Nezavisna, fatalna, posvećena stvaranju, samosvjesna, slobodnog duha i inteligentna izazivala je i kritiku i oduševljenje. Bila je žedna znanja o svijetu, ali i skeptična prema društvenim i vjerskim običajima svog vremena. Sama sebi dovoljna iz patnji je uspijevala da izvuče ono najbolje i doprinese svojoj životnoj sreći. „Vatra i led“ tako su je opisivali savremenici.
piše: Ilijana Božić
Njen život je simbol mogućnosti drugačijeg života. Život i djelo ove umjetnice pokazuju temeljne probleme promjena u kulturi na primjeru sudbine žene koja se mijenja.
Pokazivala je razumijevanje za kulturu u kojoj mi danas živimo. U svojim književnim i psihoanalitičnim djelima ona pokušava da pronađe samu sebe kao dijete, kao mladu majku, kao ljubavnicu, kao suprugu, nemajku, umjetnicu. Pita se koje mogućnosti nudi život njenog doba i šta su joj prepreke. Birala je sve što je u njeno vrijeme bilo nemoguće dokazati, a na čuđenje svih dokazivala je da ono što se definiše kao nemoguće i nije tako nedostižno.
Život
U Sankt Peterburgu, u porodici Gustava fon Salomea rodila se Lu, jednog hladnog februarskog dana, davne 1861. godine. Otac joj je bio njemačkog porijekla, a u Rusiji je boravio jer je bio u službi kralja Aleksandra II Romanova. Majka joj je bila Dankinja. Mala Lu, kako su je zvali, bila je zaštićeno i omiljeno dijete u porodici, jer je bila dugo očekivana kćer. Porodica je već imala petoricu sinova, tako da je Lu bila mezimica. Zapisano je da je upravo ta okolnost od nje napravila posebnu ženu koja je u životu željela samo slobodu. Od najranijeg djetinjstva pokazivala je interesovanja za filosofiju, religiju i nauku. Stekla je bolje obrazovanje od većine žena tog vremena. Pastor Hendrik Gijo koji je bio nastavnik djeci kralja Aleksandra II Romanova bio je zalužan i za njeno obrazovanje. Lu je imala svega 17 godina kada mu je uputila pismo. Bilo je to u maju 1878. godine:
„Pišem Vam gospodine pastore sedamnaestogodišnja devojka, koja je jedinica u svojoj porodici i u sredini svog okruženja, jedinica i u tom smislu što je usamljena u svojim shvatanjima. Niko ne deli sa njom iste vrednosti, da ne govorimo o tako ozbiljnim i dubokim pitanjima“.
Razne intrige su se plele oko njihovog odnosa. Pričalo se da je pastor bio opčinjen malom Lu. Imao je 42 godine i brak. Kazivalo se da joj je dozvoljavao da piše i njegove propovijedi, od kojih je jedna zamalo izazvala veliki skandal. Njegova opčinjenost njome bila je tolika da se čak spremao na razvod. U tom periodu Lu Salome umire otac, a pastor Gijo skuplja hrabrost da je zaprosi. Za Lu pastor Gijo je bio idol i veoma autoritativna ličnost. Slušala je njegov razgovor sa njenom majkom i zapisala:
„Kada je došao odlučni i neočekivani trenutak, kada je meni ponudio da osetim najveću nasladu zemnog života, osećala sam se nespremna za takvo iskušenje. Onaj koga sam smatrala za božansko biće, u jednom trenutku je nestao iz mog srca i postao mi tuđin“.
Tada je odbila pastora i napustivši Sankt Petersburg otišla u Švajcarsku. Savremenici Lu Salome zapisali su da je bila duhovno i erotski neodoljiva za sve muškarce koji bi se našli u njenoj blizini. Međutim, njena želja za obrazovanjem i sticanjem znanja nije prestajala, te je počela da pohađa predavanja kod čuvenog profesora Bidermana. Privukla je njegovu pažnju, a njena majka shvativši to, u strahu da se ne ponovi priča sa pastorom nagovara Lu da napusti studije. Potom su otišle u Rim, u kojem se Lu formirala u ličnost o kojoj se i dan danas piše. Ova žena, zanimljivog porijekla koja je rasla i sazrijevala u Rusiji u Rimu spaja ta dva svijeta i biva neobična i neodoljiva, možda baš zbog toga.
Oduvijek je pokazivala samostalnost i tvrdoglavost, a tokom školovanja jedina se suprotstavila jednom zloglasnom pastoru.
