Imajući u vidu kinesku reputaciju u vezi kapitala koji je korozivan, te da njihovim izvorima finansiranja nedostaju transparentnost i odgovornost, što je i razumnjivo jer sve finasije potiču iz jednog autoritarnog režima, jasno je da Kina putem svojih firmi na neki način kupuje blagonaklonost pojedinih bh. političara koji im pogoduju kod ovladavanja prirodnih resursa. Već sutra to može biti iskorišteno i kao sredstvo uticaja kod donošenja političkih odluka u korist Kineza i njihovih interesa u BiH
U euforičnom raspoloženju i simboličnim presijecanjem vrpce predstavnici Vlade Livanjskog kantona, te općina Livno i Tomislavgrad, kao i kineskih državnih kompanija China National Technical Import & Export Corporation, te Powerchina Resources u decembru 2021. godine pompezno su najavili izgradnju Vjetroelektrane „Ivovik“, snage 84 MW.
Kao osnivači VE “Ivovik” upisane su firme CNTIC Capital CO Limited i Sinohydro Holding Limited iz Kine. Izjavu u ime “investirora” dao je Xin Xiao, koji je predstavljen kao direktor firme Powerchina Resources, iako se ta firma ne spominje u Registru poslovnih subjekata u BiH. Međutim, osoba s imenom Xin Xiao u istom tom registru sad je navedena kao direktor VE “Ivovik”?!
Piše: Semira DEGIRMENDŽIĆ
Investitori i njihovi ushićeni domaćini ambiciozno su još najavili da će izgradnja VE “Ivovik” koštati 130 miliona eura i da će početi s radom već 2023. godine?!
Faksimil Registra poslovnih subjekata u BiH: Kinezi osnivači i u upravi VE “Ivovik”
Fokus je ovih dana posjetio lokalitet brda Ivovik gdje je bila najavljena gradnja, ali tamo nismo zatekli niti pronašli nijedan trag ni dokaz da se bilo šta radi na realizaciji bombastično najavljene investicije.
Od nekoliko mještana u obližnjem naselju saznali smo da ni oni nisu vidjeli da je neko dolazio nakon decembarske svečanosti, za čije je potrebe na brdu bila urađena i bogata scenografija.
Naš pokušaj da kontaktiramo firmu VE “Ivovik” u Sarajevu i dobijemo informacije o tome nije uspio, jer se na dostupni telefonski broj danima niko ne javlja, a firma nema javno dostupnu e-mail adresu.
Izvor Fokusa, koji za sada želi ostati anoniman, tvrdi da je za Kineze bitno da su ostvarili svoje ciljeve i dobili koncesiju, a da je ugovor o gradnji s institucijama na lokalnom nivou ionako tajan, te da su njihovi odnosi s mnogim političarima u BiH takvi da im se daju povlastice koje drugi i zasigurno kredibilniji ulagači nemaju.
Kako su Kinezi uopće dobili koncesiju?
Kako bismo razumjeli vezu Kineza i političara koji su im omogućili koncesije, pod izuzetno sumnjivim i nerazjašnjenim okolnostima, potrebno se vratiti u 2008. godinu kada je koncesiju za vjetropark na tom području dobio kadar Narodne stranke radom za boljitak Ivica Matković. U vrijeme kada je Matkovićeva firma dobila koncesiju za vjetropark, njegov brat Stjepan Matković bio je ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi Livanjskog kantona.
Nakon toga Ivica Matković je koncesiju “poklonio” bratu koji je u međuvremenu preminuo, a dozvolu za gradnju Vjetroparka “Ivovik” naslijedila su njegova djeca.
Kinezi su česti gosti u Livanjskom kantonu, ali osim potpisivanja memorandum konkretnih investicija nema
Međutim, firma “Ivovik” d.o.o. Livno prije nekoliko godina seli sjedište iz Livna u Sarajevo, a prema podacima iz Registra poslovnih subjekata BiH, navedeno je da su osnivači ovog društva za proizvodnju i distribuciju električne energije Ekrem Nanić, te kompanije CNTIC Capital CO Limited i Sinohydro Holding Limited iz Kine.
Javna je tajna da su Kinezi Matkovićima platili osam miliona eura kako bi se dočepali ove koncesije, tvrdi naš izvor.
