Rebel Dykes (Pobunjene lezbe) bila je skupina radikalnih lezbijki koja je još 80-ih godina seksualnu politiku povezala s tadašnjom londonskom kulturom skvota, a njihovi korijeni sežu u Greenham Common Women’s Peace Camp, isključivo ženski mirovni kamp ustanovljen radi prosvjedovanja protiv smještanja nuklearnog oružja SAD-a u RAF bazu u Berkshiru. Bilo je to feminističko čvorište te prema mnogim ženama, mjesto za izlazak i povezivanje lezbijki.
Članica Rebel Dykesa, Karen Fishcer, poznatija pod nadimkom Fisch, objasnila je kako je za mnoge lezbijke odlazak u Greenham bilo pravo oslobođenje. ”U Greenhamu nam je bilo kao djetetu u trgovini slatkišima. Bila sam mlada, privlačna. Zašto ne? ”
Ipak, mnogo više je u to vrijeme bilo na kocki. Kada bi ljudi otkrili da ste homoseksualac ili lezbijka, mogli ste izgubiti posao ili su vam mogli oduzeti djecu. ”Naši su privatni životi postali politički”, komentirala je Fisch. U to je doba seks gej muškaraca tek postao legalan, a 1988. godine Margaret Thatcher proglasila je legislativu kojom je zabranjeno promoviranje homoseksualnosti kao ‘fingirane obiteljske veze’.
NAPUŠTENE ZGRADE GLAVNOG GRADA PONUDILE SU SIGURAN PROSTOR ZA SEKSUALNU OTVORENOST, KREATIVNOST I AKTIVIZAM. TAMO SU ROĐENE REBEL DYKES, KOJE SU SA SVOJIM BAJKERSKIM JAKNAMA, LANCIMA I IZBRIJANOM KOSOM OBOJANOM DUGINIM BOJAMA BILE ANTITEZA KONZERVATIVIZMU ’80-IH.
Danas se, međutim, čini da su ove pionirke izbrisane iz povijesti. Nema ni knjiga, ni članaka, a njihov ‘intersekcijski feminizam’ povezuje se s Riot Grrrl pokretom iz 90-ih, dok su priče o skvot kulturi 80-ih fokusirane na muškarce. Siobhan Fahey je zato oformila Facebook grupu odlučna da pronađe bivše članice Rebel Dykesa, a grupi se priključilo gotovo 200 ljudi, sada producira dokumentarni film (donacije dobrodošle) koji će ispričati njihovu priču.
Glavna komponenta ‘političkog života’ Rebel Dykesa bila je londonska skvot kultura. Iako je 2012. skvotanje postalo kazneno djelo, 80-ih je bila uobičajena životna opcija za mlade kojie su tek počinjalie živjeti samostalno. S obzirom na to da je 2 milijuna Britanaca/ki bilo bez posla, zabilježen je porast broja umjetnika/ca, aktivista/kinja i glazbenika/ica, stoga ne čudi što je više od 30,000 građana Londona živjelo u skvotu. Kako su žene iz Greenhama gravitirale prema Londonu, među njima je formirana radikalna skupina.
„Živjele smo u ulici punoj skvotova, pa smo se izmjenjivale kuhajući jedne za druge. Bilo je puno ljudi u otvorenim vezama, imale smo tulume koji su trajali danima, ali nije sve bilo zabavano: droga, AIDS i beskućništvo također su pogađali zajednicu.“, govori Fahey.
REBEL DYKES BILE SU POZNATE PO SVOM LIBERALNOM ODNOSU PREMA SEKSU. POKRENULE SU PRVI LEZBIJSKI FETIŠ KLUB, CHAIN REACTIONS, ČIJE JE OTVARANJE ZAZVONILO MEĐU OSTALIM, NEŠTO KONZERVATIVNIJIM, LEZBIJSKIM SKUPINAMA, NO PRITUŽBE SU SAMO DOPRINOSILE USPJEHU.
Jedan od popularnijih noćnih programa bio je Systematic, koji se nalazio u Brixtonskom ženskom centru. Njega je vodila Yvonne Taylor i taj se program razlikovao od ostalih jer je povezivao žene različitih rasa, dobi i rodnih identiteta. Taylor i danas jednom mjesečno vodi program Supersonic te kaže kako je uživala promatrajući kako londonski noćni život u posljednjih nekoliko godina postaje otvoreniji. Ona nije jedina Rebel Dyke koja još sudjeluje u londonskom LGBT+ noćnom životu. Naime, Fisch još radi kao drag king Frankie Sinatra.
OSIM KLUBOVA, ŽIVOTI REBEL DYKESA BILI SU USREDOTOČENI UGLAVNOM NA PUNK BENDOVE I PROSVJEDE. SUDJELOVALE SU U PROSVJEDIMA PROTIV APARTHEIDA, BORILE SU SE PROTIV BOMBARDIRANJA, PODRŽAVALE DEMONSTRACIJE RUDARA I RANE POVORKE PONOSA.
Za Fahley su godine provedene kao Rebel Dyke izrazito važne. Ovaj film vidi kao način povezivanja s današnjim queer aktivistkinjama.“Ponekad nam mladi ljudi kažu kako smo hrabre, no mi smo imale pomoć skvota i nije bilo video nadzora. Zbog toga ja njih gledam sa strahopoštovanjem”, kaže Fahley.
Izvor: Timeout
Prevela i prilagodila: Marija Bagarić