Dok mnoge pristaše Reichsbürgera odbijaju podržati legitimitet trenutačne njemačke demokratske države, nedostatak jedinstvene vizije unutar pokreta čini nejasnim koji bi sustav oni radije preferirali, ustavnu monarhiju Kaisera Wilhelma II, demokratski eksperiment Weimarske Republike ili diktaturu nacističke Njemačke.
Tko su i u što vjeruju članovi skupine Građani Reicha? Predstavljaju li prijetnju za Saveznu Republiku Njemačku?
7. prosinca 2022., u nizu racija provedenih diljem zemlje, njemačka policija je uhitila 25 osoba optuženih za zavjeru svrgavanja savezne vlade najmoćnije europske zemlje. Prema tvrdnjama optužnice, navedena grupa je namjeravala proglasiti Heinricha XIII, potomka njemačke kraljevske obitelji, novim šefom države. Među uhićenima su bili članovi skupine Reichsbürger [Građani Reicha], šarolikog pokreta skupina i pojedinaca, među kojima se nalaze i neke osobe iz krugova krajnje desnice.
Nasilne akcije Reichsbürgera bile su spriječene u prošlosti, ali ovaj posljednji incident i popis njegovih navodnih članova izazvali su dodatnu zabrinutost. Birgit Malsack-Winkemann, bivša članica njemačkog parlamenta iz redova krajnje desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD), koja je također bila sutkinja nedugo prije uhićenja, dio je navedene skupine. Istovremeno, nekoliko bivših pripadnika njemačkih oružanih snaga također je uhićeno. Ovo predstavlja veliku briga za održavanje stabilnosti u ovoj zemlji, pogotovo jer gore navedeni splet potencijalno daje opasnim ekstremistima pristup oružju i obučenim ljudima.
Početkom 2022. godine njemački tisak označio je Heinricha XIII kao osobu blisku krugovima Reichsbürgera. Njegova obitelj, kuća Reuss, se od ovoga zaljubljenika u teorije zavjere javno distancirala. Tako Heinrich XIII Prinz Reuss, osim pojavljivanja 2019. na konferenciji WorldWebForum u Švicarskoj, tokom koje je dao govor izrazito antisemitskog i revizionističkog karaktera, ne uživa veliku javnu slavu. Ipak, sudjelovanje aristokrata u navedenoj skupini govori o promonarhijskim motivacijama nekih članova Reichsbürgera, koji žele ponovno postaviti Kaisera na čelo države.
U što vjeruju članovi Reichsbürgera?
Reichsbürger nema centraliziranu strukturu, ali se procjenjuje da ima najmanje 21.000 pristaša. Ključno uvjerenje njegovih članova je da sadašnja Njemačka država (Savezna Republika, Bundesrepublik na njemačkom), te njezine institucije i demokratski izabrani predstavnici nisu legitimni. Pristaše pokreta odbijaju da se pokore državnoj vlasti kroz prakse kao što su primjerice (ne)plaćanje poreza. Također, neki od njih stekli su određenu slavu u prvim godinama pandemije, kada su pozivali narod na nepoštivanje ograničenja uvedenih sa ciljem smanjenja širenja Covida-19.
Isto tako, neki pristaše smatraju kako su putovnice i osobne iskaznice koje izdaje Njemačka država nelegitimne. Dok neki radije koriste službenu potvrdu o državljanstvu zvanu „gelber Schein“ [žuta potvrda], drugi izrađuju vlastite ilegalne putovnice i vozačke dozvole, dokumente koji kao mjesta rođenja često uključuju spominjanje bivših njemačkih država, poput kraljevina Bavarske ili Pruske.
Općenito govoreći, članovi skupine smatraju kako je legitimni oblik njemačke države jedna od njenih verzija iz prošlosti, iako postoje neslaganja oko toga koju verziju odabrati. Neki članovi vjeruju da je pravi oblik Njemačke bio onaj koji je postojao između 1871. i 1918., kada je Njemački Reich uspostavljen nakon procesa državnog ujedinjenja. Drugi navode ustav međuratne Weimarske republike kao jedini pravi njemački ustav. Treći se usredotočuju na 1937. kako bi pokazali ono za što vjeruju da su legitimne granice njemačkog teritorija, koji je tada uključivao bivšu Kraljevinu Prusku, čiji je bivši teritorij sada dio Poljske i Rusije [Kalinjingrad, bivši Königsberg].