HDZ-ova veza s Kinezima
– Kinezi su teren za preuzimanje koncesije za gradnju VE „Ivovik“, ali i neke druge projekte počeli pripremati susretima s Marinkom Čavarom, predsjednikom FBiH i potpredsjednikom HDZ-a još od 2015. godine, kaže naš izvor i dodaje:
– Iako on (Čavara; op.aut) na poziciji predsjednika Federacije BiH nema nikakvu nadležnost za ulaganja i koncesije, s Kinezima se sastajao više puta. Jedno vrijeme bile su intenzivirane i posjete delegacija kineskih državnih kompanija lokalnim zvaničnicima, prije svega Ivanu Vukadinu, koji je u to vrijeme bio kadar HDZ-a, ali je on podršku Kinezima nastavio davati i nakon što je izbačen iz te stranke i kada je postao premijer Kantona 10. Sigurno su ti susreti doprinijeli tome i da Kina postane zemlja partner Mostarskog sajma 2019. godine, kaže naš sagovornik.
Upit o tome da li prate realizaciju izgradnje VE “Ivovik” i zbog čega kasne radovi koji su ambiciozno najavljeni krajem prošle godine, uputili smo Vladi Livanjskog kantona na čelu s Ivanom Vukadinom. Njihov odgovor još čekamo i ukoliko ga dobijemo, naknadno ćemo ga objaviti.
Lokalitet “Ivovik” / FOTO: D. B.
Ono što je evidentno iz javno dostupnih dokumenata i fotografija jeste to da su se, kada su u pitanju ulaganja u obnovljive izvore energije, naročito u vjetroparkove i solarne parkove u Hercegovini, do sada najviše zanimali Kinezi ili su barem o susretima s kineskim navodnim investitorima informacije u javnost najviše plasirali zvaničnici u vlasti iz HDZ-a. Tako brojne fotografije svjedoče o susretima Marinka Čavare, predsjednika FBiH, ali i drugih zvaničnika s predstavnicima kineskih firmi. Prilikom svih tih susreta najavljivane su investicije do kojih nije došlo ni nakon nekoliko godina.
Xiao Xin : Osoba istog imena pojavljuje se i kao direktor VE “Ivovik” , te kineske firme koje nema u registru poslovnih subjekata u BiH
No, valjda računajući na “kratku pamet” bh. javnosti i na to da se navodnim kineskim investicijama i njihovim stihijskim preuzimanjem kontrole nad prirodnim bogatstvima u BiH niko ne bavi, oni čiji su interesi povezani i poklapaju se s kineskim nerijetko serviraju javnosti informacije kako njima odgovara.
Tako je naprimjer 2016. godine u medijima objavljeno da je u Mostaru potpisan Memorandum o razumijevanju između firme “Gradina” iz Tomislavgrada i kineskih firmi China Machinery Engineering Corporation (CMEC) i China-Africa Investment and Development Corporation (CAIDC) s ciljem izgradnje vjetroelektrane na području općine Tomislavgrad, vrijedne oko 150 miliona eura.
Memorandum o razumijevanju potpisali su direktor preduzeća “Gradina” Mate Dukić, kao vlasnik koncesije, te predstavnici kineskih kompanija – investitora projekta iz CMEC-a i iz CAIDC-a (China-Africa investment and development Co.).
Potpisivanju Memoranduma prisustvovao je i predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara koji je na sva usta hvalio ovaj projekat te se zahvaljivao kineskim firmama, a hvalospjeve o ovom projektu tada su izrekli i tadašnji premijer Livanjskog kantona Draško Dalić i tadašnji načelnik Općine Tomislavgrad Ivan Vukadin, koji je danas premijer Livanjskog kantona.
Svi su tada hvalili uspješnost ovih kineskih firmi u svijetu i izrazili uvjerenje da će projekat biti brzo realiziran. No, prošlo je šest godina, a i ovaj projekat ostao je mrtvo slovo na papiru.
Sve su ovo dokazi koliko su navodni kineski investitori neozbiljni i nepouzdani, te da se u situacijama kada najavljuju višemilionske investicije od kojih bi koristi imala BiH uglavnom “vežu” memorandumima, a tamo gdje su oni na dobitku i od čega će korist biti isključivo njihova, onda traže obavezivanje tajnim ugovorima i klauzulama koje idu njima u korist.
Do danas nije razjašnjeno jesu li ove kineske firme ušle u neki ugovorni odnos kada je u pitanju koncesija i za ovu vjetroelektranu. Međutim, ovih dana tema izgradnje ovog vjetroparka ponovo je aktuelizirana, ali pod novim okolnostima i s novim akterima.
