Tata, mama i dvoje vesele dječice kroz veliki i klimatizovani šoping centar nose kese različitih robnih marki, ližu sladoled, djeluju zadovoljno i opušteno.
Ovo je slika koja se u Njemačkoj može ponekad vidjeti, samo u specijalnim prilikama kada se nedjelja proglasi otvorenim danom za kupovinu ili u turističkim mjestima, a odluka o tome je, uglavnom, prepuštena pokrajinskim vlastima, pa tako u nekim pokrajinama postoje samo tri radne nedjelje, a u Berlinu deset godišnje, piše Tanjug.
Za razliku od Njemačke, u susjednoj Holandiji, posebno u outlet centrima prema granici nedjeljom je gužva i, tvrde njemački zagovornici rada nedjeljom, Holanđani prave biznis, uglavnom, sa kupcima iz Njemačke.
Već duže u Njemačkoj, gdje se samo za garderobu troši znatno više od deset milijardi eura godišnje, traje rasprava o uvođenju radne nedjelje, odnosno, otvorenim prodavnicama i za praznik za sve one koji žele da konzumiraju i profitiraju.
Zagovornici radne nedjelje uveravaju da trgovine na malo same treba da odluče o tome, da će to regenerirati njemačke gradove, donijeti veći profit i više radnih mjesta i daju druga slatka obećanja, dok na drugoj strani-crkva, ustav i sindikati tvrde da nedjelja mora ostati slobodan dan.
“Neradna nedelja je ustavom definirana i to za cijelo društvo… Radna nedelja u prodavnicama je moguća samo pod jasno definisanim pravilima o izuzetku”, upozorila je Stephany Nucenberger iz predsjedništva Ver die sindikata i dodala da, trgovci, međutim, očito ne žele prihvatiti tu jasno definiranu pravnu situaciju. Savezni ustavni sud je, kako je istakla, također, jasno precizirao da samo čisto privredni interesi trgovaca ili kupaca ne mogu nikada da opravdaju zahtjeve za radnom nedeljom.
Na drugoj strani, šef lanca njemačkih trgovina Karstadt Stephan Fanderl zahtjeva da se na nivou savezne države odredi najmanje 12 radnih nedjelja, kao početak za odluku o generalnom ukidanju neradne nedjelje.
“Objasnite, molim vas, jednom vikend-turisti iz drugih europskih zemalja da će u Berlinu, Hamburgu, Minhenu ili Frankfurtu biti pred zatvorenim vratima trgovina…”, zahtevao je Fanderl, a šef liberala mladi Christiann Lindner, koga zovu i ”novi Genscher”, podržao ideju.
”Trgovini su, protiv online konkurencije, potrebni fer uslovi, u suprotnom će centri gradova izumrijeti”, upozorio je Lindner, naglašavajući da se ponašanje ljudi u kupovini promijenilo.
Sami Nijemci imaju razumijevanje za kupovinu nedeljom i većina, čak njih 61 posto njih, sudeći prema anketama, podržava da se prodavcima daju odriješene ruke da odluče o prodaji nedjeljom, dok skoro svaki drugi, kada je riječ o verskim praznicima, ne zna šta se slavi i zašto prodavnice tada moraju biti zatvorene.
U diskusiju o radnoj nedjelji uključila se i harizmatična Margot Kesman – nekada prva žena na čelu evangelističke crkve, koja se, pošto je ”uhvaćena” sa 1,54 promila alkohola u krvi za volanom, povukla sa te funkcije.
Ona se usprotivila ideji o radnoj nedjelji, tvrdeći da će to imati teške posljedice i propovijedajući da bi tako društvo moglo da doživi ‘”burn-out”.
”Ako bi se svi dani izjednačili, ne bi smo imali više nikakvih zajedničkih ritmova. Ljudi, koji pate od ‘burn-out’ imaju upravo takvu dijagnozu – oni su izgubili ritam između stvarati i odmarati se. Ubijeđena sam da će naše društvo kolektivno dobiti ‘Burn-out’, ako ne budemo imali slobodno vrijeme”, upozorila je biskupinja Kesman, kćerka jednog automehaničara i medicinske sestre, razvedena i majka odrasle dece. Ona je, također, rekla da bi radna nedelja za žene zaposlene u trgovini bila neprihvatljiva.
Žene ne bi imale zajedničko vrijeme sa svojom djecom, vrijeme za porodicu bi dobile još rijeđe, a sve to bi zahtijevalo da se i za nedelju obezbijede otvoreni dječiji vrtići, rekla je Kesman, rođena 1958. godine i podsjetila da su u njenom detinjstvu prodavnice zatvarane subotom u 13 sati i tek ponedeljkom u osam otvarane.
”I mi smo to preživjeli”, prokomentarisala je Kesman, čije je pijanstvo, zajedno sa otkrivenim skandalima o seksualnom zlostavljanju djece u jezuitskim koledžima u Njemačkoj izazvalo brojne diskusije o sveštenstvu i moralu, o crkvi i kriminalu.
Kesman je i poslije skandala veoma prisutna u medijima i važi za intelektualku jasnih riječi, posebno kada su u pitanju društvene i religiozne teme.
(radiosarajevo)