Godinama su obespravljeni radnici u Tuzli svake srijede protestovali u borbi za radnička prava, bez kojih su ostali u nemilosrdnoj privatizaciji. Posljednjih godinu dana, radnici više ne izlaze na ulice, njihova borba je utihnula. Razlog tome- nije samo pandemija koronavirusa, jer je u pandemiji izgubljeno na hiljade radnih mjesta. Razlog je što su vlasti uspjele ušutkati radnike.
Emina Busulađić godinama se borila za prava radnika Dite i svih propalih tvornica u Tuzli. I sama se prisjeća kako je Tuzla bila simbolom radničke borbe. Danas, iako prava radnika sve teža, radnička borba je utihnula.
“I ja sam sama o sebi odlučivala. Ili ću biti rob ili ću dići svoj glas. Teško je sad, teško je. Jako je puno nezainteresovanih i kažem vam opet da treba vođa. Idemo u još goru propast. I nemojte samo radnike, gdje su penzioneri, gdje su drugi, gdje su svi građani. Svima je nama metak u čelo s ovakvom politikom i neradom vlade”, kazala je aktivistkinja za ljudska prava Busulađiževa.
Vahidin Mujagić, novinar O kanala prosvjede radnika u Tuzli je pratio od 2005. godine. Ističe da su se radnici povukli, ne zbog pandemije, nego zato što ih sustav ove zemlje nije zaštitio nego stao protiv njih.
“Problemi su i dalje tu. Samo evo, radnika nema. U sve to, u gušenje radničke bune i protesta su uključeni Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, sudovi, vlast, stečajni upravnici pa i pojedini radnici i članovi sindikata koji su ušli u neku spregu s vladajućim strukturama i našli neku svoju internu korist,” istakao je Mujagić.
Profesor na Univerzitetu u Tuzli Vedad Pašić bio je uvjeren da će radnici iz Tuzle postati simbolom glasa naroda. Sudjelovao je 2014. godine u formiranju građanskog plenuma. Međutim, danas taj radnički duh kao da je netko samo ugasio.
“Sve više i više se bojim da jesmo izgubili, ovdje u Tuzli nažalost ne vidim širu podršku za zahtjeve od 6.aprila koji su upitili kolege i kolegice s Filozofskog fakulteta i drugih fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Nažalost nešto tako slično, osim u pojedinačnim slučajevima, uključujući i moj lični nije dogodilo niti ostvarilo”, rekao je Pašić.
Radnici su ostali i bez podrške svojih sindikata koji su se povinuli pred politikom pa stoga, ne treba čuditi što su brojni radnici prestali vjerovati u BiH i svoj rad i znanje poklonili drugoj državi.
“Vidimo probleme i u Sindikatu BiH, borbu između njih ko će držati određene pozicije. Mnogi su se priklonili vlastima i više su radili za vlast nego za same radnike. Tako da grad Tuzla je izgubio taj industrijski duh i radničku klasu, ali još uvijek nismo izubili jednu vrstu solidarnosti i empatije,” kazao je predsjednik Foruma građana Tuzle Vehid Šehić.
Svi se pitaju, zašto su utihnuli i rudari koji se svaki mjesec štrajkovima bore za plaće i o čijim životima i radnim mjestima ovih dana odlučuju, nitko drugi nego političari ove zemlje.
Maja Nikolić – bhrt.ba