Tako je nedavno objavljeno da firma VE “Gradina” želi graditi vjetroelektranu u Tomislavgradu, te da je u postupku dobijanja okolišne dozvole, ali sada se ne spominju Kinezi niti Mate Dukić kao vlasnik koncesije, nego iza svega stoji Milenko Bašić, vlasnik firme „Lager“ iz Posušja. Bašić je poznat kao kontroverzni biznismen iz Posušja i osumnjičenik u aferi Vjetropark „Krš-Pađen“ u Hrvatskoj, otkrivenoj 2020. godine, a u kojoj je uhapšen veliki broj hrvatskih zvaničnika, među kojima i Josipa Rimac, bivša državna sekretarka hrvatskog Ministarstva uprave i bivša kninska gradonačelnica. Osumnjičeni su se dovodili u vezu s pogodovanjem Bašićevoj firmi pri izgradnji vjetroelektrane. Bašić se krio u BiH od hrvatskog USKOK-a, za njim je bila raspisana Interpolova potjernica, kasnije se sam predao, ali do danas nije razjašnjeno kako je ilegalno prešao granicu BiH i Hrvatske i ko mu je u tome pomogao. Ta afera još nije dobila sudski epilog, a o njoj je prošle godine izvijestio i američki State Department.
No, sve negativnosti u vezi s Bašićem nisu nikakva smetnja da se za njegove firme u federalnim nadležnim ministarstvima trenutno priprema dokumentacija koja će mu omogućiti gradnju vjetroelektrane u Tomislavgradu.
Kao što smo već napisali, iako se u ovoj investiciji ne spominju Kinezi, nego Bašićeve firme „Lager“, VE “Gradina” i C.E.M.P. u Hrvatskoj, zanimljivo je da su itekako evidentne Bašićeve veze s kineskim firmama. Naime, Bašićev “Lager” u Posušju je, između ostalog, zastupnik najvećih svjetskih proizvođača građevinskih mašina.
Zatvaraju oče pred korupcijom
No, još zanimljivije je da Bašićev “Lager” ima potpisan sporazum s kineskom korporacijom China Energy o izgradnji termoelektrane u BiH snage 700 MW.
Prije tri godine Bašić i njegovi kineski partneri poslali su općinskim vlastima u Sanskom Mostu pismo namjere kojim iskazuju interes za izgradnju termoelektrane na području te općine, te su naveli kako je “riječ o potencijalnoj investiciji od 2,3 milijarde maraka”.
Marinko Čavara: Predsjednik FBiH često daje podršku navodnim kineskim investitorima, ali su rezultati saradnje nevidljivi
O ovoj investiciji, te partnerstvu s Kinezima, Bašić je nastojao da ne priča previše. Iako je evidentno da su rijetki oni koji žele bilo šta javno reći o odnosima s kineskim potencijalnim investitorima u BiH, jasno je da je mnogo nejasnoća u vezi s tim kako kineske državne firme, koje pak posluju po pravilima vlasti u Kini, tako olako dobijaju pravo na korištenje naših resursa i zbog čega im se pogoduje u tim poslovima, odnosno kako im je faktički omogućeno da trguju koncesijama. O tome bi, kaže i naš izvor dobro upućen u “kinesku investicijsku ofanzivu u BiH”, koji je i sam bio uključen u neke pregovore s Kinezima i samo ga, kaže, neki ugovori koji su još na snazi obavezuju na šutnju i anonimnost, prije svega, računa trebale povesti državne institucije.
– Moram reći da je svaki investitor dobrodošao. Međutim, ono što je zabrinjavajuće, a imajući u vidu reputaciju Kine, u smislu da je njihov kapital korozivan i njihovim izvorima finansiranja nedostaju transparentnost i odgovornost i uz sve te finansije potiču iz jednog autoritarnog režima, jeste to da li Kina preko firmi u svom vlasništvu na neki način kupuje blagonaklonost bh. političara koji im pogoduju danas kod ovladavanja prirodnih resursa, a sutra to može biti iskorišteno čak i na uticaj prilikom donošenja političkih odluka koje idu u njihovu korist. Krajnje je vrijeme da se državni nivo, prije svega Parlament BiH, odredi prema djelovanju i odnosu Kine u BiH. Jer, do sada smo prema navodnim ulagačima, od kojih mnogi nisu ni realizirali najavljene projekte, vidjeli samo servilan odnos domaćih političara koji bi trebali štititi i prema Ustavu i zakonima interese ove zemlje i njenih građana, a ne Kine. Mi svjedočimo da Evropska unija, kojoj BiH teži, ima brojne kritike na razne kineske inicijative u Evropi, u smislu poštivanja pravila EU, a u BiH niko o tome ne vodi računa, nego se u javnost plasiraju informacije o navodnim kineskim investicijama, koja su mahom kreditna zaduženja i prava Potemkinova sela. I zato je zapanjujuće da svi zatvaraju oči pred općepoznatom činjenicom da su tajnost, nedostatak transparentnosti i korupcija uglavnom način poslovanja kineskih kompanija, što samo može dodatno utjecati na ionako rasplamsalu korupciju u BiH – zaključuje naš sagovornik.