Wednesday, November 20, 2024

U istočnoj Hercegovini nema sigurne kuće

U Istočnoj Hercegovini ne postoji nijedna sigurna kuća za žene žrtve nasilja, a “Ženski centar” u Trebinju godišnje zaprimi preko 100 prijava nasilja, potvrdili su za “Nezavisne” iz ovog centra.

Ljiljana Čičković, predsjednica Fondacije “Ženski centar” Trebinje, kaže da od 2004. godine rade na izgradnji sigurne kuće, te da se nada da će tokom 2019. godine uspjeti u namjeri da Trebinje dobije prvu sigurnu kuću u istočnoj Hercegovini.

“Jedan dio sredstava smo već dobili od Vlade RS, dio smo prikupili od građana i privatnih firmi i tadašnjeg gradonačelnika. Nadamo se da će nas i naredni gradonačelnik podržati i dati dodatna sredstva potrebna za izgradnju sigurne kuće”, kazala je Čičkovićeva.

Dodaje da su po statistikama koje vodi “Ženski centar” Trebinje tokom 2018. godine imali blizu 140 intervencija.

“To ne znači da je u pitanju 140 žena, već da su neke žene nasilje u porodici prijavljivale nekoliko puta. Nažalost, broj je povećan u odnosu na prethodne godine, mada to ne mora biti pokazatelj da je više nasilja već da su žrtve ohrabrene da prijave nasilje”, objasnila je Čičkovićeva.

Koliko je značajna i potrebna izgradnja sigurne kuće na prostoru istočne Hercegovine, govori podatak koji navodi Čičkovićeva da je najbliža sigurna kuća za žrtve nasilja ona u Banjaluci.

“Imali smo samo jedan slučaj da je žrtva bila u mogućnosti da se odseli da bi bila u sigurnoj kući u Banjaluci. To je, inače, teško izvodljivo kada su u pitanju žrtve sa djecom, jer djeca idu u školu ili vrtić, a ponekad i žrtva ima stalno zaposlenje i iz tog razloga ne može da se preseli”, rekla je Čičkovićeva.

Navodi da, iako ne postoji sigurna kuća, žrtvama pružaju besplatnu socijalnu i pravnu pomoć, te da su formirali multidisciplinarni tim za pomoć žrtvama.

“Na nivou istočne Hercegovine smo obrazovali multidisciplinarni tim, koji ukupno broji 60 institucija i organizacija. Svi članovi tog tima se uključuju kada imamo slučaj nasilja u njihovoj lokalnoj zajednici, te daju doprinos koji nije obavezujući. Na primjer, vrtići omogućavaju djeci iz takvih porodica, po dvoje djece svaki vrtić, besplatno korištenje njihovih usluga”, rekla je Čičkovićeva.

Dodaje da za žrtve nasilja takođe sakupljaju hranu, garderobu, kupuju neophodne lijekove i pomažu kod uposlenja.

“Takođe radimo na umrežavanju žrtve s institucijama. Žrtvama dodijelimo i osobu od povjerenja, koja pruža asistenciju, lično prirustvuje sa žrtvom prilikom odlaska u tužilaštvo, policiju, dom zdravlja i u sud”, navela je Čičkovićeva.

U Gradskoj upravi grada Trebinja kažu da će gradonačelnik podržati inicijativu za izgradnju sigurne kuće kada za to budu stvoreni svi uslovi.

“Kada budu stvoreni svi uslovi za izgradnju sigurne kuće u Trebinju gradonačelnik će svakako podržati tu inicijativu”, kazali su u Gradskoj upravi.

 

(nezavisne)

Povezane vijesti

NASILJE NAD ŽENAMA: Tromi sistem ohrabruje nasilnike

Foto: interview.ba

Kada prijave nasilje i odluče se na pravni postupak u kojem moraju svjedočiti o preživljenom višegodišnjem psihičkom i fizičkom zlostavljanju, žrtve se suoče sa tromim, nefunkcionalnim sistemom.

Uvijek postoji sutra – snaga žena

Foto: Claudio Iannone

Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.

Popular Articles