To su Deklaracija SDA i zaključci Glavnog odbora SNSD-a u kojim je, između ostalog, najavljeno kako bi RS mogla krenuti putem samoopredjeljenja.
Masa neobavezujućih floskula
„I u jednom i u drugom slučaju se radi o političkim stavovima koji ne proizvode nikakvu obaveznost, a ujedno čine masu floskula koju se servira neuku svijetu. Usporedite, uostalom, Deklaraciju SDA i neke fakte. S njom se maše kao dokazom kako je SDA odlučila da sve više postaje bosanska a sve manje bošnjačka. U stvarnosti, međutim, zadnji kongres SDA je , ako se dobro sjećam, prvi poslije Alijine smrti koji u predsjedništvo SDA nije uključio ni jednog ne-Bošnjaka – a po onome što uspjeh upratiti, samo jedno ili dva mjesta su osigurana za njih i u Glavnom odboru stranke“, kaže profesor Kukić.
S druge strane, dodaje Kukić, u Deklaraciji se potencira bošnjački identitet – na nekim mjestima, istina, i bosanski – nigdje, pak, i bosanskohercegovački. Na koncu, kaže se kako je cilj SDA sve više biti građanska a sve manje etnička, i stranka koja će štititi sve forme manifestacije građanskih prava – a u Predsjedništvu partije, od devet potpredsjednika samo je jedna žena iako žene čine većinu ukupnoga biračkog tijela.
Naš sagovornik dodaje kako je isto i s odlukama posljednjega Glavnog odbora SNSD-a.
„Zapravo, Glavni odbor je iza tih odluka stao, a stvarno se radi o odlukama Milorada Dodika koji se iza Glavnog odbora skriva kako bi izbjegao neugodnosti koje bi ga mogle stići. I Glavnom odboru i Dodiku je, prije svega, jasno da priča o samoopredjeljenju nema uporišta u Ustavu i da bi, ako bi ju se koristilo, značila udar na ustavni poredak“, ističe on.
Kukić dodaje da im je je jasno, isto tako, da Daytonski sporazum predviđa mogućnost, ali i procedure promjena Ustava – ali i to da se iste procedure imaju poštovati i u slučaju da se dio prenesenih nadležnosti ponovo hoće povratiti na entitete.
„I da je svako drugo postupanje također udar na ustavni poredak koji će pokrenuti i garante Daytonskog sporazuma, ali i pravne mehanizme BiH kao države. I stoga galama, koja se stvara, za cilj i nema ono što se galamom najavljuje nego potpuno druge stvari kojima se produžava vijek vlastitog političkog trajanja“, kaže akademik Kukić.
Sinkronizacija
To otvara i pitanje da li ove dvije politike idu jedna drugoj na ruku i koliko se međusobno nadopunjavaju. Kukić smatra da bi bilo naivno vjerovati kako ono, što se narodu bosanskom i hercegovačkom servira iz etnonacionalističkih utvrda, nastaje bez ikakve međusobne sinkronizacije – i kako mu je razlog isključivo u nakani da se zaštiti „svoj“ narod i njegovi interesi. Jer, istina je upravo suprotna.
„SDA deklaracijom obećava građansku Republiku BiH, a svojim glasovima omogućuje i SNSD-u i HDZ-u apsolutnu kontrolu Doma naroda državnog parlamenta, pa i kontrolu svih procesa u BiH kao državi i društvu. K tome, lider SDA još, u pretkongresno večer prodaje narodu maglu kako je potpuno svejedno imaju li SNSD i HDZ u Domu naroda 3 ili 4 delegata. A to je, dakako, laž zbog koje bi mu, da pravu istinu znaju, svi oni koji su ga na biračkim listama zaokruživali trebali prvi slijedeći put prekrižiti – i to po nekoliko puta, da mu se i sjeme zametne“, kaže Kukić.
S druge strane, dodaje Kukić, Dodik u javni prostor lansira floskulu kako je politički stav SDA, izražen u njezinoj Deklaraciji, dosad najžešći atak na Daytonski sporazum.