Djelo
Mnogo je radila i objavila je deset knjiga. Najznačajnije su „Bitka za Gospodara“, „Fridrih Niče u ogledalu njegovog stvaralaštva“,“Ruf“, „Erotika“, „I šta je Eros“. Neprestano se trudila da saznaje nove stvari. To joj je bilo omogućeno u razgovorima sa Ničeom, Jungom i Frojdom. Radila je sa Anom Frojd udžbenik dječije psihoanalize. Mjerodavni književni kritičari tog vremena hvalili su njen prvenac „U borbi za Boga“ koji se pojavio pod pseudonimom. Niče je jednom njenom pjesmom bio dirnut do suza. Njeno djelo je učestvovalo u književnim preokretima. U njima je primjetan uticaj romantizma i simbolizma u stavu prema životu. Primjetni su i uticaji dadaizma i egzistencijalizma. Mnogi stavljaju pod upitnik književno-umjetničku vrijednost njenog djela. Napisala je eseje o Ničeu, Tolstoju i Rilkeu. Pisala je eseje o psihoanalizi i feminizmu. Napisala je priče za djecu i autobiografiju „Moj život“.
Lu Salom i Fridrih Niče
Zajedno sa majkom Lu je tokom zime 1882. godine otputovala u Rim da posjeti majčinu prijateljicu Malvidu fon Mejzenburg. Malavida je bila spisateljica radikalnih stavova i bliska Ničeova prijateljica. Zajedno sa Ničeom živio je jevrejski filosof Paul Re. Niče je o dolasku male Lu saznao iz Reovog pisma u kome je naglasio da će da je zaprosi. Lu Salome ga je tada odbila. Kada je Fridrih Niče prvi put sreo Lu Salome pitao ju je:
„Koje su nas zvezde spojile?“
On se, kao i njegov prijatelj Re, odmah zaljubio u mladu Lu koja je željela da što duže ostane izvan granica Rusije i uživa u pažnji koju su joj pružali intelektualci i umjetnici. Niče je zamolio Rea da zaprosi Lu u njegovo ime, ne shvatajući da je i njegov prijatelj ludo zaljubljen u nju. Obojica su željeli da joj pomognu da ostane izvan Rusije što duže. Ona tada nije bila svjesna kako djeluje na muškarce i željela je da se posveti samo obrazovanju. Ničeovi biografi smatraju da je njihovu vezu najviše zakomplikovao njegov odnos sa sestrom Elizabet i majkom koja je zauzimala najvažniju ulogu u religiozno matrijarhalnoj porodici. Ni ona ni Elizabet, koja je sa bratom bila veoma bliska, nisu željele da Ničea ostave van kontrole. Međutim on se upuštajući u vezu sa Lu zaputio u pravu ljubavnu oluju. Mislio je da mu sestra može pomoći, želio je da im ona bude pratilja tokom studijske godine koju je isplanirao sa Lu i Reom. Njih troje su živjeli kao u komuni, djeleći zajednička interesovanja i vodeći filosofsko-psihološke razgovore iz kojih je Lu učila. Ali Elizabet je bila veoma podozriva prema Lu i nije željela da mu pomogne. Zajedno sa majkom smišljala je kako da ga rastavi od ljepotice koja je došla iz Rusije.
Krajem aprila, Lu Salome i njena majka, zajedno sa Ničeom i Reom otputovale su do jezera Orta u Alpima. Jednog dana Niče je ostao sam sa svojom ljubavi. Otišli su u šetnju, poslije koje su njena majka i Re bili veoma uznemireni. Godinama kasnije Lu je kazala:
Da li sam poljubila Ničea ili ne, ni danas sama ne znam“.
Niče je neposredno poslije toga u pismu koje je poslao Lu napisao:
„ Dugujem ti najlepši san svog života“. A kasnije:
Lu na Orti je bila drukčije biće“.
Niče je bio veoma zaljubljen i svima je neprestano pričao o njoj, prijatelji su govorili da je postao potpuno drugi čovjek. On i njegova ljubav sreli su se ponovo u Lucernu kada ju je lično zaprosio. Tada ga je Lu Salome odbila. On počinje da sumnja da je ona u ljubavnoj vezi sa Reom, te da su ga sve vrijeme koristili kako bi opravdali svoju vezu. Pod tim utiskom Niče je sa fotografom Žilom Boneom napravio poznatu fotografiju na kojoj se nalaze sve troje u jednoj neobičnoj situaciji. Naredio je da Lu klekne na mala farmerska kolica držeći bič, dok su on i Re stajali ispred kolica koja su konopcima bila vezana za njene ruke. Slika odražava stanje u kojem je bio Niče, a o tome svjedoči i čuvena rečenica koju je napisao:
“Ideš ženama? Ne zaboravi bič”.
U Bajrotu u Njemačkoj, sreli su se nakon nekoliko godina ponovo. Re, Niče i Lu su uspjeli da ubijede njenu majku da je ostavi u Zapadnoj Evropi i dogovorili se da zimu provedu studirajući u Beču. Niče je uživao u njihovim zajedničkim trenucima. Ona je o tome zapisala u svom dnevniku:
“Takođe provodimo srećne časove na ivici šume na klupi blizu njegove kuće. Kako je samo dobar osećaj smejati se i sanjati i pričati pod predvečernjim zracima Sunca “.
