Prošlo je jedanaest godina od kada je, 06. novembra 2007. godine, na par stotina metara od sjedišta MUP-a Republike Srpske, sa eksplozivnom napravom ubijen građevinski inžinjer Milan Vukelić.
piše: Miljan Kovač
Naredbodavci i izvršioci ovog gnusnog čina do danas nisu izvedeni pred lice pravde, a iz Tužilaštva i nakon toliko godina imaju samo jedan odgovor: „Istraga je u toku“.
Vukelić je ubijen nakon što je javno progovorio o sprezi građevinske mafije i vlasti u Banjaluci i Republici Srpskoj. Sve što je govorio je dokumentovao, a raspolagao je obiljem dokumenata. Pristup dokumentaciji omogućavala mu je pozicija koju je obavljao. Bio je zaposlen u Zavodu za izgradnju Banjaluka (ZIBL) i bio je član komisije za prijem građevinskih radova na teritoriji grada. Bez njegovog potpisa nije mogao biti izvršen prijem ni jednog objekta u Banjaluci.
Ušao je u otvoreni sukob sa tadašnjim rukovodiocima ZIBL-a, na čelu sa Čedom Savićem, direktorom, i Aleksandrom Cvijanovićem, izvršnim direktorom tog preduzeća. Zamjerili su mu što je odbio da potpiše prijem radova na rekonstrukciji parka „Petar Kočić“, jer je, kako je tvrdio, ustanovio brojne nezakonitosti na ovom poslu. Potom je razotkrio još niz kriminalnih radnji, koje se odnose na rekonstrukciju Trga Krajine, izgradnju kolektora, otimačinu gradskih stanova…
Aleksandar Cvijanović je suprug aktuelne premijerke Željke Cvijanović. Vukelić je, između ostalog, razotkrio i da je Aleksandrovom ocu Živojinu, iako nikada nije živio i radio u Banjaluci, ZIBL nezakonito dodijelio stan u ovom gradu. Osnovni sud u Banjaluci je zbog ovog krivičnog djela Savića, nakon priznanja krivice, osudio na kaznu od 9.000 KM.
To je do sada jedina presuda donesena na osnovu brojnih prijava za krivična djela koje je podnosio Milan Vukelić.
Prije ubistva je saslušavan u policiji, a tvrdio je i da su mu u sjedištu MUP-a, ispred kojeg je poslije i ubijen, prijetili visoki funkcioneri ovog ministarstva. Dragi Milošević i Mile Šušljik. Zbog toga je, takođe, nadležnim podnio prijve. Bez ikakvog efekta.
Ubijen je 15 dana prije svečanog otvaranja nove zgrade Vlade RS u Banjaluci. Da je bio živ vršio bi prijem radova i na ovom objektu. Zajedno sa njim u autu bilo je još dvoje ljudi. Tomislav Dobrnjac ostao je bez obje noge, dok je Slava Pepinović teško ranjena. Iako je i po izjavama policijskih službenika ovaj zločin izveden profesionalno, napravom visoke razorne moći, ovo djelo nije okarakterisano kao teroristički čin, a tadašnji ministar policije Stanislav Čađo rekao je da se radi o „pojedinačnom slučaju“. Poređenja radi, slucaj kada je na zgradu u Banjaluci ispaljena zolja, iako u tom napadu nije bilo žrtava, okrakterisan je kao „teroristički čin“.
Nedugo poslije ubistva Milana Vukelića, Milorad Dodik je izjavio da „niko od članova SNSD-a nije učestvovao u ovom ubistvu“. On nikada nije odgovorio na pitanje kako je došao do tog saznanja i da li je to rezultat neke istrage za koju javnost ne zna?
U republici Srpskoj se u posljednjih deset godina dogodilo više od dvadeset neriješenih ubistava.
Ubistvo banjalučkog studenta Davida Dragičevića privuklo je veliku pažnju javnosti, a grupa „Pravda za Davida“ okupljena oko Davidovog oca, Davora, ovih dana prerasta u udruženje građana. Hiljade ljudi se već više od 220 dana svakodnevno okuplja na Trgu Krajine, koji su građani preimenovali u Davidov trg, tražeći istinu i pravdu o ovom zločinu. Po opštem uvjerenju, razotkrivanje i privođenje pravdi ubica Davida Dragičevića, čija se smrt dovodi u vezu sa najvišim funkcionerima MUP-a, razotkriće istinu o mnogim zločinima. Do tada, pravda je na čekanju.
Autor: Impuls