Ujedinjujuće uvjerenje među sljedbenicima Reichsbürgera je da trenutnoj njemačkoj državi nedostaje suverenitet. Vjeruje se da su zapadni saveznici (Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države) navodno zadržali kontrolu nad državom nakon što je njihova okupacija Zapadne Njemačke završila 1955. Stoga neki smatraju kako je trenutna njemačka država marionetski režim koji ne predstavlja interese njemačkog naroda. Ponekad je nazivaju Deutschland GmbH [Njemačka d.o.o. – “društvo s ograničenom odgovornošću”], što implicira da ona nema moć nad samom sobom te da postoji samo da obogati one koji njom upravljaju. Također se koristi naziv BRD GmbH (BDR je bio akronim za poslijeratnu Zapadnu Njemačku).
Povijesni revizionizam i antisemitizam
Usmjerenost na povijesni revizionizam i propitivanje postojanja njemačkog suvereniteta omogućuje da se Njemačka prikaže kao besprijekorna zemlja koja dopušta nacionalni ponos bez kompleksa. Usredotočujući se na prijeratne granice i ignorirajući poslijeratnu povijest, Reichsbürger je u stanju zaboraviti njemački poraz u Drugom svjetskom ratu, kao i njenu vezu sa nacističkom i kolonijalnom prošlošću, posebice s holokaustom i genocidom nad narodima Herero i Nama u Namibiji 1904. godine. Uklanjanje tih mračnih trenutaka iz njemačke povijesti omogućuje pristašama pokreta da se usredotoče na vlastitu viktimizaciju, te da predstave sebe kao podanike države koju ne priznaju. Ovakav revizionizam je čest na njemačkoj krajnjoj desnici u cjelini, te je posebice prisutan među nekim članovima AfD-a. Minimiziranje važnosti historijskih zločina te isticanje “pozitivnih” trenutaka njemačke povijesti potiče na relativizaciju značenja holokausta i antisemitizma.
Međutim, za razliku od AfD-a, koji je svoju retoriku prilagodio za potrebe mainstream politike, neki pristaše Reichsbürgera potpuno ignoriraju trenutne njemačke zakone prema kojima se zabranjuje poricanje holokausta i širenje nacističke propagande. Grupa kojom se bavi ovaj tekst tako ne skriva svoju povezanost s antisemitizmom, te se ne libi širiti antisemitske teorije zavjere o moći [židovskih] “visokih financija”, kao i otvoreno poricati dešavanje holokausta. U martu 2020. njemačka policija zaplijenila je neonacistički propagandni materijal tijekom racija u domovima nekih “građana Reicha”.
Ipak, isključivo usredočavanje na povijesni revizionizam može pomutiti sliku ove skupine. Tj., iako su mnogi njeni sljedbenici antisemitski raspoloženi i veličaju kolonijalnu prošlost, Reichsbürger se ne definira isključivo kao skupina desničarskih ekstremista. U stvarnosti, samo mali dio pokreta može se definirati kao takav. U svojoj srži, desničarski ekstremizam se uglavnom definira kao nedemokratski. Dok mnoge pristaše Reichsbürgera odbijaju podržati legitimitet trenutačne njemačke demokratske države, nedostatak jedinstvene vizije unutar pokreta čini nejasnim koji bi sustav oni radije preferirali, ustavnu monarhiju Kaisera Wilhelma II, demokratski eksperiment Weimarske Republike ili diktaturu nacističke Njemačke. Međutim, u slučaju novijeg zapleta, ključna uloga Heinricha XIII implicira kako je cilj grupe obnova ustavne monarhije u stilu režima Wilhelma II.
Rastuća prijetnja?
Jasno je da se neki pristaše Reichsbürgera počinju baviti raznim oblicima političkog nasilja. Najnovija uhićenja uslijedila su nakon mnogih drugih incidenata. 2016. godine, prilikom pretresa pripadnika grupe koji je ilegalno posjedovao veći broj komada oružja, ubijen je policajac. U kolovozu 2020. članovi Reichsbürgera pokušali su provaliti u njemački parlament u sklopu prosvjeda protiv ograničenja mjera uvedenih zbog pandemije Covida-19.
Prisutnost bivših vojnih časnika i bivšeg parlamentarca u nedavnoj skupini zavjernika sugerira da Reichsbürger nije bez potencijalnog utjecaja. AfD je dugo negirao bilo kakvu povezanost s pokretom, ali se posljednjih godina ipak sve više pomaknuo udesno. Godine 2019. njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova izvijestilo je da je identificiralo neke izolirane veze između Reichsbürgera i AfD-a. Reichsbürger se može smatrati rubnom skupinom, ali njihove ideje očito se nekima dopadaju dovoljno da ih uvjere da je državni udar poželjan i moguć. A veze s utjecajnijim organizacijama čine „građane Reicha“ samo opasnijima, pa su njemačke državne vlasti ovo pitanje shvatile jako ozbiljno.
Izvorna verzija ovog članka objavljena je na The Conversation.
Preveo s engleskog: Igor Stipić, Prometej.ba