Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Priroda se ne šali. Ni silna, organizovana, prebogata zapadna Evropa nije se mogla izboriti sa katastrofalnim poplavama. Od Njemačke i Švajcarske do Luksemburga voda je odnijela najmanje 200 života i uništila na stotine gradova i sela. A šta će se desiti ako potop zadesi raštimovanu, siromašnu, korumpiranu Bosnu i Hercegovinu? Da li će nam se ponoviti 2014. godina?
piše: Milkica Milojević
Kataklizmične slike iz evropskog komšiluka mnoge su u BiH podsjetile na katastrofu od prije sedam godina. I na činjenicu da smo, sve su prilike, i danas, kao i 2014. prepušteni na milost – nebesima.
Ovih dana Bosnu i Hercegovinu je, slava nebesima, okrzuo samo krajičak evropskog potopa. U Modriči, Zavidovićima, Žepču, Vitezu … poplavljene su ulice i polja. Ali ove male, skrajnute opštine su daleko od Sarajeva i Banjaluke, pa su vijesti o mukama i strahovima mještana, koji su dobro zapamtili 2014. godinu, spomenute tek usput, negdje u posljednjim minutama TV dnevnika.
I dok kiše padaju, bjesomučno, pa naglo stanu, pa opet padaju, dok rijeke u BiH nadolaze, dramatične slike iz Njemačke, Belgije, Nizozemske … ovde se prate sa filozofskim mirom, kao da se sve to dešava, recimo, na Marsu, ili bar u južnoj Australiji.
Iz diplomatsko konzularnih predstavništava je dojavljeno da među stradalima nema državljana BiH. A Fadil Novalić je, u ime pola Bosne i Hercegovine, pazite sad, ponudio pomoć Njemačkoj!
I to bi, ustvari, bilo sve.
Dok zapadna Evropa traga za nestalima, a veternaka Angela Merkel obilazi poplavljena područja, političari u BiH se, kao i obično bave sudbinskim temama.
Treba li „objediniti“ funkciju predsjednika Republike Srpske i „srpskog“ člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske? Da li bi ovakav, inače relano neostvariv manevar, značio „jačanje međunarodne pozicije Republike Srpske? Ili je to tek još jedan bezobrazan „prenos nadležnosti“? Da li se vlast u Banjaluci opet bavi velikosrpskim poslima i razbijanjem BiH? I tako dalje…
I dok se političari šibaju saopštenjima, sve jedni drugima bjesomučno odgrizajući repove, kiša pada, pa stane, pa opet pada.
A vodostaji rijeka, valjda, rastu? Ili ipak, slava nebesima, ne rastu? Ko će ga znati, jer o kišama, vodostajima, stanju na nasipima, niko ne obavještava narod.
Zvaničnici nemaju kad, zauzeti su pred – predizbornom kampanjom, za izbore koji će se dogoditi tek u jesen iduće godine. A do tada još mnogo sela i gradova može biti potopljeno, ako proviđenje nebesko ipak okrene ćurak, pa se umjesto na blaziranu, prebogatu i preorganizovanu zapadnu Evropu, ustremi na nesretni Balkan.
Niko ovih dana nije stao pred javnost BiH i jasno rekao: ljudi, takva i takva stvar, ne bojte se, ovo što je zadesilo Njemačku neće zakačiti nas, u BiH je hidrološka situacija stabilna.
Niko, ovih dana nije stao pred javnost BiH i jasno rekao: ljudi, takva i takva stvar, poplave nam prijete, spremite se, borićemo se zajedno.
Niko, ovh dana nije stao pred javnost BiH i jasno rekao: ljudi, takva i takva stvar, od 2014. godine uradili smo na zaštiti od poplava to i to, više nismo mogli, nema para, nema stručnjaka, nema resursa.
Niko iz opozicije nije ovih dana stao pred javnost BiH i optužio vlast što nije uradila dovoljno na zaštiti od poplava.
Niko se u BiH, ovih dana, ne bavi ovom temom. Ni pozicija, ni opozicija. Ni stručna, ni nestručna javnost.
Što bi se reklo u jednom popularnom pop pjesmuljku: Pada kiša danima, ka okeanima, koga to zanima!
I to treba razumjeti. Jer poplave su vrlo, vrlo ozbilja stvar. Nije to sjesti za računar, pa sklepati saopštenje sa nekoliko bombastičnih riječi poput četnik, ustaša, strani plaćenik… kojima se javnost tako lako i zgodno zamajava.
O poplavama i zaštiti od poplava, kao, uostalom ni o ekologiji, ekonomiji, demografiji… političari u BiH nemaju pojma!
Poplave koje su nas zadesile prije sedam godina pokazale su da u ovoj zemlji, ne funkcioniše ništa, osim solidarnosti malih običnih ljudi. Pa i ta solidarnost se često zaglavljivala u stranputicama trulog nefunkcionalnog sistema. Mladi ljudi, spremni da pomognu stradalima su, sjećate se, satima čekali, da ih neko rasporedi i pošalje na teren. A paketi sa humanitarnom pomoći su lutali, pa završavali na trgovima poplavljenih gradova…
U Doboju, koji je najteže pogođen poplavama, i gdje je poginulo 11 ljudi, postojala su dva centra za prikupljanje i distribuciju pomoći, koja su bila u permanentnom tihom ratu. Jedan je bio pod kontrolom SDS- a i tadašnje lokalne vlasti, drugi pod šapom SNSD.
I šta se, od 2014. godine, promijenilo?
Ako je suditi po nekim ranijim izvještajima medija, jedino da su spasioci danas opremljeniji i spremniji da priteknu u pomoć poplavljenima. Civlina zaštita RS je tako, dobila savremenu opremu, organizovala se i uvježbala ljudstvo i sve su prilike da se ne bi obrukala, kao u maju 2014. godine, kada, narodski rečeno, nisu znali kud gone.
Ojačani su, navodno, i stari nasipi iz doba SFRJ i malo pročišćeni odvodni kanali. I to bi, ustvari, bilo sve.
Sve u svemu, tamo gdje postoje vodoprivredni objekti izgrađeni u doba Titine Juge, postoji i neka nada, da bi se, ako rijeke opet podivljaju, narod mogao spasiti. Tamo gdje takvih objekata nema, piši propalo!
Ljudi koji su, sve sa urednom građevinskom dozvolom, kuće izgradili na područjima gdje nema adekvatne oborinske kanalizacije, i oni koji žive pored malih rijeka, koje su, zahvaljujući klimatskim promjenama i tajkunskoj grabeži postale velika prijetnja, mogu samo da se mole Bogu!
A šta bi sa 55 miliona evra, koliko je iz Evropske investicione banke, dato Bosni i Hercegovini za zaštitu od poplava? Nemamo pojma! Tek tu i tamo se na ovu temu pojave nekakve poluvijesti o nekim maglovitim projektima, koji traju li traju.
Priroda se, vidjeli smo, ne šali, ali u BiH to niko ne zarezuje.
Priroda se ne šali, ali se vlastodršci šale, sprdaju, da ne kažem zajebavaju, sa našim životima.
Potop, dakle.
Kolumne „Crveni karton“ objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH. Autorka kolumni je dugogodišnja novinarka, aktivistkinja i feministkinja, koja je u mladosti bila prva žena fudbalski sudija u BiH
Autor: Impuls