Ubrzo dolazi do potpunog razdvajnja. Biografi smatraju da je na to uticala Ničeova sestra koja ga je finansirala i koja je bila zgrožena Luinim nekonvencionalnim navikama i šokantnim ponašanjem prema muškarcima. Ubrzo je Ničea napustila sestra, došao je u sukob sa majkom a i prijatelji su ga napuštali. Potom se posvađao sa Lu koja se zajedno sa Reom vraća u Berlin ne pozdravivši se sa njim. Lu tada počinje otvoreno da živi sa Reom. Lu Salome je konačno doživjela ono što je oduvijek htjela. Dobila je nezvaničnu ljubavnu vezu ispunjenu večernjim druženjima sa mladim intelektualcima. Razočarani Niče je tada shvatio da su Lu i Re potuno opijeni jedno drugim. Pod uticajem svega toga nastalo je njegovo čuveno djelo “Tako je govorio Zaratrusta”. Lu Salome je bila Ničeova platonska ljubav. Ono što je ostalo iz ovog odnosa jeste pismo koje joj je jednom prilikom uputio:
“Da li ja mnogo patim, beznačajno je prema pitanju da li ćeš ili nećeš, draga Lu, ti sebe ponovo pronaći. Nikad nisam imao posla sa tako jadnom osobom kakva sit i: neznalica, ali oštroumna, koja obilato koristi ono što joj je poznato, bez ukusa, ali naivna u toj mani, iskrena i pravedna u malim stvarima, bez upornosti obično. Šire gledano u celokupnom stavu prema životu nepoštena, potpuno bezosećajna u davanju ili uzimanju: bez duha i bez sposobnosti da voli, u afektu uvek bolesna i blizu ludila, bez zahvalnosti i bez stida prema dobročiniteljima a naročito nepouzdana. U želju za ekspanzijom vešta, puna samoograničenja u odnosu na seksualnost muškarca.
Tvoj F.N.”.
Ljubavi
Nakon odlaska Ničea iz njihovog života Lu i Re su živjeli još par godina zajedno. Ona je upoznala Fridriha Karla Andreasa u dobi kad je imala 26 godina. Neki tvrde da u tom braku nije bilo seksualnih odnosa te da Lu nije bila pretjerano zainteresovana za bračni život s njim. Međutim, Lu u svojoj autobiografiji o mužu piše sa dosta posvećenosti i ističe kako je on čovjek od koga se mladost i starost razlikuju manje nego kod drugih ljudi. Kada je on dobio ćerku sa služavkom, Lu to nije pretjerano pogodilo, a o djetetu se brinula posvećeno kao da je njeno vlastito. Živjeli su do njegove smrti.
Kada joj je bilo 36 godina sreće pjesnika Rilkea koji je bio 14 godina mlađi od nje. Tada je još uvijek bila u braku. Njihova romansa je potrajala četiri godine, a bila je obilježena raskošnom prepiskom koja se nastavila i nakon raskida. Biografi navode da je Rilke možda bio njena najveća ljubav. Provodili su zajedno dosta vremena, a njen muž je u njemu video samo dobrog kućnog prijatelja. Na njen nagovor Rilke je uzeo ime po kome je ostao upamćen, to je Rajner. Bila je njegova muza, koja ga je neprestano inspirisala. Zahvaljujući njoj napisao je najljepše pjesme. Zajedno su putovali u Rusiju, učila ga je da govori ruski, upoznala gas a literaturom Dostojevskog i Tolstoja. Pisao joj je 1897. godine u junu iz Minhena:
“Niko to ne zna. Ja sam, o draga moja,
Kao kralj medju tim bogatstvom
I znam ko je moja kraljica.”
Kada je zahtijevao da ona napusti muža, Lu nije pristala i tu dolazi kraj njihove ljubavi, ali ne i prijateljstva. Posljednje pismo joj je napisao pred smrt jednog hladnog novembarskog jutra 1926. godine.
Kraj
Ostatak života ova zagonetna žena provela je družeći se sa stvaraocima i mnogo je putovala. U Vajmaru se srela sa Sigmundom Frojdom 1911. godine na kongresu psihoanalize. O njemu je zabilježila da se šalio na račun brzine kojom je željela da nauči psihoanalizu. Zabilježila je:
“Uprkos sve većim teškoćama koje je Frojd imao sa govorom i sluhom, nas dvoje smo imali nekoliko nezaboravnih razgovora”.
Lu Salome je umrla u nacističkoj Njemačkoj 1937. godine. Njena neobična životna priča predstavlja svjedočanstvo snage ljudskog duha, moći intelekta i nevjerovatnih dometa do kojih mogu da dovedu iskrene emocije.
Autor: impulsportal.net