„A to, dakako, nema veze sa stvarnošću. Jer, to je politički stav, a Dodik, isto kao i Izetbegović, zna da oživotvorenje toga stava podrazumijeva ustavne promjene prema procedurama koje Ustav propisuje. A one, među inim, traže društveni konsenzus kojeg je nemoguće zamisliti bez partija iz RS-a, u ovom momentu bez SNSD-a, a kojeg nema – ni sada, niti će ga biti slijedećih barem desetak godina. Prema tome, razlog galame ni nije bojazan da bi se ta vrsta ustavne promjene mogla dogoditi, nego potreba da se jedan politički stav iskoristi za novo političko talasanje. Uostalom, gotovo identična Deklaracija, i s istim ciljevima, je usvojena i na prethodnom kongresu SDA 2015. godine. I nešto se ne sjećam da je Dodiku tada zasmetala, barem na nju nije javno reagirao“, naglašava Kukić.
Građani odlaze
Kakve ovo posljedice može imati po budućnost BiH kada ni sadašnjost nije nimalo dobra, Kukić objašnjava dadezintegracijski procesi, nažalost, poprimaju sve snažniji intenzitet – i u čitavu priču uvlače sve više aktera.
„Prije svega, građanima BiH se zbog najava novih etnonacionalističkih revolucija sve više javlja mučnina u želudcu – i sve više ih odlučuje spakirati kofere i otići. A na stotine tisuća ih se na to već odlučilo i u ovom momentu svoju budućnost planiraju u sasvim drugim dijelovima svijeta“, kaže Kukić.
S druge strane, nastavlja Slavo Kukić, u čitavu priču se, kako stvari stoje, sve intenzivnije uvlače i susjedne zemlje – Srbija i Hrvatska posebice.
„Na zasjedanju hrvatskog Sabora je, primjerice, ovih dana u središtu pozornosti bila Deklaracija SDA – da je to još jedan udar na Hrvate BiH kao jednakopravan i konstitutivan narod, da ga se želi pretvoriti u nacionalnu manjinu, da Hrvatska ima obavezu zaštititi ga i da ne nabrajam. Moram priznati, i samu mi je bilo mučno gledati i slušati ono što se s govornice hrvatskog Sabora moglo čuti – a to su slušali i gledali i oni, Hrvati u Hercegovini prije svega, koji o pozadini ne znaju baš ništa. I koji vjeruju da je, sve to što nekakvi ljubići, raguži i ini zbore, istina koja upozorava što nam se sve može dogoditi ne budemo li svi pod istim, Čovićevim i HDZ barjakom. Ne kažu im, međutim, ti isti da sličnih deklaracija u zadnjih nekoliko godina nije falilo ni u njihovim kuhinjama – a o tome bi računa morali voditi i oni koji im osiguravaju saborsku govornicu za zaluđivanje i hrvatske i svjetske javnosti, ali i vlastitog naroda u BiH“, pojašnjava on.
On dodaje kako je za subotu, potom, najavljen sastanak svih političkih partija iz RS-a s Vučićem, a on je, i srbijanska premijerka također, već izjavio kako je Deklaracija SDA upozoravajuća i kako u vezi s njom moraju upotrijebiti kolektivni mozak, a tek onda izići sa zajedničkim stavom u javnost.
„Smeta mu, dakle, politička Deklaracija SDA, a ne smetaju mu iste deklaracije SNSD-a, još više svakodnevno negiranje BiH kao države iz usta Milorada Dodika. Naprotiv, u tim situacijama redovito koristi floskulu kako se ne želi miješati u unutarnje stvari druge države itd“, kaže Kukić.
Potpredsjednik NS RS Senad Bratić podnio je ostavku nakon najave SNSD-a da će ga smijeniti, a pri tome je isti taj Bratić svojim glasom pomogao da SNSD ima četiri delegata u Domu naroda BiH.
„I ne samo to. Njegov izbor na tu funkciju gospodin Izetbegović koristi kao argument zašto je podržao Dodikove kandidate u Domu naroda. Eto, sada ima dupli gubitak – blokadu rada državnoga parlamenta, dakle blokadu funkcioniranja države, a i gubitak potpredsjedničke pozicije u Narodnoj skupštini RS-a. No, u čitavoj toj priči je najmanji problem Bratić ili neki njemu sličan. Svi oni su, na ovaj ili onaj način, potrošna roba i u funkciji produživanja vijeka trajanja političkog koncepta iza kojeg zajedno stoje. A Bratić i bratići će, budite bez brige, biti zbrinut na način da neće biti nezadovoljan“, zaključio je Slavo Kukić.
H. LJ.
(Vijesti.ba)