uzela mikrofon i otpjevala jedan hit BB Kinga. Bio je to početak karijere bez presedana. Ajk ju je na licu mjesta angažovao kao bek-vokal za svoju trupu.
Ana Mej Bulok postaje Tina Tarner
Svoju veliku šansu dobila je 1960. Trebalo je da Art Lejziter, frontmen grupe Ike Turner Band, snimi pjesmu „A fool in love“, ali pošto se nije pojavio, Ajk je mikrofon dao mladoj Ani. Bio je to njen prvi hit, koji se popeo na 27. mjesto na američkim top-listama. Iz promotivnih razloga, Ajk je mladu pjevačicu ubrzo preimenovao u Tinu i iz hora koji pjeva u pozadini izbacio je u centar pažnje. Od tada su zajedno obilazili zemlju pod imenom „Ajk i Tina Tarner“.
Njih dvoje su i privatno postali par. Vjenčali su se 1962. u Meksiku i dobili dva sina. Profesionalno, stvari su išle sve bolje i bolje. Tinin impresivan glas privukao je pažnju i u Evropi kada je 1966. dala svoj glas pop-simfoniji Fila Spektora „River Deep, Mountain High“ – za honorar od 25.000 dolara.
Bjekstvo iz bračnog pakla
Zajednička turneja sa Rolingstonsima, redovni nastupi u Las Vegasu, novi unosan ugovor sa diskografskom kućom i veći honorari za nastupe uživo – to su bile uspješne godine Ajka i Tine Tarner. Držali su po 270 koncerata godišnje, a sa pjesmom „Proud Mary“ 1970. su prvi put ušli među prvih deset na američkim top-listama. Singl je prodat u milionima primjeraka, a Tina je dobila svoju prvu nagradu Gremi za najbolju ritam i bluz pevačicu.
Kao umjetnički par, Ajk i Tina Tarner su 1991. primljeni u „Kuću slavnih rokenrola“, ali je pjevačica privatno taj brak opisala kao pakao na zemlji. Ajk ju je stalno varao i bio je nasilnik. Nekoliko puta ju je i pretukao i završila bi u bolnici. A onda je 1976. povukla kočnicu: poslije nastupa u Dalasu, pobjegla je iz hotelskog apartmana koji su dijelili – s otečenim licem i sa samo 36 centi u džepu. Nikada se nije vratila. Kad su se razvodili, odrekla se svih prava i zajedničke imovine. Sa sobom je ponijela samo umjetničko ime – ime koje će joj kasnije donijeti svjetsku slavu.
Od čistačice do svjetske zvezde
Ali u početku, Tina se borila da zadrži glavu iznad vode. Bila je u dugovima zbog otkazane turneje sa Ajkom, koji je pokupio sve honorare. Pjevala je po barovima i na proslavama kompanija, a radila je i kao čistačica. „Biti slobodan… pa, to je bilo divno! Nije me bilo briga što nemam novca, što moram da čistim tuđe kuće da bih zaradila za život“, prisjećala se kasnije tih teških vremena.
Velike diskografske kuće su je otpisale kao bivšu zvijezdu koja teško može da se plasira na tržište. Ali Tina je konačno pronašla podršku u muzičkom producentu i menadžeru Rodžeru Dejvisu. Vjerovao je u nju i izvukao je sa dna. Tina je ponovo dospjela u centar pažnje 1984, u 45. godini, sa albumom „Private Dancer“, singl „What’s Love Got To Do With It“ postao je njen prvi Broj 1.
Druga karijera i prava ljubav
Otada su stvari za kraljicu roka išle samo uzbrdo. Tokom karijere duge više od 50 godina, Tina Tarner je prodala oko 200 miliona albuma i osvojila dvanaest Gremija. Godine 1988. nastupila je na stadionu Marakana u Rio de Žaneiru pred 180.000 ljudi – čime se upisala i u Ginisovu knjigu rekorda.
A i Kupidon ju je konačno pogledao: 1985. u Kelnu je upoznala 16 godina mlađeg muzičkog menadžera Ervina Baha. Iako je to bila ljubav na prvi pogled, njih dvoje su se venčali – i to po budističkoj ceremoniji – tek 2013. godine. Bilo je to 51 godinu nakon prvog braka s Ajkom. Gosti na vjenčanju bili su Dejvid Bouvi, Eros Ramacoti i Đorđo Armani. Iste godine, Tina Tarner je postala i švajcarska državljanka.
Hvala ti, Tina!
Nakon povlačenja sa scene, snimala je budističke tekstove za projekte duhovne muzike, a 2018. radila je kao savjetnica autorima mjuzikla „Tina Turner Musicals“.
Dvije godine kasnije, tužila je promotera šou-programa „Simply The Best – Die Tina Turner Story“, jer se na osnovu reklamnih plakata za šou moglo zaključiti kao da nastupa prava Tina Tarner – pjevačica je bila previše slična njoj. Proces je vođen na nekoliko instanci i Tarner ga je na kraju izgubila. Ali, više ju je pogodila smrt njena dva sina. Kreg je 2018. izvršio samoubistvo, a Roni je umro od raka 2022.
Njena biografija pod naslovom „Moja ljubavna priča“ pokazuje da Tina Tarner nije bila samo sjajna pjevačica, već i neumorni borac. Voditeljka Opra Vinfri (Oprah Wunfrey), Tinina dugogodišnja prijateljica, ovako ju je opisala: „Tina, ti ne samo da pjevaš i igraš. Kada te ljudi vide na sceni, znaju da si se izborila iz najgoreg očaja. A to znači i da žena, koja je imala tako duboki pad kao ti, može da se podigne, preživi i uspije.“
Tini Tarner, toj snažnoj ličnosti, na ovom oproštaju može samo da se skine kapa – baš kao što je kraljica roka to učinila pred publikom na plakatima za oproštajni koncert na kojima je pisalo: „Hvala“.
Autor: Susanne Cords/ DW