Muhamed Kovačević: FGR

FGR je skraćenica naziva pjesme poznate sarajevske grupe “Letu Štuke” sa njihovog albuma “Proteini i ugljikohidrati” u kojem na sarkastičan način opisuju novu urbanu elitu koja se nastanila i životari u mjestu koje je poznato kao glavni grad oba entiteta i distrikta Brčko.

“Kitova peraja – prepelice jaja, koga feš’n guru fura na kulturu?”, je vjerovatno najdraži stih iz pjesme Ibrahimu Hadžibajriću, skorojeviću i ublehašu, najreprezetativnijem primjerku lokalnog badže koji uživa popriličnu količinu moći sa milionskim budžetom, a pri tome nije eksponiran i nije na udaru medija i javnosti kao njegove kolege Bake i Mile. Naravno, riječ je o načelniku Općine Stari grad Sarajevo.

Preko šina do zvjezda

Prije pedesetak dana zvanično otvarajući najveći projekat urbicida u gradu Sarajevu (poznat kao rekonstrukcija platoa na Baščaršiji), na kojem bi mu pozavidio i Eugen Savojski, Austrijanski vojvoda koji je 1697. godine do temelja spalio tadašnju Baščaršiju, dotični je kazao: “Ja sam postavio fotografije iz 1880. godine koje prikazuju izgled Baščaršije od tada do danas. Početno stanje trga bila je zemlja, to je zapravo autohtoni izgled trga, pa možda ga je tako trebalo ostaviti za one nedobronamjerne i neznalice. Ali me takvi komentari i ne čude, jer masa ljudi koja se upušta u takve komentare do jučer je preskakala tramvajske šine, misleći da kroz njih prolazi struja.”

Zanimljivo je kazati da u arhivi grada Sarajeva postoji i fotografija koja je starija godinu dana, znači iz 1879. godine, na kojoj se prikazuje ulazak austrijanaca na Baščaršiju na kojoj nije blato nego kaldrma. Šta se desilo? Pa necivilizovani austrijanci vidjevši u kakvom je stanju strogi centar grada odlučili su se za rekonstrukciju platoa. I onda gle čuda, jebo im pas mater seljačku, ponovo su umjesto pločnika postavili kaldrmu! 

Ipak, da ta historijska nepravda bude ispravljenja pobrinuli su se, a ko drugi nego braća Turci. “Sarajevo je zjenica našeg oka”, reče turski ambasador presjecajući crvenu trakicu. I ne bila brate.

Kulturni centar u strogom centru grada, ambasada (sa nelegalno dograđena dva sprata) u centru grada, internacionalna škola (koju usput vodi organizacija koja se u matici smatra terorističkom) u najljepšem dijelu grada, i za kraj, univerzitet za svu tursku sirotinju, koja nema para da studira po Stambolskim visokim školama, također u najljepšem dijelu grada. Pa kako da se ne volimo kardeši?

Treba još napomenuti da su Turci prije 5 godina u gradu Urfu vršili rekonstrukciju platoa njihove Baščaršije i da su, jebo im pas mater seljačku, kao i austrijanci višestoljećnu kaldrmu zamjenili ničim drugim nego novom kaldrmom! To nam govori da Turci imaju historičare, arhitekte, arheologe pa čak i historičare umjetnosti. Imamo ih i mi u Sarajevu samo što se naši uzmu za pivu, projekat u općini ili ipak jednogodišnji staž. ‘Ta će Turci!

Čestite dame i besplatni parking

Da ne bude sve tako crno pobrinulo se i pismo čestitih sarajevskih djevojaka i dama, koje su s velikim oduševljenjem konačno dobile mogućnost da pored oskudne odjeće mogu pronosati i svoje cipelice sa štiklom veličine penisa od slona, a poseban ugođaj im predstavlja i nova led rasvjeta koja u sezonama velikog smoga daje mogućnost da uspješno lociraju kafić u koji žele doći, izbjegavajući tako neugodne situacije zbunjenosti ulaskom u buregdžinicu ili javnu ćenifu (wc).

I lokalna policija je zadovoljna novim izgledom platoa. U rijetkim trenucima kada nehotično zađu baš u taj predio sa ponosom mogu konstatirati da je propisno tačno pored sebilja parkiran džip uzoritog građana sa Mihrivoda čija tetka radi u lokalnom ili kantonalnom sudu, pa sa osjećajem bezbrižnosti mogu fokusirati svoju pažnju na maltretiranje taksista, dijasporaca ili pak putnika namjernika, tražeći im reket u vidu cvaje za kafu.

Impuls