Misterija najstarije svjetske pustinje: Krugovima smrti niko se ne približava

Neki vjeruju kako je riječ o otisku bogova, dok drugi ovi tragove u Namibiji povezuju s vanzemaljskim životom. Iako ih lokalno stanovništvo u Namibiji naziva još i krugovima smrti i ne smije im se pridružiti, ovaj afrički fenomen koji deceniju zbunjuje naučnike u svijetu, poznatiji je pod nazivom “vilinski krugovi”.

“Vilinskih krugovima” nazivaju se ispravnim, okrugle, gole površine tla okružene ravnice pokrivene travnatim rastinjem. Prečnik im uglavnom kreće od dva do 15 metara. Čudnovati beživotni krugovi nestaju nakon nekoliko decenija. Manji krugovi traju u prosjeku 24 godine, dok vece mogu opstati cak i odraditi 75 godina.

Njihovo postojanje u Namibiji naučnika bilo je poznato još od 1970. godine, kada su većinom teoretičari zavjerovali s NLO-om, ali su naučnici predstavili nekoliko ozbiljnih hipoteza ili svojih mogućnosti u prosjeku. Iako su bili u Australiji, oni su u Namibiji daleko najveći, okruženi visokim travom i rašireni u jednakim razmacima.

Najpoznatija legenda domorodačkih plemena Afrike kaže kako krugove pravi zmaj nastanjen ispod Zemljine kore. Naime, njegov je vatreni dah stvorio mjehuriće i spaljivao svu vegetaciju na površini, a to je objavljivanje zbog čega praznovjerno lokalno stanovništvo ne želi ni dati “vilinskim krugovima” – jer vjeruje kako bi trenutno mogao izgorjeti pri svom smještajnom smještaju.

Oni s optimističnim vjerovatnim vjerovanjima smatraju kako da se odvoje bogova koji ih čuvaju, prenosi hrvatski Express.

Naučnici i laici su špekulisali da su do ostaci udarali meteora, mjesta gdje se zebre bacaju po zemlji, toksini iz biljaka euforbija, gljivice ili bakterije, magnetizam ili druga energetska polja ili čak lokalizirano radioaktivna mjesta.

https://www.youtube.com/watch?v=2VNyo9AoA8I 

Donedavno se smatralo da je misterija riješena kad je njemački biolog Norbert Jirgens sa sveučilišta u Hamburgu objavio istraživanja u kojima se navodi da su ova neobična pojava rezultata “ekoinženjeringa”, odnosno termita psammotermes allocerus. Tijekom studija, on je pronašao ovu vrstu termita u više od 80 posto krugova, kao i svi krugovima nastalim u novije vrijeme.

Pretpostavio je da nastaju kada se termiti hrane travom s površine i da kako zajednica u ovom izolovanom ekosistemu raste, tako se i broj krugova povećava.

Iako teza djeluje racionalno, njegov rad su osporili mnogi naučnici koji se također bave fenomenom “vilinskih krugova”.

Prema njima, Jirgens je pomiješao uzrok i posljedicu, da su termiti naselili krugove kasnije, vidjevši ih kao pogodno okruženje za život svojih zajednica.

“Pojava takvih uzoraka u prirodi je veoma neobična. Ovdje su na snazi jake sile”, ističe Stefan Gecin iz Istraživačkog centra za životnu sredinu iz Lajpciga, prenosi Sputnik.

Gecin i njegove kolege poručuju da su termiti inače raspoređeni u nepravilnim rojevima u divljini i da nikako ne bi bili u stanju da formiraju ovako pravilne oblike, dodajući kako dosad nije pronađen nijedan dokaz da su termiti krivci za krugove.

Za njega je logično objašnjenje da trava raste u samoregulišućim uzorcima zbog ograničenih zaliha vode. Uporedili su situaciju s rastom biljaka u šumama, na primjer, u mladoj šumi biljke rastu relativno blizu jedna drugoj, ali tokom godina se vegetacija proredi kako bi staro drveće imalo dovoljno prostora i izvora hrane. Upravo bi takvo “takmičenje za resurse” moglo biti uzrok formiranja krugova.

Usporedio sam sve pokušaje i različite teorije, do danas niko ne može sa sigurnošću da objavi milione tih misterioznih krugova koji se pojavljuju u najstarijoj pustinji svijeta.

(Radiosarajevo)