Glad za sirovinama uništava svjetske šume, a životinjama i ljudima oduzima šansu za život

 Foto: Ilustracija

Zbog uvoza sirovina Njemačka je, uz Britaniju, u Europi najveći pokretač uništavanja svjetskih šuma, pokazala je studija Svjetskog fonda za prirodu (WWF) i Sveučilišta za ekonomiju i poslovnu administraciju u Beču.

Tim predvođen Tobiasom Kind-Rieperom iz WWF-a ispitao je koliko je šuma uništeno širom svijeta između 2000. i 2020. godine zbog iskopavanja ugljena, metalnih ruda i industrijskih minerala.

Njemačka i Britanija bile su u tom razdoblju najveći pokretači uništavanja šuma povezanih s rudarenjem na razini EU-a, s udjelom od oko 19 posto svaka, prema studiji.

Britanija je napustila EU u januaru 2020.

Za Njemačku to odgovara površini od 265 četvornih kilometara šume.

U Njemačkoj se uvozne sirovine koriste, između ostalog, u automobilskoj industriji (17%) ili u izgradnji strojeva i postrojenja (11%).

Naša glad za sirovinama uništava šume drugdje, truje podzemne vode i ljudima i životinjama oduzima mogućnost života, rekao je Kind-Rieper.

U tim procesima prašume su često uništene.

Više od 80% izravne deforestacije uzrokovane rudarenjem dogodilo se samo u 10 zemalja tijekom razdoblja istraživanja.

Najviše šuma posječeno je u Indoneziji (oko 3500 četvornih kilometara), Brazilu (oko 1700 četvornih kilometara) i Rusiji (oko 1300 četvornih kilometara).

Najodgovorniji su Kina (18%), EU (14%) i SAD (12%). Veliki dio (71%) uništene šumske površine rezultat je iskopavanja ugljena i zlata.

Za izračune, istraživački tim ispitao je međunarodne trgovinske tokove i analizirao satelitske slike. Za studiju je izračunato ne samo izravno, već u nekim slučajevima i neizravno uništavanje šuma u krugu od 50 kilometara. To uključuje, na primjer, transportne rute oko rudnika.

Prema izračunima, između 2000. i 2020. u svijetu je u blizini rudnika sirovina iskrčeno ukupno oko 755.900 četvornih kilometara šuma. To odgovara površini dvostruko većoj od Njemačke. Ipak, s podacima o neizravnoj deforestaciji treba postupati s oprezom, stoji u studiji.

Ne može se uvijek jasno utvrditi može li se sječa stabala u blizini rudnika izravno pripisati toj operaciji.

Kako se može smanjiti šteta za okoliš? Prema geoekologinji Gudrun Franken iz Saveznog instituta za geoznanosti i prirodne resurse, ekološki prihvatljivo rudarenje svakako je moguće.

Ako se odrede visoki ekološki standardi i prate se, kaže Franken.

Procjena utjecaja na okoliš obavezna je u rudarskim zemljama širom svijeta, a za smanjenje šteta za okoliš potrebno je i veliko znanje nadležnih tijela i provođenje odgovarajućih mjera.

Prema Franken, kako bi šteta za okoliš bila što manja, također je važno renaturalizirati područja i obnoviti staništa.

Hina